Kaže Uzvišeni:
„Zar ne vidiš da je Allah mudro nebesa i Zemlju stvorio. Ako htjedne, vas će udaljiti i nova stvorenja dovesti“ (Ibrahim, 19.) Položaj Zemlje u solarnom sistemu, kao i u samom svemiru još je jedan od dokaza savršenog Allahovog stvaranja.
Zadnja astronomska otkrića su pokazala važnost drugih planeta za opstanak Zemlje. Jupiterova veličina i položaj ispostavilo se da je ključna. Astrofizički proračuni su pokazali da Jupiter kao najveća planeta u sistemu, daje stabilnost orbitama Zemlje i drugih planeta. U članku „Koliko je Jupiter poseban“ George Wetherill [1] kaže:
„Bez velike planete pozicionirane tačno tamo gdje je Jupiter, Zemlje bi bila pogođena kometama i meteorima i ostalim međuplanetarnim ostacima hiljadu puta češće u prošlosti. Da nije Jupitera (a mi kažemo da nije Allaha, a potom planete Jupiter op. autora) ne bismo imali iskustva u izučavanju porijekla solarnog sistema.“
Struktura solarnog sistema ukazuje da je on stvoren kako bi čovjek živio u njemu. Promislimo o položaju solarnog sistema u svemiru. Naš solarni sistem je lociran u velikom spiralnom kraku Mliječnog puta, bliže kraju nego centru. Koja bi prednost bila u tome??? Michael Denton [2] u „Sudbina prirode“ objašnjava:
„Što je veoma upečatljivo je da kosmos nije samo vrhunski prilagođen za naše postojanje i našu biološku adaptaciju, nego i za naše razumjevanje… zbog položaja našeg solarnog sistema na ivici galaktičkog ruba, mi možemo posmatrati dalje u noći do udaljenih galaksija i steći znanje o ukupnoj strukturi kosmosa. Da smo smješteni u centru galaksije, nikada ne bi vidjeli ljepotu spiralne galaksije niti bi imali pojma o strukturi našeg svemira.“
Kaže Uzvišeni:
„za one koje i stojeći i sjedeći i ležeći Allaha spominju i o stvaranju nebesa i Zemlje razmišljaju. “Gospodaru naš, Ti nisi ovo uzalud stvorio; hvaljen Ti budi i sačuvaj nas patnje u vatri!“ (Ali-‘Imran, 191.)
„Mi nismo uzalud stvorili nebo i Zemlju i ono što je između njih; tako misle nevjernici, pa teško nevjernicima kad budu u vatri!“ (Sad, 27.)
[1] Dr. George W. Wetherill (1925–2006), direktor emeritus odjela za magnetizam Zemlje Carnegie instituta u Washingtonu. Pionir geohronologije i nauke o planetama. [2] Michael John Denton, britansko-australijski pisac i biohemičar, doktor nauka iz oblasti biohemije, doktorat stekao na King’s College u Londonu.