Hidzama

Svaka zahvala Stvoritelju Uzvišenom pripada, i neka su salavati i selami na Njegovog najodabranijeg roba i poslanika, Muhammeda, na njegovu porodicu i uzorne ashabe…   Nakon što je Uzvišeni Allah stvorio insana, i za njegovo privremeno boravište mu odredio ovaj prolazni dunjaluk, iskušao ga je brojnim iskušenjima… Nema sumnje da je jedno od takvih iskušenja i bolest koja ga povremeno snalazi. Bolest se u Kur’anu spominje u dva oblika: bolest koja snalazi ?ovjekovo srce i ona kojom ?ovjek biva iskušavan u pogledu njegovog organizma.
Uzvišeni je rekao: „O žene Vjerovjesnikove, vi niste kao druge žene! Ako se Allaha bojite, na sebe pažnju govorom ne skre?ite, pa da u napast doðe onaj ?ije je srce bolesno…“ (El-Ahzab, 32) I kaže: „Nije grijeh slijepcu, niti je grijeh hromu, niti je grijeh bolesnu, a ni vama samima da jedete u ku?ama vašim…“ (En-Nur, 61)

Ljudi su od davnina hrlili u potrazi za lijekom koji ?e im, ili potpuno ukloniti njihovu bolest, ili, bar na kratko, olakšati istu. Islam podsti?e na lije?enje od obje navedene bolesti, te se od muslimana traži da poduzme sve dozvoljene i raspoložive mogu?nosti kako bi došao do lijeka, odnosno, svoga ozdravljenja. U tom smislu se navode brojni hadisi Allahovog poslanika, sallallahu ‘alejhi we seleme. Od Ebu Hurejre, radijallahu ‘anhu, se prenosi da je Allahov poslanik, sallallahu ‘alejhi we selleme rekao: „Ni jednu bolest Allah još nije spustio, a da za nju nije dao lijeka!“ (Buharija, 10/113, i Ibn Madžeh, 3439) Usama ibn Šurejk je kazao: „Bio sam kod Vjerovjesnika, sallallahu ‘alejhi we selleme kada mu doðoše neki beduini, te rekoše: „O Allahov poslani?e, da li treba da se lije?imo? On im re?e: „Naravno, lije?ite se Allahovi robovi, jer, Uzvišeni Allah nije dao ni jednu bolest a da za nju nije dao i lijeka! Osim od jedne bolesti!“ Rekoše: „Koja je to bolest?“ Re?e: „Starost!“ (Ahmed, 4/278, Ibn Madžeh, 3436, Ebu Davud, 3855, Tirmizi, 2039)

Šta je hidžama
Jedna od metoda koja doprinosi ozdravljenju je, nesumnjivo, i hidžama. Hidžama je, u stvari, proces izvla?enja, odnosno, isisavanja i izbacivanja ne?iste krvi iz organizma pomo?u ?aša ili bo?ica koje se postavljaju na odreðena mjesta na tijelu oboljele osobe. Te ?aše se priljepljuju za tijelo putem izazvanog vakuma nastalog uslijed izbacivanja zraka iz njih, te kao takve, ostaju na tijelu nekoliko minuta, u zavisnosti od vrste lije?enja. Naj?eš?e se vakum prizvodio paljenjem malog drvceta ili papiri?a, ?iji bi dim neutralisao sav kisik iz ?aše, a što bi dovelo do vakuma i lijepljenja ?aše za tijelo. Danas se koriste ?aše koje na sebi imaju osigura?e kojima se elegantno i lahko izbacuje zrak. Na mjestu gdje se priljepljena ?aša nalazi, koncentriše se sva ne?ista krv. Nakon toga se ?aša skine, a na tom mjestu se nekoliko puta tanko nareže koža oštrim predmetom kako bi izašla koncentrisana ne?ista krv. Potom se ponovo, dakle, na istom mjestu, priljepi ponovo ?aša pod vakumom, koja sada nema ulogu vršenja koncentracije krvi, nego ovoga puta, ve? prije koncentrisanu ne?istu krv na mjestu ?aše, sada izbacuje iz organizma.

Porijeklo hidžame
Hidžama  je bila poznata u vrijeme Allahovog poslanika, sallallahu ‘alejhi we selleme, i još mnogo, mnogo prije… Naime, dokazano je da se hidžama koristila i u vrijeme starih Egip?ana, još u vremenu faraonskih vladara. U najstarijoj knjizi u Egiptu iz oblasti medicine se spominje hidžama kao jedna od metoda pri lije?enju bolesnika. U to vrijeme se koristio životinjski rog sa kojim bi se vršilo ispumpavanje ne?iste krvi iz organizma. Nakon toga, prešlo se na ?aše napravljene od bambusovog drveta, da bi se u novije vrijeme po?ele koristiti staklene ?aše, pa i one koje na sebi imaju moderne osigura?e… Iz Egipta se hidžama proširila i na druge kontinente. Tako se i u starim Gr?kim knjigama spominje hidžama, ali i u kineskoj medicini je našla svoje mjesto, samo što su oni praktikovali tzv. „suhu hidžamu“ kojom ne bi izbacivali ne?istu krv van organizma, nego bi je ostavljali na površini kože koju bi kasnije organizam sam uklonio.

Hadisi o hidžami
Mnogobrojni hadisi Allahovog poslanika, sallallahu ‘alejhi we selleme, podsti?u na ?injenje hidžame. Od Džabira, radijallahu ‘anhu, se prenosi da je rekao: ?uo sam Allahovog poslanika, sallallahu ‘alejhi we selleme gdje kaže: „Ako i u ?emu od toga sa ?ime se lije?ite ima koristi, onda je to u pijenju meda, ili u rezu od hidžame, ili u žigosanju vatrom, a ja ne volim žigosanje.“ (Buharija, 5702; Ibn Madžeh, 3476; Ahmed, 1/245) Od Ibn Mes’uda, radijallahu ‘anhu, se prenosi da je rekao: „Rekao je Allahov poslanik, sallallahu ‘alejhi we selleme: „Pored god koje skupine meleka bi naišao u no?i Isra’a, rekli bi mi: „O Muhammede, naredi svome ummetu da ?ine hidžamu!“ (Ibn Madžeh od Enesa radijallahu ‘anhu, 3479; Tirmizija od Ibn Mes’uda, a šejh Albani, rahimehullahi, je hadis ocjenio vjerodostojnim, Sahih El-Džami’, 5671) Od Selme, radijallahu ‘anha, se prenosi da je rekla: „Ko god bi se Allahovom poslaniku, sallallahu ‘alejhi we selleme, požalio na bolove u glavi, on bi mu rekao: „U?ini hidžamu!“ (Ebu Davud, 3858; Tirmizi, 2055, Ibn Madžeh, 3502) Od Asima ibn Omera ibn Katade se prenosi da je Džabir, radijallahu ‘anhu, posjetio El-Mukni’a, pa mu je rekao: „Ne?u oti?i sve dok ne u?iniš hidžamu!“ Zatim je kazao: „?uo sam Allahovog poslanika, sallallahu ‘alejhi we selleme, kako kaže: „U tome je lijek!“ (Buharija, 5697; Muslim, 4/1729) Ovi, ali i mnogi drugi hadisi koje nismo naveli, jasno ukazuju na to da je hidžama jedna od najboljih metoda pri lije?enju, te da je propisana, odnosno, da ju je i sam Allahov poslanik, sallallahu ‘alejhi we selleme, ?inio, da ju je dozvolio, i, ?ak šta više, na njeno ?injenje podsticao. Meðutim, ovo ne zna?i da se bilo ko može upustiti u ?injenje hidžame drugim osobama. Kao i za svaku nauku, neophodno je poznavati neke važne neophodnosti za ?injenje hidžame, koje, ako se kojim slu?ajem zapostave, mogu dovesti do nepoželjnih posljedica, pa ?ak i smrti.

Koristi hidžame
Hidžama koja se u?ini na vrhu ple?a koristi pri lije?enju od bolova koji se osje?aju u ramenima i grlu. Hidžama koja se u?ini na glavi, te na vratnim venama u prijedjelu potiljka, nadomak ljudskog uha, koristi pri lije?enju od bolesti i bolova glave. Od Enesa, radijallahu ‘anhu, se prenosi da je rekao: „Allahov poslanik, sallallahu ‘alejhi we selleme, je ?inio hidžamu u predjelu vratnih vena i na vrhu ple?a.“ (Tirmizi, 2052; Ebu Davud, 3860; Ibn Madžeh, 3483) Od Ibn Buhejneh, se prenosi da je Allahov poslanik, sallallahu ‘alejhi we seleme, u?inio hidžmu na sredini glave, dok je bio u ihramima, na putu za Mekku. (Buharija, 5998) Osim ovoga, hidžama se može ?initi i za lije?enje od drugih bolesti, kao protiv bolova i upala u zglobovima, za lije?enje od reumatizma i bolova nastalih od njega, protiv malaksalosti, išijasa, bolesti mokra?nog mjehura i bubrega, hemiplegije nastale uslijed sudara, protiv povišenog i smanjenog pritiska, visokog holesterola, upale jetre, sr?anih bolesti, bolesti še?era, za uravnoteženje mjese?nog ciklusa kod žena, kožnih bolesti i alergija, i još mnogih drugih bolesti.

Da li hidžama uti?e na ispravnost posta
Ve?ina islamskih u?enjaka (Hanefija, Šafija i Malikija) je mišljenja da hidžama ne kvari post, i to je, Allah najbolje zna, najprihvatljivije mišljenje. Meðutim, ovom mišljenju su se suprostavile Hanbelije koje zastupaju suprotan stav. (Vidi El-Mebsut, 3/57; Beda’i Es-Sena’i, 2/107; El-Medžmu’, 6/349; Kešafu El-Kina’, 2/372; El-Mugni, 4/350) Rekao je Ibn Abdu El-Ber, Allah mu se smilovao: „Nema nikakve smetnje da posta? ?ini hidžamu, jedino ako se ne boji da ?e toliko oslabiti što bi uticalo na nastavak njegovog posta. Svi dokazi o tome su opre?ni, merfu’ i mudtarib! Za obavezuju?i propis o kvarenju posta onoga ko ne jede, ko ne pije i spolno ne op?i je neophodan dokaz koji nije opre?an i oko kojeg nema nikakvog spora.“ (El-Kafi, 1/352) Ovo je, dakle, glavni oslonac onima koji zastupaju mišljenje da hidžama ne kvari post, odnosno, oslanjaju se na osnovu koja ukazuje na to da je post ispravan i da ga ništa ne može pokvariti sve dok na to ne ukaže ispravan dokaz koji ukazuje na suprotno. Tu osnovu su poduprijeli i mnogobrojnim hadisima, a meðu njima i slijede?im: Od Ibn Abbasa, radijallahu ‘anhuma, se prenosi: „Allahov poslanik, sallallahu ‘alejhi we selleme, je u?inio hidžamu dok je postio!“ (Buharija, 1939) Od Enesa, radijallahu ‘anhu, se prenosi da je bio upitan: “Da li ste, u vrijeme Allahovog poslanika, sallallahu ‘alejhi we selleme, smatrali pokuðenom hidžamu za posta?a? Re?e: Ne, osim zbog njegove slabosti!“ (Buharija, 1940)   Oni koji smatraju da hidžama kvari post, taj stav podupiru vjerodostojnim hadisom, gdje Allahov poslanik, sallallahu ‘alejhi we selleme, kaže: „Post je pokvario i onaj koji ?ini (drugom) hidžamu, a i onaj kome se ona ?ini!“ (Ahmed, 5/276; Ebu Davud, 2/770; Ibn Madžeh, 1/5377; i drugi) Ovaj hadis jasno dokazuje ništavnost posta osobe koja ?ini i kojom se ?ini hidžama. Na ovaj argument je prigovoreno razli?itim pristupom njegova shvatanja. Re?eno je da je on – iako je vjerodostojan – derogiran sa hadisom od Ibn Abbasa i drugih jer se u drugim predajama spominje da je hadis izre?en u godini kada je osloboðena Mekka, ta?nije, 18 ramazana osme godine po hidžri. Meðutim, hadis od Ibn Abbasa je re?en poslije toga nakon dvije godine, u vrijeme oprosnog hadža. Dalje, ovaj isti hadis se može na razli?ite na?ine razumjeti. Možemo ga shvatiti da se njim želilo kazati da je osobi koja ?ini i kojoj se ?ini hidžama uskra?ena vrijednost posta, jer su neki ashabi obi?avali kazati za osobu koja progovori u vrijeme džumanske hutbe: „Ti nemaš džume!“- misle?i na njenu vrijednost i nagradu. (Pogledaj Medžmu’, 6/352; i El-Istizkar, 10/128) Takoðer, ovaj hadis se može razumjeti da se njim želi ukazati na izloženost eventualnom kvarenju doti?nog posta, jer, onaj koji ?ini drugom hidžamu (u to vrijeme se krv isisavala životinjskim rogom) nije siguran od mogu?nosti slu?ajnog gutanja krvi pri njenom isisavanju, dok onaj kome se ona ?ini nije siguran da ?e mo?i izdržati svoj post bez njegovog prekidanja prije isteka vremena. (Me’alimus sunen, 2/771)

Da li je dozvoljeno naplatiti uslugu ?injenja hidžame
Islamski u?enjaci su razmatrali ovo pitanje, i u vezi njegovog razumjevanja imaju opre?ne stavove. Ve?ina islamskih u?enjaka smatra dozvoljenim napla?ivanje usluge ?injenja hidžame, kao što se to prenosi od Ibn Kudame da je takvim prenjeo i mišljenje Ibn Abbasa, radijallahu ‘anhuma, zatim, Malika, Šafije, Hanefija, ali i jedno od mišljenja Imama Ahmeda. (El-Mugni, 5/539; Beda’i Es-Sena’i, 4/190; El-Medžmu’, 9/60; El-Kavanin El-Fikhijjeh, 280) Drugo mišljenje o ovom pitanju je suprotno prvom, a to je, u stvari, druga predaja od Imama Ahmeda. Rekao je Tirmizija: „Ahmed je kazao: Ako bi od mene zatražio (novac) onaj koji ?ini hidžamu, ne bih mu dao!“ (Tirmizi, 3/567) To mišljenje je Ibn Kudame pripisao i Osmanu, Ebu Hurejri i El-Hasanu, radijallahu ‘anhum, meðutim, još je dodao: „Od Ahmeda se ne prenosi da je zabranio zaradu osobi koja napla?uje uslugu ?injenja hidžame, niti njeno unajmljivanje, nego je rekao: Mi ?emo mu dati kao što je i Poslanik, sallallahu ‘alejhi we selleme, dao, ali ?emo mu i re?i kao što je Poslanik, sallallahu ‘alejhi we selleme rekao kada je upitan o njenom konzumiranju,  pa je to zabranio.“ (El-Mugni, 5/539) Ovo mišljenje argumentuju, izmeðu ostalih, i slijede?im dokazima: Hadisom od Ebi Džuhajfeh, da je Allahov poslanik, sallallahu ‘alejhi we selleme, zabranio cijenu (zaradu od prodaje) psa i zaradu od (puštanja) krvi. (Buharija: vidi u Fethu, 4/367, 497) Zatim, sa hadisom od Rafi’ ibn Hudejdža, radijallahu ‘anhu, da je Poslanik, sallallahu ‘alejhi we selleme, rekao: „Nevaljala je zarada od (prodaje) psa, i nevaljala je zarada (mehr) prostitutke, i nevaljala je zarada onoga koji ?ini hidžamu!“ U dugoj predaji se kaže: „Najgora zarada je mehr prostitutke, zarada od (prodaje) psa i zarada onoga koji ?ini hidžamu!“(Muslim, 3/1199) Osim toga, navode i hadis koji je, zasigurno, u žiži interesovanja obje skupine u?enjaka i o ?ijem razumjevanju ovisi izgradnja stava o ovom šerijatskom pitanju. Naime, Od Muhajseh, radijallahu ‘anhu, se prenosi da je on zamolio Vjerovjesnika, sallallahu ‘alejhi we selleme, da mu dozvoli najamninu osobe koja ?ini hidžamu, pa mu je to on osporio. Neprestano ga je pitao o tome i tražio od njega dozvolu, sve dok nije rekao: „Njom (zaradom) nahrani svoju stoku (pomo?u koje prenosiš vodu)!“ (Malik u Muveta’, 534) U drugoj predaji: „Njom nahrani svoju stoku i roba!“ (Ebu Davud, 3/707; Ibn Madžeh, 2/732) Oni koji dozvoljavaju napla?ivanje usluge od ?injenja hidžame, svoje mišljenje dokazuju hadisom od Enesa i Ibn Abbasa, radijallahu ‘anhum, da je Allahov poslanik, sallallahu ‘alejhi we selleme, u?inio hidžamu, te da je platio uslugu onom ko mu je hidžamu u?inio.
Kaže Enes: „Nikoga nije zakinuo u pogledu njegove nadnice!“ Kaže Ibn Abbas: „Da je to bilo zabranjeno, ne bi mu davao!“ (Buharija: u Fethu 4/380) O svemu ovome je Imam Šafija rekao: „Da je to zabranjeno, Allahov poslanik, sallallahu ‘alejhi we selleme, ne bi dozvolio Muhajsih da zaraðuje ono što je haram, niti da time hrani svoju stoku i roba, jer i za roba postoje propisi halala i harama, i ne bi Allahov poslanik, sallallahu ‘alejhi we selleme, dao onome ko mu je u?inio hidžamu nadnicu, jer je on to dao zato što je dozvoljeno da mu se dadne kao i da ovaj to za sebe uzme.“ Zatim je ovu zabranu razumjeo na na?in da se njom želi kazati koliko je, u stvari, poniženje da se zaraðuje od ?injenja hidžame. (Ihtilafu El-Hadis liš-Šafi’i, 279)

Kratka pojašnjenja : "Islam je sastavljen od pet stvari: šehadeta i svjedočenja da nema drugog boga osim Allaha – la ilahe illalah, i da je Muhammed Allahov Poslanik – Muhammedun Resulullah, od klanjanja namaza, davanja zekata, obavljanja hadždža i posta mjeseca ramazana!". Klanjanje namaza, Namaz - molitva Allahu dž.š. Zekjat - 2.5% od imovine koja se ne koristi (zlato, novac, nekretnine) koju svaki Musliman izdvaja godišnje za pomoć siromašnima. Hadždž - vjerski obred koji vrši onaj ko može najmanje jednom u životu. Post - proces čuvanja tijela od grijeha, vode i hrane tokom mjeseca Ramazana. Ramazan - mjesec u Islamskom kalendaru u kome je početo objavljivanje Kur'an-a. Islamski kalendar se mjeri Mjesečevom-Lunarnom godinom. Hadis- predanje koje se prenosi od poslanika Muhameda s.a.w.s. Buhari, Muslim dva najpoznatija verodostojna sakupljača i objavljivača Hadisa. Za više pročitajte : šta je islam