VLAST I UPRAVA

Kad je trebaloda govorimo o stanju Arapa prije islama, odlu?ili smo da damo kratak pregled historijata Arapa, njihove države, naroda i vjere, kako bi se mogli lakše razumijeti neobi?ni doga?aji i zbivanja u vrijeme pojave islama.
U vrijeme pojave islama, Arabijskim poluotokom valdala su dva staleža: a) krunisani kraljevi, koji nisu bili samostalni; b) plemenski poglavari i vo?e, koji su imali povlastice kao i kraljevi, bilo u vlasti ili
?asti, s razlikom što ve?ina njih nije bila samostalna. Samo rijetki plemenski poglavari bili su podre?eni krunisanom kralju. Krunisani kraljevi bili su vladari Jemena, te Ali Gassana i El – Hire. Ostali vladari Poluotoka nisu imali krunu.
VLAST U JEMENU
Najstariji narod za koji se zna u Jemenu od Arapa El – Aribe jeste narod od Sabe. O njima se dosta saznalo po arheološkim iskopinama Evra iz 25. stolje?a prije ro?enja Isaa, a.s., ili prije nove ere. Visok stepen civilizacije dostigli su u 11. stolje?u, p.n.e. Njihovo razdoblje mogli bismo podijeliti u ?etiri perioda:
1. To je period koji je dosezao do 650. g. p.n.e. Vladari tog perioda nazivali su se ?Tvrdi Sabejci?. Njihova prijestolnica bila je grad Sarvah, ?ije ruševine postoje na dan hoda zapadno odgradaMa?rebakojisejošzoveHariba.Uvrijemesabejskih vladarapo?elajeizgradnja ?uvene brane, poznate pod imenom ?Seddu Me?reb?, koja je imala veliki historijski zna?aj za Jemen. Zna se da su Sabejci bili veliki osvaja?i, pa su pod svojom vlaš?u držali mnoge kolonije u Arabiji, a i van nje.
2. Drugi period traje od 650. – 115. g. p.n.e. U tom periodu kraljevi su odbacili naziv ?Tvrdi Sabejci?, prozvaše se ?Kraljevi od Sabe? i uzeše za svoju prijestolnicu Ma?reb umjesto Servaha, ?ije iskopine postoje šezdesetak miljaisto?no od Sane.
3. Tre?i period traje od 115. g. p.n.e., pa do 300. g. n.e. Sabom zavlada pleme Humejr, koje pokori grad Rejdan i uze ga sebi zaglavni grad. Promijeniše mu ime u Zaffar. Iskopine Zaffara postoje na brdu Midver, u blizini Jerima.
Od tog perioda, Sabejci i njihova država po?eli su slabiti i nazadovati. Njihova trgovina oslabila je u ogromnoj mjeri u prvom redu zbog toga što je pleme El – Enbat preuzelo njihovo tržištena sjeveru Hidžaza. Drugo, zbog toga što su Rimljani zagospodarili pomorskom trgovinom nakon zauzimanja Egipta, Sirije i sjevernog dijela Hidžaza. Tre?e, zbog plemenskih sukoba.
Sve je to doprinijelo bržem raseljavanju Ali Kahtana, koji su se po?eli seliti u udaljene krajeve.
4.?etvrtorazdobljetrajeod300.g.n.e.,pa do dolaska islama uJ emen.
Taj period obilujeprevratima, sukobima i gra?anskim ratovima, što je omogu?ilo strancima da ih pokore i ostave bez slobode.
U to doba Vizantinci u?oše u Aden, a uz njihovu pomo? Abesinci zauzeše Jemen, prvi put 340. g. n.e., koriste?i me?usobni sukob plemna Hamdan i Humejr. Abesinska vlast potraja do 378. g. n.e., nakon ?ega Jemen ponovo dobi samostalnost.
Me?utim, u to doba na brani Ma?reb po?ele su se otvarati pukotine, a ubrzo je uslijedilo njeno pucanje, te nastade velika poplava, koju spominje Kur?an pod imenom?Sejlul – ?Arim?, a bila je 450. ili 451. godine.
To je bila velika katastrofa, koja je porušila gra?evine i raselila naroda.
Godine 523. jevrejski vo?a Zu – Nuvas, podiže vojsku i krenu u veliki pohod protiv krš?ana Nedžarana i pokuša ih na silu odvratiti od krš?anstva. Kad ovi odbiše, on naredi da se iskopaju duboki jarci, pa u njih pobaca krš?ane i žive ih spali. O tom doga?aju govori Kur?an, a.š., u suri ?El – Burudž?. Allah, dž.š., kaže:
?Prokleti neka su oni, kojisu rovove iskopali.? (85:4)
Posljedica toga je poja?an gnjev krš?ana i nastaje proširivanje vlasti i osvajanje arapskih oblasti pod vodstvom vizantijskih careva.
Vizantinci podigoše Abesince, pripremiše im la?e i njih 70 000 iskrca se u Jemenu.
Tako Abesinci – krš?ani zauzeše Jemen po drugi put, 525. g. n.e., pod vo?stvom Orijata.Orijat ostade na vlasti u Jemenu, krunisan od car Abesinije, dok ga ne ubi Ebreha, jeda od Orijatovih vojskovo?a, i do?e na vlast umjesto njega, nakon što to odobri kralj Abesinije.
Ovaj Ebreha je, u stvari, ?ovjek koji ?e povesti vojsku sa slonom da sruši Kabu. On i njegovi vojnici poznati su u historiji pod nazivom ?Ashabu – l – fil?, ili vlasnici slona (o doga?aju sa slonom bit ?e rije?i kasnije).
Nakon doga?aja sa slonom, Jemenci zatražiše vojnu pomo? od Perzijanaca, te poraziše Abesince i protjeraše ih izsvoje zemlje. Tada dobiše samostalnost 575. g. pod vo?stvom Me?ada Jekrib ibn Sejf Zi Jezina.
Perzijski vladar Kisra tada postavi svoga namjesnika u San?i i proglasi Jemen Perzijskom provincijom. Tako su se u Jemenu smjenjivali perzijski namjesnici jedan za drugim, sve do 638. g. kada Bazan primi islam. S njegovim prelaskom na islam, prestade perzijska vlast u Jemenu.
VLAST U HIRI
Perzijanci su vladali Irakom i njegovim pograni?nim krajevima, posebno za vlast kralja Kira, od 557. – 529. g. p.n.e. Niko im nije oponirao sve dok ne ustade Aleksandar Makedonski 326. g. p.n.e., i porazi njihovog kralja Dara Prvog.
Onihjerazjedinio, aondasuIrakomzavladalikraljeviTavaifa,?ijajevlastpotrajala do 230. g. n.e.
U vrijeme tih vladara doseljavali su se Kahtanije i zauzimali plodne onbronke Iraka. Zatim su za njima došli Neki Adnanije i postali im konkurencija, tako da se oni nastaniše u El – Džezire El – Furatije.
Perzijanci ponovo povratiše vlast u vrijeme Erdišira, osniva?a sasanidske države, 226. g. n.e. On ujedini Perzijance i porobi Arape koji su živjeli na pograni?nom dijelu njegovog carstva. To je bio razlog da arapsko pleme Kuda?at ode iz tih krajeva u Šam.
Njemu se pokoriše stanovnici Hire i El – Enbara.
U vrijeme vladavine Erdišira, podru?jem Hire vladao je Džuzejme El – Vedah. On je ujedno bio vladar i ostalim Arapima koji suživjeli u ira?koj pustinji, a pod njegovu vlast potpadoše arapska plemena iz Arabije, Rebiat i Mudar.
Erdišir je uvidio da ne?e mo?i direktno vladati u Arabiji i da same Arape ne?e mo?i zaustavljati od njihovih napada na pograni?ne krajeve svoga carstva, pa odlu?i da im postavi za vladara Arapa, koji ?e mu biti odan i povjerljiv. Tako bi mu Arapi dobro došli u borbi protiv Vizantije. Time bi Arapi Iraka bili ispred Arapa Šama, koji su ve? bili pod Vizantijom.
Džuzejme je u Hiri držao uvijek spreman konji?ki odred, da uguši pobunjenike. On je umro 268. g. n.e.
Nakon smrti Džuzejma, Hirom je zavladao Amr bin Adijj bin Lefr El – Lahmi, prvi vladar iz redova Lahmita, dok je Perzijom vladao Kisra Sabur ibn Erdešier. Bio je na vlasti sve dok Perzijanci ne postaviše Kabaz bin Fejruza. U njegovom periodu pojavio se Mazdak, koji po?e propagirati nihilizam. Sljedbenik mu je bio Kabaz, kao i mnogi drugi podanici. Kabaz je poslao vladaru Hire Munziru bin Maus – Semaiu, poziv da se priklju?i tom pokretu i da prihvati njegovu ideju nihilizma. Ovaj to odmah odbi, pa ga Kabaz skide s vlasti, a postavi El – Haris ibn Amra ibn Hadžer el – Kindiju, koji je prihvatio njegovo opredjeljenje.
Kabaz ostavi iza sebe na vlasti Kisra Ebu-Širvanha, velikog neprijatelja ovog pravca, koji ubi Mazdaka i mnoge njegove sljedbenike, zatim vrati Munzira za vladara Hire. Tako?er tražio je da mu se pokori El – Haris bin Amr, ali on pobježe u pleme Kuleb i tu ostade do svoje smrti.
Poslije Munzira Maus – Sema, kraljevstvo potraja jedno vrijeme sve dok na vlast ne do?e Nu?man bin Munzir, a on je bio taj na koga se Kisra naljutio zbog smicalica koje je smislio Zejd bin Adijj el – ?Abadi. Kisra pozva Nu?mana da mu do?e. Na svom putu Nu?man tajno odsjede kod Hani bin Mes?uda, prvaka plemena Ali Šejban, kome ostavi na ?uavanje svoju porodicu i imetak, a potom se uputi Kisri. Ovaj ga uhapsi i baci u tamnicu u kojoj i umrije.
Kisra postavi za vladara Hire Ijjasa bin Kabisa et- Taia i naredi mu da od Hani ibn Mes?uda zatraži da mu preda ono što je Nu?man ostavio kod njega. Hani to ljutito odbi, na šta mu je kralj (Ijjas) objavi rat. Ne pro?e puno vremena a Ijjas do?e upratnji Kisrine konjice i pješadije. Došlo je do velike bitke kod mjesta Zi – Kar. Benu – Šejban izvojeva veliku pobjedu koju Perzijanci nisu mogli pore?i. To je bilo prvi put da su Arapi porazili strance. Desilo se neposredno poslije ro?enja Resulullaha, a.s., koji je ro?en osam mjeseci nakon postavljenja Ijjasa bin Kabisa za vladara Hire.
Me?utim, poslije Ijjasa, Kisra za vladara Hire postavi Perzijanca, a 632. g. vlast se vrati u pleme Ali Lahm. Vlast je preuzeo El – Munzir, zvani El – Ma?rur, koji je vladao samo osam mjeseci. Njega je pokorio Halid bin el – Velid s muslimanskom vojskom.
VLAST U ŠAMU
U periodu u kome su Arapi ?inili masovne seobe, do?e porodica Kuda?at u Šam, i tu se nastani. Oni su porijeklom od Benu – Sulejh bin Helvana, od kojih potje?e Dedždžam bin Sulejh, pleme poznatije pod imenom Dedždžaime.
Njih upotrijebiše Vizantici kao živi štit od arapskih naleta s kopna, a i protiv Perzijanaca. Najpoznatiji dedždžaimski vladar bio je Zijad ibn el Hubevlet. Njihova vlast spominje se u historiji od po?etka do kraja drugog stolje?a, n.e. Oni prestadoše vladati po dolasku Ali Gassana, porodice koja je pobijedila porodicu Dedždžaime, pa su Vizantici postavljali njih za vladare Arapima Šama. Njihov vo?a je bio Devmet Džendel. Vladari Gassana postavljani su u Šam kao namjesnici vizantijski kraljeva, sve do Bitke na Jermuku, 13.g. po hidžri. Njihov posljednji kralj, Džebele ibn Ehjam, pokori se islamu, u vrijeme Omer bin El – Hattaba, r.a., vladara pravovjernih.
VLAST U HIDŽAZU
Ismail, a.s., bio je vode?a li?nost u Meki i stalni poglavar Kabe, za cio svoj život.20 Umrojeu137.godiniživota.21 NjegasuzamijenilisinoviNabit,zatimKajdar,anekikažu Akis.
Poslije njih, Mekom je upravljao njihov djed, Madad bin Amr el – Džurhumi. Tako je vlast u Meki bila u njihovim rukama. Ismailova djeca imala su ?ast i ugled zahvaljuju?i svome ocu i svome djedu, graditeljima Kabe, ali oni nisu imali vlast nad Mekom.22
Prošlo je još mnogo vremena, a Ismailovi potomci ne mogoše do?i do nekog zna?ajnijeg položaja na vlasti. Oni su, malo po malo, padali u zaborav, sve dok nije oslabio Džurhum pred dolazak Nabukodonosora (Buhtanasar). Od tada po?e nad mekanskim nebom sjati politi?ka zvijezda Adnanova, kako ?e pokazati i budu?a zbivanja. Posebno je to uvezi s doga?ajem u bitki Nabukodonosora (Buhtanasar) protiv Arapa, na Zati Irku. Vojskovo?a Arapa u toj bitki nije bio Džurhumit.
Sinovi Adnanovi razi?oše se po Jemenu u vrijeme Nabukodonosorove (Buhtanasarove) bitke, 587. g. p.n.e.
Krenuo je Bernijah sa Me?adom u Šam mimo Nabukodonosorove volje, pa kada Buhtanasar poja?a svoj pritisak, Me?ad se vrati u Meku. Od Džurhuma zate?e samo Džeršema ibn Dželhemeta, pa se oženi njegovom k?erkom Mu?anat, koja mu rodi Nezzara.24
Stanje Džurhuma u Meki pogoršalo se poslije tog doga?aja. Njihov život bivao je sve teži, pa po?eše ?initi nasilja nad posjetiocima Meke, i odobriše rasturanje imovine Kabe. Ovi doga?aji ljutili su Adnanije i izazivali u njima srdžbu. Kad je pleme Huzaat došlo u Meri Zahran i kad su vidjeli netrpeljivost Adnanija prema Džerahimijima, iskoristiše tu priliku pa se održaše na vlasti uz pomo? Adnanija koji se vratiše da im pomognu. Naro?ito im je pomogao Benu Bekr ibn Abdu Menaf ibn Ken?anet. Oni krenuše protiv Džurhumija i potpuno ih protjeraše, daleko od Meke, a zatim zauzeše vlast u Meki, polovinom drugog stolje?a nove ere.
Kad je pleme Džurhum bježalo u izgnanstvo, zatrpa bunar Zem – zem, i prekri njegov položaj, a prije toga zakopa u njega neke vrijedne stvari iz Kabe. Ibnu Ishak kaže:
?AmribnHarisibnMadad,Džurhumija,26 napustiMekunose?idvazlatnasrnda?a27 i hadžerulesved(crnikamen),paihzakopaubunar,aoni njegovapratnjaodošeu Jemen. Bili su veoma ožaloš?eni zbog izlaska iz Meke i ostavljanja vrijedne imovine. Procjenjuje se da je vrijeme Ismaila, a.s., bilo dvadeset vjekova prije nove ere, pa je stoga pleme Džurhum boravilo u Meki otprilike 21 vijek, a vladali su Mekom oko 20 vjekova.
Huzaat su ovladali Mekom i preuzeli dio vlasti Beni – Bekra, a plemena Mudara su imala tri dužnosti, tj. tri dozvole u vrijeme hodo?aš?a.
Prvo: da upute ljude, hodo?asnike, s Arefata na Muzdelifu i da odobre njihov povratak s Mine u Meku. To su ?inili ljudi Benu-Gavs bin Mere, iz porodice Ilijas bin Mudara. Oni su imali nadimak Sufe, što zna?i službenici Kabe.
Zna?aj odobrenja svodio se na to, da ni jedan hodo?asnik nije smio baciti kamen?i?e dok to ne u?ini prvo Sufa. Kad on to uradi, ?ine to i ostali hodo?asnici. Kad bi završili bacanje i krenuli s Mine, Sufe bi stale na Akabi i ?ekale da svi hodo?asnici pro?u.
Kada se prekinuo lanac Sufa, njih je naslijedila porodica Benu – Sa?d bin Zejd Munat iz plemena Temim.
Drugo: briga o skupnom povratku hodo?asnika, na Minu izjutra prvog dana prinošenja žrtvi. To su obavljali Benu – Advan.
Tre?e: poštovanje svetih mjeseci – ?Ešhuru – l – hurum?. O poštovanju ovih mjeseci vodili su ra?una Benu-Temim bin Adijj, iz plemena Benu – Ken?anet.28
Porodica Huzaat vladala je Mekom trista godina. U njihovo vrijeme Adnaniti se raseliše po Nedždu i obroncima Iraka i Bahrejna. Na obroncima Meke ostadoše porodice Kurejš i to Hulul, Harm i male porodice razbacane po njihovom narodu, Benu – Kinane. One nisu imale nikakvu vlast u Meki, a ni nad Kabom, sve do dolaska Kussaj bin Kulaba.
Historija je zabilježila da je Kussajev otac umro dok je Kussaj još bio dojen?e. Majka mu se preudala za ?ovjeka iz Benu – Uzreta, koji se zvao Rebiat ibn Haram. On je odvede u svoj kraj na obroncima Šama. Kad je Kussaj odrastao, vratio se u Meku. Mekom je tada upravljao Hulejl bin Habeše iz plemena Huzaat. Kussaj zaprosi njegovu k?er Hubu i oženi se njom, po dozvoli oca joj Hulejla.31
Nakon Hulejlove smri, do?e do ratova izme?u plemena Huzaat i Kurejš, što omogu?i Kussaju da zagospodari Mekom i Kabom. Postoje zabilježene tri verzije o uzrocima ratova izme?u ova dva plemena.
Prva verzija
Kad je Kussaj izrodio djecu i stekao veliko bogatstvo, ?ast i ugled, a nakon propasti Hulejla, odlu?i da preuzme vo?stvo nad Mekom i Kabom. Smatrao je da je on pre?i od Huzaata i Benu – Bekra, jer su Kurejšije ?istokrvni Arapi i nasljednici Ismaila. Zbog toga je pao dogovor izme?u jednog Kurejšije i ?ovjeka iz Benu Ken?aneta o progonu plemena Huzaat i Benu – Bekra iz Meke, pa to i u?iniše.32
Druga verzija
Hulejl je, kako smatra pleme Huzaat, oporu?ilo Kussaju da upravlja Mekom i Kabom.33
Tre?a verzija
Hulejl je poklonio k?eri Hubi vlast nad Kabom i postavio Ebu – Gibšana Huzaata njenim pomo?nikom, pa postade Ebu – Gibšan klju?ar Kabe. Nakon smrti Hulejla, otkupi Kussaj ovo upravljanje nad Kabom od Ebu – Gibšana za mješinu vina. Huzaat se rasrdi zbog ovakvog poigravanja sa svetim mjestom i pokuša zabraniti Kussaju vlast na Kabom. Kussaj okupi Kurejšije i Benu – Ken?anet da protjera Huzaat iz Meke. Tako se i desilo.34
Bilo kako bilo, sve nam ovo govori da je nakon Hulejlove smrti i poslova koje su obavljale Sufe, došao Kussaj s Kurejšijama i Ken?anijama i rekao Huzaatu:
?Mi smo zaslužniji i dostojniji za ove poslove, stoga smo pre?i od vas.? Me?utim, Huzaat ih istog momenta napade s onim što su imali pri sebi, ali ih on nadja?a.
Dakle, Huzaat i Benu – Bekr bili su poraženi od Kussaja. On ih je žestoko potukao u otvorenom krvavom sukobu, te obaplemena postadoše njegov plijen. Nakon ovog poraza, Huzaat i Benu – Bekr zatražiše primirje. Tada su morali javno priznati da je Kussaj zaslužan da bude poglavar Kabe i Meke i da mu je sva krv koju je prolio u prethodnojbitki oproštena, a da još povrh toga Huzaat i Benu – Bekr moraju dati Kurejšijama i Ken?anijama krvnu odštetu. Presudu o svemu tome je izrekao Ja?mur bin Arif iz Benu – Bekra, pa je on tada prozvan ?Eš – še – dah?.35
Kussaj je preuzeo vlast nad Kabom i Mekom polovinom petog stolje?a n.e. ili ta?nije, 440.g.n.e.36 PoslijenjegasuKurejšijepreuzelepotpunoupravuigospodstvonadMekom, gradom koji postade vode?i vjerski centar, posje?ivan od Arapa cijelog Arabijskog poluotoka.
Kussaj je doveo svoje pleme u Meku, a upravu nad Mekom i obavljanje mnogih važnih poslova vezanih za hodo?aš?e rasporedio na Kurejšije. On proglasi da su Ali Safvan, Nes?at, Udvan i Meret ibn Avf dobili odre?ene važne poslove i vladaju?e položaje u Meki.37 Kussaj je u narednom periodu odigrao zna?ajnu ulogu u organiziranju poslova u Meki.
On je osnovao ?Daru – n – Nedveti? – Vije?nicu, s lijeve strane haremi – šerifa Kabe, okrenuvši joj vrata u mesdžid. Vije?nica je bila zborno mjesto Kurejšija, na kome su donosili važne odluke. Ova Vije?nica je premašila sva o?ekivanja Kurejšija svojom funkcijom. Ona je bila pozornica na kojoj su se donosile važne odluke, razmjenjivala mišljenja, vodile rasprave i u njoj su se rješavali svi problemi na najbolji na?in.38
Kratka pojašnjenja : "Islam je sastavljen od pet stvari: šehadeta i svjedočenja da nema drugog boga osim Allaha – la ilahe illalah, i da je Muhammed Allahov Poslanik – Muhammedun Resulullah, od klanjanja namaza, davanja zekata, obavljanja hadždža i posta mjeseca ramazana!". Klanjanje namaza, Namaz - molitva Allahu dž.š. Zekjat - 2.5% od imovine koja se ne koristi (zlato, novac, nekretnine) koju svaki Musliman izdvaja godišnje za pomoć siromašnima. Hadždž - vjerski obred koji vrši onaj ko može najmanje jednom u životu. Post - proces čuvanja tijela od grijeha, vode i hrane tokom mjeseca Ramazana. Ramazan - mjesec u Islamskom kalendaru u kome je početo objavljivanje Kur'an-a. Islamski kalendar se mjeri Mjesečevom-Lunarnom godinom. Hadis- predanje koje se prenosi od poslanika Muhameda s.a.w.s. Buhari, Muslim dva najpoznatija verodostojna sakupljača i objavljivača Hadisa. Za više pročitajte : šta je islam