Allah s.v.t. u suri Kijame 3-4 kaže: “Zar covjek misli da kosti njegove necemo sakupiti ? Hocemo, Mi možemo stvoriti jagodice prsta njegovih, ponovo.”
Ako posmatrate neke dijelove kože, vidjecete grebene i brazde razmještene po odredjenoj mustri. Te izbocine se pojave u 13-oj sedmici intrauterinog života na jagodicama prstiju, a kasnije se prošire cijelom volarnom površinom šake i stopala. One se nikada ne mijenjaju, osim što mogu vremenom postati izraženije. Izgled tih šara je genetski odredjen.
Škotski fizicar Henry Faulds poceo je studirati otiske prstiju kao hobi krajem XIX stoljeca. Faulds je služio kao clan medicinske misije u Indiji i Japanu i koristio je svoju poziciju da se bavi svojim omiljenim hobijem. Svoj hobi je nazvao daktilografija i uglavnom se njemu pripisuje prijedlog da bi se otisci prstiju mogli upotrijebiti za hvatanje kriminalaca. Danas, proucavanje otisaka prstiju je opce poznato kao nauka o dermatoglifima.
Dermatoglifi su, dakle, crteži na površini kože, koje cine grebeni i brazde izmedju njih.
Medjutim, metoda modernog izucavanja otisaka prstiju može se pratiti do naucnika sedamnaestog stoljeca Marcella Malpighija koji je uocio kožne papile i znojne pore kožnih brazda. Engleski botanicar N. Grew je 1684. prvi je opisao mustre kožnih brazda u izvještaju za Kraljevsko Društvo.
Ove mustre je J. E. Purkinje kasnije klasificirao u devet grupa. Njegova podjela u devet osnovnih mustri grubo bi odgovarala sistemu šara koji se danas koristi. Mada je Henry Faulds bio prvi koji je predložio upotrebu otisaka prstiju za hvatanje kriminalaca, njegov prijedlog je bio u velikoj mjeri ignoriran sve dok engleski astronom i izumitelj Sir Frencis Galton nije formulisao detaljan sistem klasifikacije.
Huan Vucetic, doktor u Argentini, proucavao je Galtonove zapise i pronašao metod identifikacije otisaka prstiju koji je usvojila policija u La Plati, Argentina. To je bio prvi sistem identifikacije koji je bio zvanicno prihvacen i još uvijek je u upotrebi u nekoliko država Južne Amerike. U dvije godine razvoja Vuceticevog sistema identifikacije, Sir Edvard Henry, britanski istraživac naimenovan u Bengalu, Indija, izmislio je slican sistem identifikacije. Sir Henrijev metod identifikacije i klasifikacije je uskoro bio usvojen u Engleskoj i još uvijek je najšire korišten metod u zemljama engleskog govornog podrucja.
Metod identificira tri osnovne šare otisaka prstiju: lukovi, petlje i zavoji spirale. Svaka mustra ima neznatne varijacije. U svrhu identifikacije, otisci prstiju su razvrstani po tipu (tip osnovne mustre) i po broju (broj šara) što ih je ucinilo mnogo lakšim za medjusobno razlikovanje. Broj brazdi je odredjen upotrebom dva oblika: jezgro i delta. Jezgro je centar spiralnog zavoja ili petlje, a delta je divergencija ili odvajanje brazda u blizini jezgre. Kod svake individue, mustra i broj brazda na desnoj ruci bitno razlicit od mustre i broja šara na lijevoj ruci. Premda dvoje ljudi imaju isti tip mustre, tacna mustra i broj brazdi ce uvijek biti razlicit.
Metode detekcije i komparacije otisaka prstiju su dosta uznapredovale od pocetka stoljeca. Istraživaci su koristili mnoštvo tehnika da ispitaju i zabilježe otiske prstiju. Kada osoba nešto dotakne, otisak ostane zato što znojne pore duž kožnih brazda vrha prsta ostave obris. Kroz znojne pore se konstantno luce mala zrnca znoja, zbog cega je nemoguce da ne ostane otisak. Znoj sadrži oko 99% vode. Kada znoj isparava tragovi soli, aminokiselina, i masti ostaju. Istraživaci koriste praškove i hemikalije, kao što je jod i srebreni nitrat da osvijetle otiske.
Novi metod upotrebe laserskih zraka je još uvijek u eksperimentalnom stadiju. Kriminalci su godinama pokušavali da uklone kožne brazde sa svojih prstiju. Najpoznatiji primjer je primjer Johna Dellengera koji je koristio kiselinu da ukloni brazde. Medjutim, brazde su ponovo narasle i ponovo se pojavile u svojoj originalnoj mustri’);
Allah s.v.t. u suri Kijame 3-4 kaže: “Zar covjek misli da kosti njegove necemo sakupiti ? Hocemo, Mi možemo stvoriti jagodice prsta njegovih, ponovo.”Ako posmatrate neke dijelove kože, vidjecete grebene i brazde razmještene po odredjenoj mustri. Te izbocine se pojave u 13-oj sedmici intrauterinog života na jagodicama prstiju, a kasnije se prošire cijelom volarnom površinom šake i stopala. One se nikada ne mijenjaju, osim što mogu vremenom postati izraženije. Izgled tih šara je genetski odredjen.
Škotski fizicar Henry Faulds poceo je studirati otiske prstiju kao hobi krajem XIX stoljeca. Faulds je služio kao clan medicinske misije u Indiji i Japanu i koristio je svoju poziciju da se bavi svojim omiljenim hobijem. Svoj hobi je nazvao daktilografija i uglavnom se njemu pripisuje prijedlog da bi se otisci prstiju mogli upotrijebiti za hvatanje kriminalaca. Danas, proucavanje otisaka prstiju je opce poznato kao nauka o dermatoglifima. Dermatoglifi su, dakle, crteži na površini kože, koje cine grebeni i brazde izmedju njih.
Medjutim, metoda modernog izucavanja otisaka prstiju može se pratiti do naucnika sedamnaestog stoljeca Marcella Malpighija koji je uocio kožne papile i znojne pore kožnih brazda. Engleski botanicar N. Grew je 1684. prvi je opisao mustre kožnih brazda u izvještaju za Kraljevsko Društvo.Ove mustre je J. E. Purkinje kasnije klasificirao u devet grupa. Njegova podjela u devet osnovnih mustri grubo bi odgovarala sistemu šara koji se danas koristi. Mada je Henry Faulds bio prvi koji je predložio upotrebu otisaka prstiju za hvatanje kriminalaca, njegov prijedlog je bio u velikoj mjeri ignoriran sve dok engleski astronom i izumitelj Sir Frencis Galton nije formulisao detaljan sistem klasifikacije.
Huan Vucetic, doktor u Argentini, proucavao je Galtonove zapise i pronašao metod identifikacije otisaka prstiju koji je usvojila policija u La Plati, Argentina. To je bio prvi sistem identifikacije koji je bio zvanicno prihvacen i još uvijek je u upotrebi u nekoliko država Južne Amerike. U dvije godine razvoja Vuceticevog sistema identifikacije, Sir Edvard Henry, britanski istraživac naimenovan u Bengalu, Indija, izmislio je slican sistem identifikacije. Sir Henrijev metod identifikacije i klasifikacije je uskoro bio usvojen u Engleskoj i još uvijek je najšire korišten metod u zemljama engleskog govornog podrucja.
Metod identificira tri osnovne šare otisaka prstiju: lukovi, petlje i zavoji spirale. Svaka mustra ima neznatne varijacije. U svrhu identifikacije, otisci prstiju su razvrstani po tipu (tip osnovne mustre) i po broju (broj šara) što ih je ucinilo mnogo lakšim za medjusobno razlikovanje. Broj brazdi je odredjen upotrebom dva oblika: jezgro i delta. Jezgro je centar spiralnog zavoja ili petlje, a delta je divergencija ili odvajanje brazda u blizini jezgre. Kod svake individue, mustra i broj brazda na desnoj ruci bitno razlicit od mustre i broja šara na lijevoj ruci. Premda dvoje ljudi imaju isti tip mustre, tacna mustra i broj brazdi ce uvijek biti razlicit.
Metode detekcije i komparacije otisaka prstiju su dosta uznapredovale od pocetka stoljeca. Istraživaci su koristili mnoštvo tehnika da ispitaju i zabilježe otiske prstiju. Kada osoba nešto dotakne, otisak ostane zato što znojne pore duž kožnih brazda vrha prsta ostave obris. Kroz znojne pore se konstantno luce mala zrnca znoja, zbog cega je nemoguce da ne ostane otisak. Znoj sadrži oko 99% vode. Kada znoj isparava tragovi soli, aminokiselina, i masti ostaju. Istraživaci koriste praškove i hemikalije, kao što je jod i srebreni nitrat da osvijetle otiske.
Novi metod upotrebe laserskih zraka je još uvijek u eksperimentalnom stadiju. Kriminalci su godinama pokušavali da uklone kožne brazde sa svojih prstiju. Najpoznatiji primjer je primjer Johna Dellengera koji je koristio kiselinu da ukloni brazde. Medjutim, brazde su ponovo narasle i ponovo se pojavile u svojoj originalnoj mustri’);
Like this:
Like Loading...
Related
Tags: covek, identifikacija, otisci
Kratka pojašnjenja : "Islam je sastavljen od pet stvari: šehadeta i svjedočenja da nema drugog boga osim Allaha – la ilahe illalah, i da je Muhammed Allahov Poslanik – Muhammedun Resulullah, od klanjanja namaza, davanja zekata, obavljanja hadždža i posta mjeseca ramazana!".
Klanjanje namaza, Namaz - molitva Allahu dž.š.
Zekjat - 2.5% od imovine koja se ne koristi (zlato, novac, nekretnine) koju svaki Musliman izdvaja godišnje za pomoć siromašnima.
Hadždž - vjerski obred koji vrši onaj ko može najmanje jednom u životu.
Post - proces čuvanja tijela od grijeha, vode i hrane tokom mjeseca Ramazana.
Ramazan - mjesec u Islamskom kalendaru u kome je početo objavljivanje Kur'an-a. Islamski kalendar se mjeri Mjesečevom-Lunarnom godinom.
Hadis- predanje koje se prenosi od poslanika Muhameda s.a.w.s.
Buhari, Muslim dva najpoznatija verodostojna sakupljača i objavljivača Hadisa.
Za više pročitajte :
šta je islam
This entry was posted
on Friday, August 20th, 2010 at 22:42 and is filed under Biologija, Genetika.
You can follow any responses to this entry through the RSS 2.0 feed.
Both comments and pings are currently closed.