Tomas Karlajl
“Njegov (Muhammedov) dom bio je vrlo skroman, obicna hrana bila mu je hljeb i voda . ponekad se mjesecima nije nalozila vatra na njegovom ognjistu. O njemu s ponosom govore …
Dobar covjek, kako bih rekao, nesto je u njemu bolje od ma koje vrste privlacnosti, inace ga njegovi sirovi Arapi, koji su se pod njegovim vodstvom borili 23 godine, ne bi toliko postovali. To su bili sirovi ljudi koji bi cesto zametali kavgu s divljom iskrenoscu, bez prave vrline i covjecnosti i niko ne bi mogao njima upravljati i komandovati. Nijednog vladara u njegovoj kraljevskoj odori ne bi oni tako slusali kao ovog covjeka koji je isao u ogrtacu koji je on sam napravio. Za tih dvadeset i tri godine iskusenja smatram da je trebalo biti pravi heroj.
Ti Arapi, covjek Muhammed i ono stoljece – nije li to sve kao jedna iskra da je pala, iskra u jedan svijet ciji je pijesak izgledao crn i nezapazen i gle, taj pijesak se pokazao kao barut koji je zasvijetlio visoko u nebo – od Delhija do Granade.”
