Naše tijelo je memorija svega što smo proživjeli!

Dogodi se cesto da pomislimo kako smo neke životne traume preboljeli, samo zato jer u nekom trenutku ne mislimo na njih. No, na žalost to nije tako. Ono što je važno jest nacin na koji cemo prihvatiti, metabolizirati sva ta iskustva

Ugledna hrvatska lijecnica, kirurginja, dr. Nela Sršen, u hotelu »Velanera« smještenom nedaleko od Pule, u sklopu javnih programa koje u tom hotelu organizira holisticki centar »Namaste«, održala je iznimno posjeceno predavanje, te predstavila novo, dopunjeno izdanje knjige »Rak na duši«, izvorno objavljene 2012. godine.

Doktorica Nela Sršen poznata je clanica tima za transplantaciju jetre Sveucilišne bolnice u Padovi, u sklopu koje radi i kao predavac specijalizantima opce kirurgije. Našoj je javnosti poznata kao istaknuta humanitarka, koja je pomogla brojnim pacijentima iz Hrvatske, ali i iz drugih zemalja nastalih raspadom bivše Jugoslavije. Zahvaljujuci njenom zalaganju samo je u Hrvatskoj spašeno stotinjak života. Jedan od njenih dugogodišnjih pacijenata bio je i nedavno preminuli kantautor Arsen Dedic.

Takodjer, dr. Nela Sršen pomogla je dolasku na usavršavanje u Sveucilišnoj bolnici u Padovi brojnim lijecnicima iz Hrvatske, ukljucila se u edukaciju lijecnika – kirurga u programima transplantacije u Bosni i Hercegovini, kao i u programe darivanja organa u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Zbog svojega zalaganja ova je ugledna znanstvenica i lijecnica godine 1999. odlikovana Redom Danice hrvatske s likom Katarine Zrinski, a proglašena je i pocasnom konzulicom Republike Hrvatske u regiji Veneto.

S dr. Sršen razgovarali smo o knjizi »Rak na duši«, koja je prožeta njenim osobnim iskustvom bolesti i izljecenja, kao i mnogobrojnim slucajevima teških bolesti, kojima je svjedocila tijekom dugogodišnje lijecnicke prakse, koji su, pristupom lijecenju kakvog zastupa ova lijecnica, a koji približava citatelju putem knjige, vrlo cesto pronašli put do ozdravljenja.

Nekonvencionalne metode

Vi ste visoko priznata lijecnica, strucnjakinja s podrucja konvencionalne medicine, no usporedo zastupate stvari koje nisu proizašle iz strogo znanstvenog konteksta, ali takodjer imaju i svoje znanstveno obrazloženje, što pokazujete i u svojoj knjizi… Vaše drugacije poimanje bolesti i ljudskog organizma, utjecaja emocija i psihe na ljudsko tijelo otpocelo je 1994. godine, kada ste vec kao priznata specijalistica imali vlastito iskustvo teške bolesti, što vas je potaklo na traganje za novim putovima ljudskog ozdravljenja…

– Da, tocno. Tijekom specijalizacije, prije nego što se meni dogodilo bolno iskustvo, vec sam suradjivala s mnogim centrima klinickim i kirurškim iz domovine, gdje su dolazili razni pacijenti, pedijatrijski, odrasli pacijenti, s kojima sam imala puno prisniju vezanost od one koju sam uspostavljala s talijanskim pacijentima. Tu sam se vezala ne samo za pacijente, vec i za njihove obitelji, probleme, za smještaj, za jezik… Ulazila sam u njihove intimne živote i zbivanja. Na neki nacin sam nesvjesno pronalazila poveznicu u svakoj toj bolnoj prici, došla sam do toga da je uvijek postojao nekakav okidac u traumaticnom dogadjaju, koji je eskalirao s bolešcu. Spontano sam pocela promatrati, kategorizirati te pacijente karakterno, njihov pristup, njihovo samo proživljavanje bolesti, shvacajuci kakva je bila njihova prošlost, njihovo životno iskustvo.

Sve to, naravno, tijekom tih petnaest godina proucavanja raznih pacijenata, ne samo naših naravno, nego i talijanskih, dovelo me je do otkrivanja sebe kao znanstvenice nekonvencionalnih metoda. Shvatila sam, radeci u jednoj od najboljih kirurških klinika, gdje imamo sve suvremene metode i instrumente, i od lijekova isto tako sve zamislive mogucnosti, da opet nešto nedostaje za ozdravljenje pacijenata. Koliko god je medicina napredovala, možda i previše u zadnjih dvadesetak godina, opet ima velik broj pacijenata koji, što se više medicina krece u svom progresu, u isto vrijeme veca je incidencija bolesti kod ljudi mlace dobi. U doba kada sam završila specijalizaciju srednji onkološki pacijent je imao dob izmedju 60 – 70 godina. I sama rijec onkološki pacijent ili pacijent koji ima tumor je bila determinanta za jednog pacijenta koji bi i onako preživio kratko vrijeme.

Medicina nam je omogucila da onkološki pacijenti žive jako dugo, ali na žalost, niti blizu naših ocekivanja. Prije svega zato jer je dobar dio pacijenata danas mladje dobi, dobar dio pacijenata ima tumore koji imaju agresivnije ponašanje, i dobar dio njih dolazi vec sa metastazama, u jednoj ozbiljnijoj fazi bolesti, gdje i kirurgija i kemoterapija vrlo teško mogu napraviti svoj, koliko god caroban i velik posao. Sve te konvencionalne, najmodernije metode ipak ostavljaju jedan prostor gdje nema mogucnosti da se spasi pacijent.

Limiti medicine

To je promijenilo vaš odnos spram medicine kao znanosti, poceli ste istraživati drugacije metode lijecenja, upoznali ste se s raznim pristupima lijecenju, od šamanskih u Latinskoj Americi, do nekih starih medicina Istoka, o cemu takodjer pišete u svojoj knjizi. Ta su vas nova znanja dovela do toga da i sami u svojoj medicinskoj praksi primijenite drugacije nacine. Što je tu temeljno drugacije od pristupa kojega ste imali ranije?

– Nekada ranije bila sam jedna mlada lijecnica koja se susretala s pacijentima koji su dolazili s hrpom dokumentacije, rekli bi svoju bolest, dio organa… To je meni isto tako bilo restriktivno polje, nisam ulazila u subjektivnost tog problema, nisam ulazila u pacijenta, ulazila sam u ono što mene interesira. Super modernizacija medicine nas je dovela do rascjepljenja, do odvajanja. Svatko ima svoj organ u medicini, tako da sam i ja bila limitirana na ono zbog cega su meni dolazili pacijenti. Za veliki dio tih pacijenata to su bili ili transplatacija, ili metastatske bolesti, ili tumori jetre. Medjutim tijekom narednih petnaest godina sam došla do toga da kada pacijent udje u prostoriju, osjetim vibraciju, osjetim energiju. Promatram pacijenta kako se ponaša, nacin na koji se izražava, na koji govori o svojim simptomima.

Sve mi to govori o pacijentu, o njegovom životu i životnom iskustvu, o nacinu na koji je konstruirao svoj život na provedenim iskustvima. Svako iskustvo koje mi proživljavamo u životu je subjektivno, a ostavlja nam neke tragove. Naše tijelo je jedan skup, memorija svega onoga što je proživljeno. Dogodi se cesto da mislimo kako smo neke traume koje proživimo u životu preboljeli, samo zato jer u nekom trenutku ne mislimo na njih. No, sve ono što mi proživimo je negdje memorirano u našem tijelu.

Ono što je važno jest nacin na koji cemo mi te stvari metabolizirati, na koji nacin cemo prihvatiti sva ta proživljena iskustva. Ja sam dobar dio svog života proživljavala s velikim osjecajem odgovornosti, velikim osjecajem krivnje, možda osjecajem inferiornosti, jer sam se našla u drugoj zemlji koja nije bila moj prirodni ambijent, sve je to bio kontekst nabijen negativnim emocijama i situacijama koje su me dovele do bolesti. Ja ne tvrdim da se netko tko ima perfektan život nece razboljeti. Živimo konceptualno, naše tijelo je izraz relativizma, ako danas osjecamo nešto, ne znaci da sutra moramo osjecati to isto. I baš tu su mi poslužili i putovanja, i šamani, i svi drugi aspekti medicine, od orijentalne do medicine Južne Amerike, naime onom istinsko i izvorno, a to je osjetiti bice i osjetiti izvornu energiju tog bica, i osjetiti povezanost tog bica s cijelim svijetom i univerzumom. Shvatiti da kada imam jedno bice ispred sebe, da je to jedna interakcija elektromagnetskih valova izmedju mene i tog bica, da smo mi jedna razmjena energije. I to je nešto predivno, nešto što covjeka odvede u sasvim drugi koncept gledanja pacijenta. Pacijenta sam nekada doživljavala kao jednu osobu koja ima jedan problem.

Sada ga doživljavam kao jedno bice koje je tijekom svog života razvilo jednu bolest svog tijela. I to me je dovelo do toga da se ne limitiram na cinjenicu da sam ja kirurginja, tu je operacijska sala, riješi se problem, skida se tumor i gotovo. Razvila sam tu spoznaju da je potrebno aktivirati samoga pacijenta, u pacijentu probuditi svijest autoozdravljenja, ili spoznaje, ili više razine svijesti – da pacijent bude svjestan sebe, da otkrije sebe i udje u sebe, da bude protagonist svoje bolesti, zajedno s lijecnikom. To više ne znaci ostaviti hrpu svoje dokumentacije, pa neka lijecnik radi svoj posao, nego lijecnik zajedno s pacijentom koji se zajedno susrecu i zajedno traže najbolji put ozdravljenja. Mislim da je to najbolja terapija. Imali smo slucajeva s više pacijenata kada su svi imali istog kirurga, istu stadijaciju bolesti, istu kemoterapiju i istu vrstu lijekova poslije operacije. Jedan dio tih pacijenata je ozdravio, drugi dio je imao progresiju bolesti. Što se dogodilo, koja je razlika bila? Bila je ista bolest. Dakle, razina svijestiAko mi ne promijenimo razinu svijesti u kojoj se je stvorio problem, ne možemo riješiti nikada taj naš fizicki problem.

Rekao je Ibnul-Kajjim u svojoj knjizi “Zadul-me’ad”: “U Kur’anu je potpuno izljecenje od svih vrsta bolesti, duševnih i tjelesnih. On je dunjalucki i ahiretski lijek. Medjutim nije svako dostojan i od Allaha pomognut u tome. Ako bolesnik želi Kur’an pravilno upotrijebiti za lijecenje, treba da ga nametne svojoj bolesti sa cvrstim ubjedjenjem i vjerom, iskreno i sa potpunim povjerenjem. Ispunjavajuci ove uslove njegova bolest nece moci da opstane. A kako i da se odupre govoru Gospodara nebesa i Zemlje? Kako da odoli govoru koji bi smoždio planine da im se objavi, a Zemlju bi u komade rasjekao?! Ne postoji bolest a da u Kur’anu nema nešto što bi nas uputilo ka njenom izljecenju ili nas obavijestilo o njenom uzroku. Tako da onaj koga ne ozdravi Kur’an, to ga Allah nije izlijecio, a kome Kur’an ne bude dovoljan nece mu Allah ništa uciniti dostatnim.”
{Zadul-me’ad, 4/352}

To bi znacilo da je lijepo mišljenje o Allahu i neogranicena pouzdanost u Njega prijeko potrebna prilikom lijecenja.”Uslov uspješnog izljecenja jeste bolesnikovo cvrsto ubjedjenje da ce mu lijek koristiti.”
{Zadul-me’ad, 4/98}

Ništa se ne mora

Medjutim, cesto je potrebno mijenjati i uvjete i okolnosti života, a ljudi su cesto ili limitirani vanjskim okolnostima, ili nisu spremni na neke radikalnije zahvate unutar sebe…

– To je istina, ali ako mi podliježemo, ili ako smo uvjetovani emocijama ili raspoloženjima drugih, onda nešto nije u redu s nama. Ja sam dobar dio svoga života trošila na druge, pitajuci se cemu takva ponašanja, cemu takve emocije, takvi odnosi… Ranjavala sam samu sebe. Ono što je predivno, a što se shvati u jednom trenutku života, jest da su ljudi takvi, da ne možemo mijenjati sebe, da ljudi kada shvate i imaju potrebu mijenjati se, to i cine. Važno je da covjek nauci filtrirati sve ono što negativno djeluje na njega, i da zadržava samo ono što je dobro, i što djeluje pozitivno na njega. Ako dodjemo do toga, ako pronacemo tu koherenciju našeg duha i osjecamo, slušamo naše tijelo, tada kontekst nije u toj mjeri bitan. Puno ovisi o našem nacinu prihvacanja i analize te sredine. Ne možemo živjeti zbog raspoloženja drugih, mislim da bi onda svi bili osudjeni na propust. Imamo jednu priliku da uživamo u ovoj neponovljivoj privilegiji koja se zove život. Ja ne želim više trošiti svoju energiju i zdravlje u životu zato jer moram biti uz nekoga, moram nekoga slušati, moram nekoga trpjeti. Ja ne moram ništa, to je sve moj izbor. Dodje se u situaciju kada shvatimo da nisu drugi krivi za ono što se dogadja, da smo mi dopustili drugima da rade ono što su željeli, ali opet, i to je naš izbor.

Za svako oboljenje postoji i izljecenje, pa ako lijek nadvlada bolest covjek ce, sa Allahovom dozvolom, ozdraviti.” (Muslim, 14/191)

Ovakav vaš pristup koji covjeka želi prihvatiti u njegovoj cjelovitosti i potom vidjeti kako naci izlaz iz bolesti, za pretpostaviti je da on traži više vremena, energije, osobnog angažmana. Kada bi takav pristup za dominirao ljudskom zajednicom i medicinom, to bi, moguce, djelovalo revolucionarno, ali moguce je da bi se pogubno odrazilo na industriju lijekovima na primjer…

– Vrlo je aktualno ovo vaše pitanje, zato jer smo svi osjetili posljednjih godina da se dogadja jedna evolucijska promjena svijesti. Mijenja se cijeli svijet, a te se promijene dogacaju ciklicki. Mogu eskalirati ratovi, promjene globalne se dogadjaju, u ekonomiji, u politici, i u razini razvijanja svijesti. I sama individualna svijest se mijenja. Nekada je pacijent sve što doktor kaže uzimao zdravo za gotovo. Danas sve što doktor kaže postaje kriti?no, ne u negativnom smislu, nego zato jer pacijent vec dolazi informiran, pacijent potraži i sazna puno o svojoj bolesti preko interneta. Lijecnik ce danas zajedno s pacijentom gledati sve moguce opcije lijecenja i zajedno ce to izabrati. Danas populacija više ne prihvaca mnoge politicke situacije koje su se nekada prihvacale. Promjene su u svemu, sve ima svoje evolucije, tako i medicina. Ako ne pazimo kako radimo s pacijentom, s jednim bicem, on danas može doci s jednom sudskom tužbom, sve se to mijenja. Problem farmacijskih industrija uvijek je bio dosta delikatan, i uvijek su postojale price da za neke vrste tumora nisu potrebni lijekovi, da se sve može riješiti prirodnim putem. To su sve spekulacije o kojima ja ne želim govoriti.

I Knjiga ce biti postavljena i vidjecete grješnike prestravljene zbog onog što je u njoj. “Teško nama!” – govorice – “kakva je ovo knjiga, ni mali ni veliki grijeh nije propustila, sve je nabrojala!” – i naci ce upisano ono što su radili. Gospodar tvoj nece nikome nepravdu uciniti.

Sura Kehf 47,48 i 49 ajet

 

Link:
oazaznanja.com, atma.hr

Kratka pojašnjenja : "Islam je sastavljen od pet stvari: šehadeta i svjedočenja da nema drugog boga osim Allaha – la ilahe illalah, i da je Muhammed Allahov Poslanik – Muhammedun Resulullah, od klanjanja namaza, davanja zekata, obavljanja hadždža i posta mjeseca ramazana!". Klanjanje namaza, Namaz - molitva Allahu dž.š. Zekjat - 2.5% od imovine koja se ne koristi (zlato, novac, nekretnine) koju svaki Musliman izdvaja godišnje za pomoć siromašnima. Hadždž - vjerski obred koji vrši onaj ko može najmanje jednom u životu. Post - proces čuvanja tijela od grijeha, vode i hrane tokom mjeseca Ramazana. Ramazan - mjesec u Islamskom kalendaru u kome je početo objavljivanje Kur'an-a. Islamski kalendar se mjeri Mjesečevom-Lunarnom godinom. Hadis- predanje koje se prenosi od poslanika Muhameda s.a.w.s. Buhari, Muslim dva najpoznatija verodostojna sakupljača i objavljivača Hadisa. Za više pročitajte : šta je islam