Njegov, s.a.v.s., moral i ponašanje bili su najbolji, i Allah, dž.š., odabrao je njega, s.a.v.s., za posljednjeg poslanika i uljepšao mu ahlak kako bi ga time odlikovao. U jednom od hadisa Allahov Poslanik, s.a.v.s., kaže: ”Moj Gospodar me je odgojio i uljepšao moj odgoj.” A u drugom hadisu on, s.a.v.s., takoðer, kaže: ”Poslan sam da usavršim ‘mekarime ahlak’ –plemenitost i lijepe osobine kod ljudi.”
A kako se Allahov Poslanik, s.a.v.s., u životnim prilikama ponašao da je zaslužio da ga Uzvišeni Allah pohvali i opiše opisom ”najljepše naravi, morala”, upoznat ćemo se u narednim redovima.
Enes ibn Malik, r.a., kaže: ”Služio sam Allahovog Poslanika, s.a.v.s., deset godina i nikada mi nije rekao ni uh, nikada mi nije rekao za nešto što sam uradio: ‘Zašto si to uradio’, niti za nešto što nisam uradio: ‘Zašto to nisi uradio’. Bio je najljepšeg ahlaka od svih ljudi, a nikada nisam dotakao ništa mekše od ruke Allahovog Poslanika, s.a.v.s., niti sam pomirisao ugodniji miris od mirisa njegovog, s.a.v.s., tijela.”
A kako je Allahov Poslanik, s.a.v.s., postupao kada bi se nekome obraćao, govori nam Amr ibn El-‘As u jednoj veoma interesantnoj predaji u kojoj kaže: ”Allahov Poslanik, s.a.v.s., kada bi se obraćao i najlošijim ljudima, to je radio ozarenog i nasmiješenog lica i sa blagim i lijepim govorom, tako se i meni uvijek, kad god bi me sreo, obraćao ljubazno sa osmijehom na licu tako da sam pomislio da sam mu ja najdraža osoba od svih njegovih ashaba i da sam najbolji od njih. Pa sam ga jedne prilike upitao: ‘O Allahov Poslaniče, ko ti je bolji i draži, ja ili Ebu Bekr?’ ‘Ebu Bekr’, odgovori on, a zatim ga upitah: ‘A jesam li bolji ja ili Omer?’ ‘Omer’, odgovori, a ja mu tada rekoh: ‘A jesam li ja bolji ili Osman?’ A Poslanik, s.a.v.s., reče: ‘Osman’, pa kada mi na moj upit Allahov Poslanik, s.a.v.s., iskreno odgovori, poželjeh da ga bogdom nisam to nikako ni upitao.”
Iz ovog primjera možemo vidjeti da se Allahov Poslanik, s.a.v.s., sa svima podjednako lijepo ophodio tako da je svaki ashab osjećao da je drag Poslaniku, s.a.v.s., onoliko koliko su mu dragi i ostali, pa čak kao i oni njemu najbliži i najvjerniji ashabi poput Ebu Bekra, Omera, Osmana ili Alije, r.a., a neki su pomišljali da su mu najdraži, kao u spomenutom primjeru Amra ibn El-‘Asa.
Ovo nam potvrðuje i predaja koju nam prenosi Aiša, r.a., koja kaže: ”Jedne prilike kada sam bila kod Allahovog Poslanika, s.a.v.s., neki čovjek doðe i zatraži dozvolu da uðe kod njega, na to mi Poslanik, s.a.v.s., reče: ‘Loš li je čovjek Ibn Ašire’, i dozvoli mu da uðe. A kada ovaj uðe, Poslanik, s.a.v.s., sa njim porazgovara lijepim i blagim govorom. Kad čovjek izaðe, ja mu rekoh: ‘O Allahov Poslaniče, ti za njega ono reče, a opet mu se ljubazno obrati?’
Na to Poslanik, s.a.v.s., reče: ‘O Aiša, zaista je od najgorih ljudi onaj kojeg se ljudi klone ili ostavljaju bojeći se njegovog zla.”’
Džerir ibn Abdullah, r.a., kazuje: ”Nikada me Allahov Poslanik, s.a.v.s., otkako sam primio islam, nije susreo ni vidio a da mi se nije nasmiješio.”
O njegovom, s.a.v.s., ahlaku, Aiša, r.a., kaže: ”AllahovPoslanik, s.a.v.s., nije bio razvratnik, niti bestidnik, niti je podizao svoj glas po trgovima, niti je na zlo uzvraćao zlom, nego bi praštao i prelazio preko toga.”
Aiša r.a. takoðer, prenosi: „ Allahov Poslanik saws nikada nije nikoga udario, osim kada je to bilo u borbi na Allahovom putu, nikada nije udario ženu niti slugu.“
Aiša, r.a., takoðer kaže: ”Nikada nisam vidjela Allahovog Poslanika, s.a.v.s., da je uzvraćao na učinjenu nepravdu, izuzev kada se povrijede Allahovi propisi, a kada bi se oskrnavio neki od Allahovih propisa, tada bi se žestoko rasrdio. I nikada nije birao izmeðu neke dvije stvari a da nije izabrao lakšu, ukoliko ne bi bila zabranjena.”
Džabir ibn Abdullah, r.a., govorio je: ”Nikada nije od Allahovog Poslanika, s.a.v.s., nešto zatraženo a da je to odbio i rekao ‘ne’.”
Abdullah ibn Abbas, r.a., kaže: ”Allahov Poslanik, s.a.v.s., bio je najbolji i najdarežljiviji čovjek, a posebno bi bio blag i darežljiv u mjesecu ramazanu, kada bi mu dolazio melek Džibril i preslušavao ga Kur’an, tada je bio blaži od jutarnjeg povjetarca.”
A Aiša, r.a., kaže da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., uzimao poklon i da je za njega lijepo uzvraćao.
Najveći ukras lijepog ahlaka svakako je stid, pohvalna osobina i za muškarca, a posebno za ženu, i za mlade i za stare, bogate i siromašne.
Za ovu osobinu Allahovog Poslanika, s.a.v.s., Ebu Seid el-Hudri, r.a., kaže: ”Allahov Poslanik, s.a.v.s., bio je stidniji od djevojke djevice, kad nešto ne bi odobravao, vidjelo bi mu se na licu.”
Lijep ahlak je najljepši ukras, i jedan je od razloga slanja poslanika. Lijep ahlak je i mjerilo vrijednosti čovjeka jer Allahov Poslanik, s.a.v.s., kaže: ”Najbolji od vas su oni najljepšeg ahlaka.”
To je razlog visokog položaja na Sudnjem danu, kako nam to Poslanik, s.a.v.s., pojašnjava kada kaže: ”Meni najbliži na Sudnjem danu bit će oni sa najljepšim ahlakom.”
Ahlak se naravno može uljepšati i unaprijediti, a to se najviše može postići ugledajući se na najbolje, a to je svakako na prvom mjestu Allahov poslanik Muhammed, s.a.v.s.
Osobine poslanika (1)
Osobine poslanika (2)
Osobine poslanika (3)
Osobine poslanika (4)
Osobine poslanika (5)
Osobine poslanika (6)
Osobine poslanika (7)
Osobine poslanika (8)