Oblaci
Oblaci su ve? dugo vremena predmet prou?avanja nau?nika širom svijeta. Dosadašnja saznanja kazuju da do formiranja kišnih oblaka dolazi kroz jasno prepoznatljiv proces koji je direktno povezan sa tipom vjetrova uklju?enih u ovaj proces te tipom oblaka koji se formiraju.
Jedan od tipova kišnih oblaka jeste “cumulonimbus” oblak koji donosi oluje sa grmljavinom (slika 18.1). Metereolozi su prou?avali ovu vrstu oblaka nastoje?i da do?u do ?injenica o na?inu na koji se oni formiraju te o na?inu na koji oni prouzrokuju kišu, grad i grmljavinu. Njihova otkri?a mogu biti sažeta u slede?e tri ta?ke koje opisuju proces nastajanja padavina u “cumulonimbus” oblacima:
1.) Nošenje vjetrom: “Cumulonimbus” oblaci se po?nu formirati time što vjetar donese manje oblake (cumulus) do zona u kojima ovi oblaci po?nu da se spajaju.
2.) Spajanje: Potom dolazi do spajanja manjih oblaka i formiranja jednog velikog oblaka.
3.) Gomilanje: Nakon što do?e do spajanja manjih oblaka, unutrašnja strujanja prema gore se pova?aju u tom novonastalom oblaku. Strujanja u sredini oblaka su ve?a nego u blizini njegovih ivica tako da oblak po?ne rasti vertikalno i dobija izgled ‘naslagane’ mase. Ovaj vertikalni rast oblaka dovodi do njegovog izdužavanja tako da on do?e do visokih i hladnih dijelova atmosfere. U ovim predjelima dolazi do kondenzacije i nastanka sve ve?e i ve?e koli?ine vode. Nakon što sve ove kapljice postanu preteške da bi bile podržane unutarnjim strujanjem uslijedi izru?avanje padavina u vidu kiše, leda, itd.
Allah (swt) u Kur’anu kaže:
Zar ne vidiš da Allah razgoni oblake, i onda ih spaja i jedne nad drugima gomila, pa ti vidiš kišu kako iz njih pada…
(Prevod zna?enja Kur’ana 24:43)
Metereolozi su do ovih saznanja o formiranju, strukturi i ponašanju oblaka došli tek nedavno i to uz pomo? napredne opreme kao što su avioni, sateliti, ra?unari, baloni, itd. Sve ovo je korišteno za prou?avanje vjetrova, njihovih pravaca kretanja, zatim za mjerenje vlažnosti i promjena u vlažnosti vazduha, kao i u svrhu odre?ivanja nivoa i promjena u nivoima vazdušnog pritiska.
Gore navedeni ajet, nakon spominjanja oblaka i kiše, govori o gradu i grmljavinama:
…On s neba, iz oblaka veli?ine brda, spušta grad, pa njime koga ho?e pogodi, a koga ho?e poštedi – blijesak munje Njegove gotovo da oduzme vid.
(Prevod zna?enja Kur’ana 24:43)
Metereolozi su došli do saznanja da ovi “cumulonimbus” oblaci koji donose grad dosežu visinu od 25000 do 30000 stopa (od 7.4 do 9.4 km) što je ogromno kao i planine, kao što Kur’an i navodi:
…On s neba, iz oblaka veli?ine brda, spušta grad…
(Prevod zna?enja Kur’ana 24:43)
Detaljnijom analizom ovog ajeta se može do?i do sljede?eg pitanja: Zašto ajet kaže “…munje Njegove…” gdje se zamjenica ‘njegove’ odnosi na grad?
Da li ovo zna?i da je grad glavni faktor koji doprinosi nastanku grmljavine? Pogledajmo šta knjiga naslovljena Meteorology Today (?iji je autor C. Donald Ahrens – op.p) veli po ovom pitanju. Knjiga kaže (a Mustafa Mlivo u svom komentaru navedenog ajeta prenosi – op.p) “da se oblaci naelektrišu kada kroz njih pada grad, kroz prostor sa ohla?enim kapljicama i ledenim kristalima.
Kada se te?ne kapljice sudare sa gradom one se u tom kontaktu smrzavaju i osloba?aju latentnu toplotu. Ovo održava površinu grada toplijom od površine okolnih ledenih kristala. Kad grad do?e u kontakt sa ledenim kristalom doga?a se fenomen.
Elektroni poteku sa hladnijeg na topliji objekt. Otud grad postaje negativno naelektrisan. Knjiga dalje navodi da se prilikom kontakta izme?u grada i hladnih kapljica kiše tako?er dolazi od odlomljivanja pozitivno naelektrisanih si?ušnih krhotina leda. Ovi lahki, pozitivno naelektrisani komadi?i unutarnjim strujanjem bivaju odnešeni u više predjele oblaka. Grad koji je ostao negativno naelektrisan prelazi u donji dio oblaka (zbog svoje težine) te time ?itav taj donji dio postane negativno naelektrisan. Ovo negativno naelektrisanje se potom isprazni na zemlju putem munje. Dakle, iz ovog zaklju?ujemo da grad igra veoma važnu ulogu u procesu proizvodnje munja.
Ove gore navedene informaciju su tek nedavno otkrivene. Sve do 1600-tih godina nove ere Aristotelova ideja o metereologiji je bila dominantna. Na primjer, njegova tvrdnja je bila da atmosfera sadrži dvije vrste padavina – vlažne i suhe. Na osnovu ovoga, Aristotel je tvrdio, grmljavina u stvari predstavlja zvuk koji se proizvede prilikom sudara njegovih teoretskih suhih ‘padavina’ koje do?u iz dva susjedna oblaka. Aristotel je dalje tvrdio da je munja u stvari proizvod do kojeg do?e kada se ove suhe ‘padavine’ zapale i gore tankim, blijedim plamenom. Ovo su dakle bile ideje o metereologiji koje su kružile nau?nim krugovima u vrijeme objavljivanja Kur’ana.
