dokazi.com

Kur’an (ar. ??????) je sveta Božja knjiga koja je objavljena Božjem poslaniku Muhammedu (s.a.v.s.) u periodu od 610 do 632 godine, i to 13 godina u Meki i 10 u Medini. Arapska rije? Kur’an je po svome obliku infinitiv, koji u bosanskom jeziku prevodimo glagolskom imenicom. Prema tome rije? Kur’an zna?i “?itanje” ili “sakupljanje”. Korijen ove rije?i su tri arapska glasa (?) Kaf, (?) Ra, (? ) Sukun. U svim oblicima koji su izvedeni iz ovog korijena proteže se jedno glavno zna?enje te rije?i a to je “sakupiti”. Kur’an se ?ita ili, kako je to uobi?ajeno re?i me?u bosanskim muslimanima, “u?i” (“Imam u?i Kur’an”). Neki Islamski u?enjaci smatraju da je Kur’an nazvan tim nazivom zato što u sebi sakuplja i sadrži ajete, sure, zapovjedi, zabrane, obe?anje, prijetnjevijesti o prošlim narodima itd. Po ovome bi rije? Kur’an zna?ila “Zbirka”. To je zna?enje rije?i “Kur’an” sa jezi?ke strane, dok ta rije?, po vjerovanju muslimana, ozna?ava posljednju Božiju Knjigu, koja je preko Meleka Džibrila objavljena posljednjem Božijem poslaniku Muhamedu s.a.v.s.

Druga imena Kur’ana

U samom Kur’anu, Kur’an je nazvan sa više imena. Od tih imena je na prvom mjestu:

1.”Kur’an” pa se u jednom ajetu kaže :

“Ovaj Kur’an (??????) sinovima Israilovim kazuje najviše o onome u ?emu se oni razilaze.”.

2.”Furkan” tj. “Knjiga koja dijeli i rastavlja istinu od neistine”.

3.”Kitab” tj. doslovno “knjiga”

4.”Zikr” tj. “opomena”, “spomen”

5.”Tenzil” tj. “spuštanje”, “objava”

Osim ovih imena, neki islamski u?enjaci navode još neka imena koja su u Kur’anu spomenuta, ali ne kao prava imena ve? kao atributi Kur’ana. Od tih imena su: “Nur” (svjetlo), “Mev’iza” (savjet), “Burhan” (jasni dokaz), “Huda” (uputstvo), “Bejan” (jasno tuma?enje), “Hakim” (Mudri) itd.

Format Kur’ana

Kur’an se sastoji od 114 sura sa ukupno 6210 ajeta isklju?uju?i 113 bismilla koje se obi?no podrazumijevaju kao bezbrojne, ili 6323 uklju?uju?i i njih; ta?an broj ajeta je razli?it, ne zbog sadržaja, nego zbog razli?itih metoda njihovog brojanja. Muslimani obi?no povezuju sure, ne sa njihovim brojevima, nego sa arapskim imenima koja su izvedena na neki na?in iz dane sure. Sure nisu poredane po hronološkom redu, nego prvenstveno prema veli?ini sura. Nakon kratkog uvoda, Kur’an nastavlja sa najdužom surom, a završava sa kra?ima.

Jezik Kur’ana

„ …i, eto, tako Mi Kur’an na arapskom jeziku objavljujemo i u njemu opomene ponavljamo da bi se oni grijeha klonili ili da bi ih na poslušnost pobudio. “

Kur’an

Prva sura u Kur’anu (El-Fatiha)

Kur’an je jedna od prvih pisanih knjiga u Arabiji. On je napisan u ranoj formi klasi?nog arapskog jezika, poznatog u engleskom jeziku kao “Kur’anski” arapski. Postoji nekoliko ostalih primjera arapskog iz tog vremena.

Ubrzo nakon smrti Muhameda s.a.v.s. 632. godine, Islam se proširio izvan Arabije, te osvojio ve?inu tadašnjeg “civiliziranog” svijeta. Arapi su morali da se suo?e sa milionima stranih osoba, sa kojima su morali na neki na?in komunicirati. Jezik se brzo mjenjao da bi mogao odgovoriti novonastaloj situaciji, gube?i na svojoj kompleksnosti i nejasnom rje?niku. Nekoliko generacija nakon Poslanikove smrti, mnoge rije?i korištene u Kur’anu postale su nejasne za obi?ne ljude koji su govorili svakodnevni arapski, budu?i da se arapski jezik puno promjenio, velikom brzinom. Beduini su govorili izmjenjenim jezikom, prihvatljivo malom brzinom izgovaranja, tako da su rani arapski leksikografi njih tražili da im objasnjavaju teške rije?i ili razjašnjavanju neke ta?ke gramatike. Dijelom zbog potrebe religije da objasni Kur’an slabijim govornicima, arapska gramatika i leksika su postale zna?ajne nauke, pa je model za literarni jezik zadržao do danas taj govor iz Kur’anskih dana, prije nego neki trenutno važe?ih dijalektata.

Muslimani smatraju Kur’an velikim i zna?ajnim, izme?u ostalog i zbog njegove poezije i literarne dotjeranosti, kao i da je ta njegova literarna perfekcija dokaz njegovog božanskog porijekla. Budu?i da je ta perfekcija vidljiva samo za govornike arapskog jezika, stoji kao još jedan razlog zašto se samo originalni arapski tekst smatra kao pravi Kur’an. Prevodi su smatrani manje sjajni, prije kao interpretacije božijih poruka, negoli same direktne poruke od Boga. Tradicionalno upravljanje prevodima i publikacijama Kur’ana daje upute da kada je knjiga izdana, ona ne može imati jednostavni naslov “Kur’an”. Naslov uvijek mora da sadrži odredbeni pridjev (spre?avaju?i konfuziju sa ostalim “recitacijama”, u arapskom smislu), pa zbog toga najviše izdanja Kur’ana nose naslove poput Sveti Kur’an, Plemeniti Kur’an, i ostale naslove sli?nog zna?enja.

Svaki priznati u?enjak islamske škole trebao bi biti u mogu?nosti da u najmanju ruku ?ita i razumije Kur’an u njegovoj originalnoj formi. Mnogi muslimani, djeca i odrasli, uklju?uju?i i one koji uop?e ne razumiju arapski jezik, u?e Kur’an djelomi?no ili u cjelini, u originalnom obliku, jer je to zaista potrebno radi obavljanja namaza (molitve).

Objava Kur’ana

„ U?i u ime svoga Gospodara koji je stvara, koji je ?ovjeka stvorio od ugruška. U?i, Plemenit je Gospodar tvoj, koji je podu?io ?ovjeka da se perom služi “

Kur’an

Kur’an je sveta Božja knjiga koja je objavljena Božjem poslaniku Muhammedu (s.a.v.s.). Objava je po?ela u mjesecu Ramazanu. Božji poslanik Muhammed (s.a.v.s.) je kao i obi?no meditirao u pe?ini Hira, kad mu se melek Džibril ukazao i po?eo sa : “?itaj u ime Gospodara svoga koji stvara!” Tada je Muhammed a.s odgovorio da ne zna da ?ita, ali je Džibril nekoliko puta ponovio “?itaj!” To je bio Muhammedov a.s. prvi susret sa Džibrilom. Objava Kur’ana u potpunosti trajala je 23 godine, jedan dio objavljen je u Mekki, dok je drugi dio objavljen u Medini. U po?etku ljudi su Ga u?ili napamet a kasnije su po?eli i da Ga zapisuju. No? kada je Allah dž.š. upotpunio Kur’an zove se Lejletul kadr (No? kadr).

Prema nekim podacima, oko 10 miliona ljudi zna Kur’an napamet. Me?utim, obzirom da je to samo broj ljudi koji su oficijelno, pred komisijom preslušavani za Hifz (u?enje Kur’ana napamet), pretpostavlja se da je taj broj dosta ve?i. Ljudi koji znaju cijeli Kur’an napamet, nazivaju se hafizi. Prenosi se da je Muhamed s.a.v.s. u jednom Hadisu rekao:”Najbolji me?u vama su oni koji u?e Kur’an i druge podu?avaju njemu.”

Historija Kur’ana

„ Mi, uistinu, Kur’an objavljujemo i zaista ?emo ga Mi ?uvati “

Kur’an

Kur’an iz 9 stolje?a, za kojeg se tvrdi da je original tre?eg HalifeOsmana iz 7.st.Neki demantuju tu tvrdnju i navode da je to nemogu?e jer je pisan Kufskim stilom

Kur’an je zabilježen na dva na?ina: usmenim i pismenim putem. Ljudi koji pamte Kur’an I znaju cijeli Kur’an napamet se nazivaju Hafizi. Me?u ashabima je bilo mnogo Hafiza. Hafizi iz vremena Poslanika Muhameda kao hafizi se navode: Ubej ibn Ka’b, Muaz ibn Džebel, Zejd ibn Sabit, Ebu Derda, Abdulah ibn Mesud i drugi. Poslanik je uvijek davao prednost onima koji su Kur’an znali napamet.U Hadisu se navodi da je “u Bici na Tebuku bajraktar plemena Benu Nedždžar bio je Ammar ibn Hazm. Poslanik je od njega uzeo zastavu i predao je ashabu Zejdu ibn Sabitu. Tada je Ammar upitao Poslanika: “Allahov Poslani?e, da nije do tebe stiglo nešto ružno o meni?” ”Ne,” re?e Allahov Poslanik, “Kur’an ima prednost, a Zejd ibn Sabit je hafiz’Kur’ana.”

Poslanik je imao oko ?etrdeset ljudi koji su zapisivali objavu po njegovom diktiranju, a kako je njemu diktirao Džibril. Zabranjivao je da se bilo šta drugo bilježi od njega osim Kur’ana. Ako bi neko nešto zabilježio osim Kur’ana, Poslanik je insistirao da se to pobriše. U vremenu Ebu-Bekra došlo je do sukoba izme?u muslimana i lažnog poslanika Musejlime, u kome je poginulo oko sedamdeset hafiza i Ebu Bekr je naredio da se ono što se ono što su dotadašnji hafizi znali (bilo ih je mnogo), uskladi i zapiše u jednu knjigu. Taj zadatak je povjeren Zejdu ibn Sabitu. On je to uradio i Kur’an je tako zapisan i pohranjen kod Ebu Bekra, zatim poslije njegove smrti kod Omera, a onda kod njegove k?erke Hafse. Poslije je taj Kur’an prepisivan a zatim štampan. Potrebno je navesti da kroz cijeli taj period je bio ogroman broj Hafiza koji su znali Kur’an napamet.

Kur’an kao uputa

„ Mi ?emo im pružati dokaze Naše u prostranstvima svemirskim, a i u njima samim, dok im ne bude sasvim jasno da je Kur’an istina. A zar nije dovoljno to što je Gospodar tvoj o svemu obaviješten?. “

Kur’an

Opisan je kao Uputa za bogobojazne. U Kur’anu stoji: “Ramazan je mjesec u kojem je po?elo objavljivanje Kur’ana, koji je uputa za sve ljude.” Što se ti?e bogobojaznih njima je Kur’an uputa, jer oni uzimaju korist od njega i slijede “svjetlo koje iz njega svijetli”. Što se ti?e drugih, Kur’an je uputa za njih zato što im objašnjava pravi put, oni mogu da ga slijede ili ne, ali ipak znaju da je to Allahov govor.

Postoje dvije vrste upute:

Uputa nadahnu?a tj. da ?ovjek bude nadahnut od Allaha dž.š. u slijedjenju pravog puta. Ograni?ena je samo na vjernike.

Uputa objašnjenja i namjeravanja tj. da ?ovjeku bude objašnjen pravi put, dobro i zlo, šteta i korist. Ova uputa je op?a za sve ljude.

Muslimani smatraju da Kur’an upu?uje ka onome sto je najispravnije tj. upu?uje ka putu koji je najispravniji, najnepristrašniji i najpravedniji. Kaže Allah dž.š: “Zaista ovaj Kur’an upu?uje ka onome što je najispravnije i donosi radosne vijesti vjernicima koji ?ine dobra djela da ih ?eka velika nagrada.” (El-Isra, 9.)

Prijevodi Kur’ana

Prijevod Kur’ana je uvijek bio problemati?an i težak posao. Obzirom da muslimani Kur’an smatraju nadravnim i božanskim, mnogi smatraju da je Kur’an zapravo i nemogu?e prevesti na drugi jezik. Arapski jezik ima polisemi?nu prirodu i zna?ajno se mjenja u odnosu na kontekst, što prijevod ?ini mnogo težim.

Bez obzira na to, prijevodi približnog zna?enja postoje na skoro svim jezicima svijeta. Prvi prijevod Kur’ana (sura El-Fatiha) na strani jezik je uradio poznati ashab Selman el Farisi u 7.stolje?u. Prvi potpuni prijevod Kur’ana je bio na Perzijski jezik u 9.stolje?u. Islamska tradicija navodi da su neki Ajeti Kur’ana prevo?eni za vrijeme Poslanika s.a.v.s. i to za vrijeme hidžre u Abesiniju. Ti prijevodi su predo?eni Abesinskom Negusu i Bizantskom vladaru, heraklu.

1936. godine, bila su poznata 102 prijevoda na strane jezike. Robert Keton (1110? – 1160?), srednjovjekovni teolog, astrolog i arabista, je prvi preveo Kur’an na zapadne jezike (Latinski) Pisac Aleksandar Ros je prvi preveo Kur’an na Engleski jezik 1649. godine, i to sa francuskog jezika, od franuskog prevodioca Andre du Ryer-a, koji je Kur’an preveo na francuski 1647. godine. Prvi prijevod na balkanski jezik je štampan u Beogradu 1895. godine. Njegov prevodilac s francuskog jezika bio je ljekar Mi?o Ljubibrati?.

Godine 1936. u Sarajevu se pojavio “Kur’an ?asni” u prijevodu Džemaludina ?auševi?a i Muhameda Pandže. Ovaj prijevod je izašao i 1969. godine, kao i više puta poslije. Godine 1937., izašao je u Mostaru prijevod Kur’ana od Ali Rize Karabega.

Godine 1977., u izdanju Orijentalnog instituta u Sarajevu izašao je prijevod Kur’ana od Besima Korkuta. Ovaj prijevod je, tako?er, imao više izdanja.

Devedesetih godina prošloga stolje?a prijevod Kur’ana s komentarom na?inio je i Mustafa Mlivo, a potom i dr. Enes Kari?.

Odnos prema Kur’anu

Muslimani naspram Kur’ana imaju velike obaveze i to savladavanje ?itanja Kur’ana na arapskom jeziku, podu?avanje djece njemu, nastojanje da se u?i napamet i bez grešaka. Rekao je Allahov Poslanik, s.a.v.s.: “Najbolji me?u vama su oni koji u?e Kur’an i druge podu?avaju njemu.”

Ono što se traži od muslimana je da uloži maksimalan trud u u?enju Kur’ana i nije dovoljno da se ograni?i samo na suhoparno izgovaranje harfova, ako je u mogu?nosti da se usavrši u tome i da ga izgovara (u?i) na najispravniji mogu?i na?in. Poslanik, s.a.v.s je obe?ao dvostruku nagradu ?ovjeku koji u?i Kur’an a teško mu je da pravilno izgovara sve njegove rije?i, pa kaže: “Onaj koji u?i Kur’an mu?e?i se imat ?e dvostruku nagradu.” Ovo važi samo za one koji nisu u mogu?nosti da potpuno pravilno u?e Kur’an. Me?utim oni koji mogu na?i u?itelja, koji ?e ih ispravno podu?iti i u mogu?nosti su da savladaju materiju, obavezni su da to urade. Kaže Poslanik, s.a.v.s.: “Onaj koji je vješt u u?enju Kur’ana bit ?e sa cjenjenim i plemenitim Allahovim izaslanicima (melecima na Sudnjem danu).” Važno je spomenuti da onaj koji nije kadar da usavrši svoje u?enje ne smije zanemariti u?enje Kur’ana, nego je obavezan da ga u?i onako kako je u mogu?nosti. Allah, dž.š. kaže: “Allah ne optere?uje nikoga preko njegovih mogu?nosti.” (El-Bekare, 268.)

Zanimljivosti

Meleki (an?eli) su u Kur’anu spomenuti 88 puta, a isto toliko puta su spomenuti i Šejtani (?avoli).

Rije? “život” (El Hajat) je u Kur’anu spomenuta 145 puta, isto toliko puta je spomenuta i rije? “smrt” (El Meut).

Rije? “nesre?a” (El Musibe) je spomenuta 75 puta isto koliko je puta spomenuta i rije? “zahvalnost” (Šukr).

Pojam “El Dunja” (Dunjaluk) koji zna?i “ovaj svijet” ili “materijalni svijet” je spomenut 115 puta, isti broj puta je spomenuta i rije? “Ahiret” (idu?i svijet).