Šta alkohol zapravo radi vašem tijelu?

Kratkoročno gledano od alkohola imamo jak mamurluk, umorni smo i ne izgledamo dobro, no što alkohol čini tijelu na duge staze je daleko ozbiljnije.

Rak dojke i usne šupljine, bolesti srca, moždani udari i ciroze jetre samo su neke od posljedica, no tu su i posljedice na mentalno zdravlje, pogoršanje pamćenja i oslabljena plodnost. Liječnici su opazili da alkoholičari imaju problema s probavom, na njihovom nateknutom licu pojavljuju se mrlje, imaju problema sa spavanjem, a kod žena je pojačano nakupljanje celulita.

Alkohol s vremenom napada sve vitalne organe

Dr KJ Patel je istražujući utjecaj alkohola na miševe došao do važnih zaključaka. Naime, samo jedna doza alkohola bila je dovoljna da u genomu fetusa dođe do raznih anomalija, a samo tri pića na dan snažno povećavaju mogućnost obolijevanja od raka. Jedna prošlogodišnja studija pokazala je da je, kad se uzme u obzir utjecaj na pojedinca i društvo, alkohol daleko opasniji od heroina i cracka, kao i od kokaina i duhana jer je u daleko široj upotrebi.

Postavlja se uslovno pitanje koliko se zapravo smije popiti alkohola, a da tijelu ne šteti. Prije se smatralo kako žene ne bi smjele popiti više od dva pića na dan, a muškarci do četiri, no liječnici upozoravaju kako su bezopasne količine alkohola daleko manje. ‘Ne možemo ljudima sa sigurnošću reći koliko neko smije popiti, no ono što znamo jest što manje pijete, manja je mogućnost da obolite od neke bolesti. Ljudi vole popiti čašicu alkohola, no moraju biti svjesniji o kakvom se riziku zapravo radi’, kazala je za BBC direktorica Instituta za alkohol Katherine Brown.

Oštećenja moždanog tkiva

Čovek se rađa sa 7 do 10 milijardi nervnih ćelija koje grade mozak i kičmenu moždinu. To je zaliha za ceo život. Nervne ćelije za razliku od ćelija svih ostalih organa čovekovog organizma su jedine koje se ne mogu obnavljati. Utvrđeno je da alkohol oštećuje i uništava ćelije mozga, a pošto se one ne dele, njihov broj se godinama smanjuje.

Encefalopatija je u širem smislu reči svako oštećenje mozga. Obično se tom opštem nazivu dodaje pridev, koji ga bliže označava, npr. alkoholna encefalopatija, traumatska encefalopatija, itd.  Alkoholne encefalopatije su svi klinički sindromi, kod kojih se u toku alkoholizma javlja oštećenje mozga.

 

Marchiafava-Bignamijeva bolest su opisali italijanski autori Marchiafava i Bignami 1903. godine. To je oštećenje korpusa kalozuma alkoholičara. Korpus kalozum, najveća veza između obe hemisfere mozga, biva oštećen naročito u svojim centralnim i prednjim delovima, a oštećenje se patološki- anatomski manifestuje degeneracijom (nekrozom).

Morelova laminarna skleroza alkoholičara je bolest hroničnih alkoholičara, koju je anatomski opisao Morel 1939. godine. Reč je o alkoholnom oštećenju pojedinih slojeva nervnih stanica u moždanoj kori (naročito trećeg sloja).

Atrofija mozga – Atrofija znači gubitak supstance, smanjivanje nekog organa. Gubitak moždane supstance- atrofija mozga kod alkoholičara nastaje nakon dugotrajnih alkoholnih intoksikacija u toku alkoholizma. Atrofija mozga obično je difuznog karaktera i manifestuje se manje-više opsežnom atrofijom, kako kore mozga (kortikalna atrofija), tako i dubokih delova mozga (subkortikalna atrofija). U poslednje vreme se sve češće opisuju atrofičke promene malog mozga. Atrofija mozga nastupa u 90% svih težih slučajeva hroničnog alkoholizma i odgovorna je za opštu intelektualnu i moralnu redukciju ličnosti koja redovno nastupa u tim slučajevima.

Cerebelarna atrofija alkoholičara je alkoholno oštećenje malog mozga, cerebeluma. Manifestuje se u smetnjama ravnoteže uz tremor, a mogu se naći i simptomi progredirajuće demencije.

Subduralni hematom alkoholičara – Subduralni hematom je obolenje koje se patološko- anatomski manifestuje krvarenjem ispod tvrde moždane opne (dura mater). Krv se skuplja između tvrde i mekih moždanih ovojnica (hematom). Pritiskom na mozak, hematom izaziva niz različitih neuroloških simptoma. Često postoje epileptičke manifestacije, slabost jedne strane tela i različiti psihički poremećaji (poremećaji svesti, nemir, delirantna stanja, itd.). Pored toga, mogu se javiti i različiti drugi simptomi. Subduralni hematom je čest kod alkoholičara, uglavnom zato što svaki alkoholičar u pijanom stanju doživljava pre ili kasnije bar jednu ozledu glave. Pošto se alkoholičar tih ozleda najčešće ne seća, subduralni hematom je ponekad teško dijagnostikovati. Kod alkoholičara sa oštećenim krvnim žilama mozga nekada može nastupiti i krvarenje u samu moždanu supstancu (intracerebralni hematom).

Alkohol je najčešći uzrok kome. Alkoholna koma češća je od kome izazvane obolenjem moždanih sudova. Dijagnoza alkoholne kome postavlja se na temelju nalaza koncentracije alkohola u krvi (oko 4%o ili više), ako nema neke druge teže bolesti ili ozlede. Akutni alkoholizam može dovesti i do dijabetičke kome ili do cerebralnog krvarenja. Alkoholičar vrlo često ranjava glavu i zato koma može nastupiti i kao posledica ozlede glave. Može doći do kome i zbog paralelne intoksikacije u suicidne svrhe. Često se događa da se samoubica najpre opije kako bi stekao hrabrost za samoubistvo, a kasnije popije i neko sredstvo u svrhu suicida.

Promene na koži

Alkohol može izazvati velik broj kožnih promena. Neke promene nastaju zbog alkoholom izazvanih promena na krvnim žilama, neke zbog nedostatka vitamina, a neke nastaju kao sekundarne promene zbog alkoholnog oštećenja drugih organa.

Zbog akutnog pijanstva dolazi do crvenila lica (alkoholni eritem). To crvenilo kože se javlja zbog nakupljanja krvi u malenim površinskim krvnim sudovima. Crvenilo kože se javlja u području glave i gornjeg dela grudnog koša. Prilikom dugotrajnog delovanja alkohola dolazi do proširenja sitnih krvnih sudovaa kože, a to dovodi do trajne eritoze (crvenila) lica alkoholičara.

Kod alkoholičara se susreće rozacea. Rozacea je crvenilo kože na licu, posebno na nosu. Krvne se sudovi povećaju što licu i nosu daje crven i sjajan izgled. Nos se može jako povećati pa nastaje stanje poznato pod nazivom rinofima. A on znači trajno otečen, čvorast i crven nos. Oteklina se u teškim slučajevima mora ukloniti hirurškim putem. Rozacea se leči antibioticima. Treba ukloniti uzroke nadraživanja.

Najpoznatija dermatoza koja se javlja u vezi sa alkoholom je pelagra. To je vrsta avitaminoze zbog velikog manjka nikotinske kiseline (niacina) – vitamina iz skupine B- kompleksa. U prevodu pelagra znaci “gruba koža”. Delovi kože izloženi svetlu postaju tamni i upaljeni. Kasnije bolesnik dobija proliv, a duševno mu se zdravlje pogoršava. Psihijatrijski simptomi koji se javljaju uz pelagru mogu biti raznovrsni i pripadaju grupi akutnog ili hroničnog psihosindroma. Najbolji način lečenja je uravnotežena ishrana. Lečnik može prepisati tablete koje sadrže nikotinsku kiselinu i druge vitamine.

Zbog alkoholnog oštećenja jetre mogu se javiti i neke druge kožne promene, od kojih je najvažnija kožna porfirija.

Karakteristična kožna promena je i žutica koja se javlja kod oštećenja jetre. Vidi se kod akutnog alkoholnog hepatitisa i ciroze jetre. Kod alkoholičara, naročito kod onih sa cirozom jetre, po koži se mogu videti posebne formacije nastale od sitnih krvnih sudova, koje se u egleskoj literaturi nazivaju spider nevus (mladež u obliku pauka). Kod muških bolesnika su pigmentirane prsne bradavice, a pod pazuhom manjka dlakavost.

Obolenja sistema za varenje

Kod alkoholičara su česte upalne promene gornjeg dela probavnog sistema. Upalne promene vide se na sluzokoži usta, ždrela i jednjaka. Hronični katar jednjaka veoma je česta posledica dugotrajnog uzimanja alkoholnih pića, a ispoljava se kao pečenje u usnoj šupljini, naročito u predelu jednjaka. Kod ljudi sklonih prekomernom pijenju u velikom broju slučajeva nastaje rak jednjaka.

Česta su oštećenja sluznice jezika: glositis i leukoplakija jezika. Glositis je upala jezika. Nastaje zbog preteranog pušenja, infekcije usta, prezačinjene hrane, pomanjkanja vitamina i alkohola. Upala se leči lekovima protiv infekcije i vitaminima. Ako je glositis posledica nadraživanja jezika, moraju se ukloniti uzroci tog nadraživanja. Leukoplakija se manifestuje u odebljalim belim pegama na sluznici- obično na sluznici jezika i sa unutrašnje strane obraza- a nastaje zbog prekomernog rasta tkiva. Obično se javlja kod muškaraca srednje dobi. Uzroci su: bakterijska infekcija usta, sifilis, prekomerno pušenje i prekomerno uživanje alkohola. Nekad leukoplakija predhodi raku jezika, i zato je mora lečiti specijalist.

Kod alkoholičara se može javiti neprijatan zadah iz usta. Zubi su zapušteni i defektni. Nije nikakva retkost da je alkoholičar mlađe dobi skoro sasvim bez zuba.

Alkohol direktno oštećuje sve sluzokože s kojima dolazi u dodir. Oštećenja sluzokožetankog creva i želuca mogu rezultirati smetnjama u probavi hrane i resorpciji hranljivih sastojaka.

Vomitus matutinus ili jutarnje povraćanje alkoholičara je uvetovano alkoholnim oštećenjem želudačne sluznice. Ponekad to nije pravo povraćanje, već izrazit napad mučnine, sa neugodnim osećajem potrebe za povraćanjem. Povraćanje i mučnina često traju sve dok alkoholičar ne popije svoju jutarnju dozu, obično koncentrovano alkoholno piće.

Želudac je organ u kome se započinje varenje hrane. Hronični nadražaj želuca može biti i uzrokom čestih povraćanja, osobito ujutru, nakon ustajanja. Alkohol stimuliše preterano lučenje hlorovodonične (HCl) želudačne kiseline. Visok nivo ove kiseline i sam alkohol, oštećuje, nagriza želudačnu sluzokožu. To izaziva nastanak upale sluzokože želuca: gastritis i čir na želucu (ulkusu). Oštećenja želuca ne nastaju samo direktnim delovanjem alkohola na želudac, nego i kao posledica oštećenja jetre i poremećaja metabolizma vitamina A i B.

Creva su organ u kome se nastavlja i dovršava varenje hrane. I ovde alkohol izaziva upalu sluzokože creva, što onemogućava normalno funkcionisanje. Posledica toga je nemogućnost preuzimanja hranljivih materija i vitamina iz hrane, što dovodi do gubitka u težini i opšteg propadanja.

Gušterača (pankreas) kao važan organ za varenje služi za održavanje normalne koncentracije šećera u krvi. Alkohol direktno oštećuje acinarne stanice pankreasa i stanice koje stvaraju inzulin. Kao posledica može da se javi šećerna bolest. Kod alkoholičara je vrlo čest kamenac u izvodnim kanalima gušterače. Takvi kamenci mogu začepiti kanale. Naročito je opasna akutna upala pankreasa koja može završiti kao akutna nekroza s brzim smrtnim ishodom. Pankreatitis alkoholni je obolenje pankreasa zbog opijanja ili alkoholizma. Pri napadu upale, bolesnik iznenada oseti izuzetno jaku bol u gornjem delu trbuha, koja se katkad širi do leđa. Može se javiti i mučnina, osetljivost u predelu trbuha, grč mišića i malaksalost. Kad se to dogodi, treba pozvati lečnika koji će pružiti hitnu pomoć i sprečiti šok. Bolesnik ne sme gutati nikakvu hranu niti piće. Ukoliko se bolesnik oporavi i započne pravilno lečenje alkoholizma, prognoza je dobra. Ukoliko se ne leči alkoholizam kao osnovna bolest, već alkoholičar nastavlja piti nakon oporavka od akutne upale gušterače, ima velike izglede da se ta komplikacija ponovi u znatno težoj formi. U svakom slučaju, radi se o vrlo opasnoj komplikaciji alkoholne bolesti.

Zieveov sindrom je akutna prolazna hiperlipemija zbog hepato-pankreatičkog oštećenja kod alkoholičara. Bolest nastupa zbog specifičnih oštećenja jetre i pankreasa. U pankreasu oštećenje mora zahvatiti Langerhansove otoke (ćelije), a u jetri intrahepatičku holestozu sa retencijom faktora koji normalno inhibiraju metabolizam. Tri simptoma dominiraju kliničkom slikom: hiperlipemija, hemolitička anemija i žutica, uz masnu jetru ili cirozu. Kliničku sliku karakteriše gubitak apetita, progresivno slabljenje i akutna bol u gornjem delu trbuha. Zieve je sindrom posmatrao 2 godine na 6 bolesnika. Prekid upotrebe alkohola ne olakšava stanje. Ozdravljenje nastupa posle 4-6 meseci, ali dijagnostikovanje može biti jako teško. Dijagnoza se može postaviti uz pomoć laboratorijskog ispitivanja frakcioniranih serumskih lipoida, ispitivanjem trajanja života eritrocita i funkcionalnim ispitivanjem jetre.

Hipoglikemija kod alkoholičara

Hipoglikemija je stanje sniženog šećera u krvi. Šećer u organizmu služi kao energija ili gorivo za rad, rast i život ćelija organizma. U krvi je normalna visina šećera između 3 i 6 mmol/L. Visina šećera u krvi zavisi od unosa (pojedene hrane), potrošnje energije i inzulina. 

Do hipoglikemije može doći kada se tokom dana ne unese dovoljno hrane u organizam, ili je zbog pojačane aktivnosti organizma puno potrošeno a nije nadoknađena energija. Kod oštećenja bubrega, jetre, proliva ili povraćanja, te kod unosa veće količine alkohola, također može doći do hipoglikemije.

Kod pacijenata koji boluju od šećerne bolesti a uzimaju inzulin, hipoglikemija nastaje kada se pacijentu daje previše inzulina (injekcijom), a obrok koji je tog dana pojeo bio je lagan ili je tog dana puno fizički radio.

Inzulin je hormon koji luči gušterača a služi za unos šećera u ćelije organizma.

Alkoholičar što više pije, manje jede. Alkoholičar često povraća, ima prolive, bolesnu jetru ili bubrege, te je stalno u nekakvom metaboličkom poremećaju koji deluje na visinu šećera u krvi. Neki alkoholičari su dijabetičari a ne posvećuju dovoljno pažnje lečenju svoje bolesti.

Prvi znaci hipoglikemije su znojenje, ubrzan rad srca, drhtavica, glad, bledilo, strah, vrtoglavica, a ako visina glukoze u krvi i dalje pada javlja se neprikladno ponašanje, zevanje, smetnje u koncentraciji, glavobolja i poremećaj svesti do kome.

U tom trenutku najbolje je izmeriti količinu šećera u krvi i nadoknaditi nedostatak glukoze ili inzulina. Odmah treba uzeti nekoliko bombona ili kašiku šećera, te pojesti dodatni obrok s hlebom ili voćem ili mlekom.

Učestala stanja hipoglikemije trajno oštećuju mozak, koji prvi gladuje i najviše treba šećera.

Ako je hipoglikemija uznapredovala do besvesnog stanja, potrebno je bolesnika postaviti u položaj na bok i hitno pozvati lečnika.

Bolesti jetre

Jetra je jedan od najvažnijih organa u čovekovom organizmu. Većina materija koje iz creva prelaze u krv prolaze kroz jetru radi dalje hemijske obrade. Jetra je organ u kojem se metabolizira veliki deo alkohola unesenog u organizam. Da bi se zadovoljile potrebe organizma, zdrava jetra funkcioniše sa 1/3 svojih mogućnosti. To praktično znači da kada je oštećeno 2/3 tkiva jetre, ona još uvek može da zadovolji potrebe organizma, a laboratorijski nalazi krvi još uvek pokazuju relativno normalne vrednosti. Kada je oštećena i poslednja trećina jetre, tek će tada laboratorijske analize pokazati loše rezultate.

Nekoliko godina ekscesivnog pijenja dovoljno je da se u jetri pojave mikroskopske promene. Istovremeno se promene i laboratorijski nalazi. To se naziva presimptomatskom fazom alkoholne bolesti jetre. Umereno je povećan nivo SGOT i retencija BSP. Ako se u ovom stadijumu prestane sa pijenjem, jetra će se sasvim oporaviti.

Prvi stadijum oštećenja jetre je alkoholna hepatoza. Dolazi do nagomilavanja masti u jetri i tada dolazi do njenog uvećanja. Nalazi se ispod desnog rebarnog luka i kada je zdrava ne može se napipati. Međutim, kada dođe do ove bolesti lekari je mogu napipati pregledom. Ovo oštećenje može da se sanira ako se potpuno prekine sa konzumiranjem alkohola i preduzme odgovarajuće lečenje. Ako se nastavi sa pijenjem, dolazi do ciroze jetre.

Najčešći uzrok ciroze jetre je dugotrajno i kontinuirano pijenje alkoholnih pića. Epidemiološka istraživanja su pokazala da je udio ciroze u mortalitetu neke populacije upravno srazmeran potrošnji čistog etanola po glavi stanovnika.

Ciroza jetre je kronična, više ili manje dugotrajna i neizlečiva bolest. Ona razara ćelije jetre i na njihovom mestu stvara masno ili vezivno tkivo. Jetra postepeno gubi svoju funkciju. Zbog otežanog protoka venske krvi kroz jetru razvija se kolateralna cirkulacija na nekoliko specifičnih mesta u organizmu (hemoroidalne vene, vene jednjaka, trbušne potkožne vene).

Zadebljane trbušne potkožne vene čine karakterističan znak – glavu meduze, mitskog čudovišta koje je umesto kose imalo splet zmija. Taj se znak često navodi kao specifičan za alkoholizam. Svakako treba naglasiti da se tada radi o vrlo poodmakloj fazi bolesti.

Među komplikacije što ih uzrokuje ciroza ubrajamo i jaka krvarenja iz proširenih vena zadnjeg creva (hemoroidi), jednjaka i čira želuca, ako ovaj već postoji. Sve ove promene mogu dovesti do stanja koje zovemo “jetrena koma”, u kome bolesnik povremeno gubi svest.

Jetra se povećava kako bolest napreduje, sakuplja se tekućina u trbuhu pa i on otiče. Bolesnik trpi od loše probave, mučnine i povraćanja. Nema apetit i gubi na telesnoj težini. Mogu mu oticati i noge, a koža poprimiti žućkastu boju kao da ima žuticu. Nekad se jetra deformiše, i u njoj se nakuplja mnogo vezivnog tkiva.

Ciroza se otkriva pomoću hemijskih testova i biopsije. Lečenje, između ostalog, uključuje i dijetnu hranu koja sadrži vrlo malo soli, a bogata je ugljenim hidratima i vitaminima. Ako ne postoji opasnost od jetrene kome, hrana treba da sadrži i dosta belančevina. Daju se i lekovi koji pospešuju uklanjanje tekućine što se nakuplja u organizmu. Zabranjena su alkoholna pića.

Ishod bolesti zavisi od ranog otkrivanja i lečenja. Za razliku od mnogih drugih organa, tkivo jetre poseduje neobično veliku sposobnost da se samo obnavlja (regenerira). To znači da se bolesne ćelije jetre s vremenom mogu zameniti sa zdravima.

U uznapredovanom stadijumu ciroza jetre je neizlečiva, smrtonosna bolest. Jetrine ćelije izumiru i smanjuje se veličina jetre. Ova bolest postepeno dovodi do smrti.

Alkohol povećava rizik od upale pluća 

Ljudi koji neumereno piju alkohol izloženi su povećanom riziku obolevanja od teškog oblika zapaljenja pluća, pokazalo je istraživanje tima španskih stručnjaka sa Univerziteta Barselone. Ovaj naučni tim, predvođen dr Antoniom Toresom proučio je preko 1.300 slučajeva pneumonije kod odraslih Španaca. Zaključio je da alkoholičari, osim što su skloniji težem obliku bolesti, mlađi su od ostalih bolesnika koji boluju od zapaljenja pluća u proseku i do 10 godina. Naime, prosek starosti obolelih alkoholičara bio je 58, a ostalih bolesnika 68 godina, izveštava Rojters.

U principu su stariji ljudi skloniji obolevanju i umiranju od pneumonije, zbog čega eksperti preporučuju da se stanovništvo iznad 65 godina vakciniše protiv ove bolesti. Najnovije špansko istraživanje pokazuje da bi bilo korisno vakcinisati i odraslo stanovništvo sklono alkoholu.

Pneumonija predstavlja zapaljenski proces na plućima, koji mogu izazvati različite bakterije, virusi ili gljivice. Tzv. “pneumokokalna” vakcina štiti od bakterije “streptokokus pneumonie” (Streptococcus pneumoniae) koja je svake godine samo u SAD uzrok oko 500.000 slučajeva obolevanja od zapaljenja pluća, od kojih 40.000 sa smrtnim ishodom.

Španski istraživači su ustanovili da su tekući ili lečeni alkoholičari skloniji obolevanju od zapaljenja pluća izazvanog pomenutom bakterijom, s tim što oni koji još piju češće obolevaju mlađi i od težeg oblika bolesti.

Veruje se da se teži oblik pneumonije češće javlja kod alkoholičara zbog toga što alkohol negativno deluje na imuni sistem. Španski istraživači zbog toga savetuju vakcinisanje alkoholičara protiv bakterije “streptokokus pneumonie” i, ukoliko se bolest pojavi, njihovo što hitnije smeštanje na intenzivnu negu.

Oštećenja kičmenog stuba

 

Medulopatije alkoholne su oštećenja leđne moždine alkoholičara, koje se mogu manifestovati u različitim kliničkim slikama. Alkoholne medulopatije su znatno češće no što se to obično dijagnosticira. Među živčanim alkoholnim oštećenjima relativno se retko spominju i manje su poznate. Verovatno je to uvetovano činjenicom da se vrlo retko javljaju odvojeno od drugih alkoholnih oštećenja. U početnim fazama, diferencijalnu dijagnostiku otežava postojanje perifernih polineuritičkih oštećenja.

Pseudotabes alkoholni je alkoholni polineuritis sa kliničkom slikom vrlo sličnom tabesu (luetičko obolenje kičmene moždine). Diferencijalna dijagnoza između prvog tabesa i alkoholnog pseudotabesa može biti vrlo teška.

 

Obolenja perifernih živaca

Alkoholni polineuitis je najčešći oblik polineuritisa. On je naziv za degenerativne promene živaca na periferiji donjih i gornjih ekstremiteta (ruku i nogu) izazvane toksičnim delovanjem alkohola. Dugogodišnje pijenje alkohola uzrokuje oštećenje nervnog sistema. Pri tome vrsta alkohola ne igra nikakvu ulogu. Ispadi površinskog osetila javljaju se u obliku hipestezije (slabije osetljivosti na dodir), naročito na perifernim delovima donjih ekstremiteta. Na gornjim ekstremitetima smetnje su ređe.

Glavne su karakteristike obostrana simetrična mlohava slabost mišića, koja zahvata donje ekstremitete, naročito mišiće koji podižu stopalo, tako da dolazi do tzv. padajućeg stopala i “petlova hoda”, jer bolesnik kad hoda podiže noge kao petao, da mu stopalo koje ne može podići ne bi zapinjalo po podlozi. Tonus mišića je umanjen, a nestali su i tetivni refleksi. Treba napraviti rendgen stopala u dva smera, redovno kupati stopala u blagoj otopini soli, a nakon kupke na otvorene rane lokalno stavljati obloge betadina. Klasična je terapijska primena vitamina B i, naravno, apstinencija od alkohola, koje se primjenjuju u svim slučajevima alkoholne polineuropatije. Ne treba čekati da se promene toliko razviju da je jedino rešenje amputacija.

Danas se smatra da je periferni neuritis zapravo posledica avitaminoze, odnosno hipovitaminoze alkoholičara, bez obzira na piće koje uzimaju.

Alkoholni polineuritis se gotovo uvek izleči, ako se prekine sa konzumacijom alkohola. Lečenje je polagano, nekad je potrebno i više meseci, a nekad i godinu dana ili više, da bi nastupilo potpuno izlečenje. Počne li se ponovo uzimati alkoholno piće, bolest se ponovo javlja. Takvim bolesnicima se, međutim, može bolest vratiti i zbog drugih nepovoljnih faktora, kao što su npr. neka druga intoksikacija, infektivno obolenje, itd. Alkoholni polineuritis se leči korigovanjem ishrane, zabranom alkoholnih pića i velikim dozama vitamina, naročito vitamina B1. U većini slučajeva biće potrebna dugotrajna rehabilitacija.

Alkoholni pseudotabes je alkoholni polineuritis sa kliničkom slikom vrlo sličnom tabesu (luetičko obolenje kičmene moždine). Diferencijalna dijagnoza između pravog tabesa i alkoholnog pseudotabesa može biti vrlo teška.

Oštećenja krvnih sudova i srca

Alkohol je otrov koji direktno oštećuje srčanu muskulaturu na mikroskopskom nivou. Klinička slika takvih oštećenja zavisi od stepena promena i zove se alkoholna kardiomiopatija. Ona se obično javlja kod muškaraca srednje dobi, koji prekomerno piju alkoholna pića. To su ljudi prevelike težine pa se često smatra da su prve poteškoće laganog popuštanja srčanog mišića u vezi sa tom debljinom.

Kod uznapredovalih oblika alkoholne bolesti mogu se videti specifična oštećenja miokarda do kojih dolazi zbog poremećaja u prehrani i posledicama hipovitaminoze. To je obično manjak vitamina B kompleksa.

Postoji specifičan oblik srčanog oštećenja kod alkoholičara koji piju velike količine tekućina, obično pivo. To je “pivsko srce”.

Oštećenja krvnih sudova (vaskulopatija) u smislu razvoja degenerativnih promena česta su kod alkoholičara.

Aterosklerotične promene su naglašenije kod alkoholičara nego kod pacijenata koji ne piju. Kako su alkoholičari skoro uvek i pušači, sigurno dolazi do zajedničkog delovanja nikotina i alkohola pri nastajanju degenerativnih bolesti krvnih sudova. Zidovi krvnih sudova alkoholičara mogu biti oslabljene, pa su sudovi krhki i lako se oštete.

 

Patološko pijano stanje

Nekada se u akutnom pijanstvu nealkoholičara, ili povremeno u akutnom pijanstvu alkoholičara, javlja poseban oblik teškog pijanog stanja, koje karakteriše suženje ili potpuni poremećaj svesti, nemir, uzbuđenje, agresija, itd., nakon čega ostaje potpuna ili delimična amnezija (gubitak sećanja na ono što se za vreme trajanja toga pijanog stanja dogodilo), mada bolesnik može imati osećaj da se sa njim nešto događalo. Patološko pijano stanje obično završava dugim terminalnim snom. Karakteristično je, da bolesnik za vreme takvog patološkog pijanog stanja ne pokazuje spoljašnje kliničke simptome pijanstva, što može kasnije samo otežati eventualni sudsko- medicinski problem.

Patološko pijano stanje može trajati različito dugo, a može nastupiti već i nakon malih količina alkohola. U takvom stanju moguća su razna asocijalna dela. Nekada se patološko pijano stanje može shvatiti i kao akutna dekompenzacija, kod osoba sa vitaminskim deficitom. Patološko pijano stanje može biti znak konstitucijske karakteristike ličnosti. Nekada se javlja kod osoba koje i inače pokazuju umanjenu toleranciju prema alkoholu, ili osoba koje su preživele teža moždana oštećenja, bilo zbog ozlede, bilo nakon neke bolesti mozga.

Patološko pijano stanje ne mora se javiti i kod sledeće alkoholne intoksikacije, ali je ipak karakteristično da se javlja samo kod retkih osoba i da se češće ponavlja.

Sa sudsko-psihijatrijskog stanovišta, redovno je reč o stanjima neuračunljivosti.

Delirium tremens

Delirium tremens (alkoholno ludilo) je česta psihoza kod alkoholičara. Javlja se kao posledica toksičnog dejstva alkohola, obično kod ljudi sklonih prekomernom pijenju, odnosno zavisnih od alkohola.

Nekoliko dana ranije mogu se javiti neodređeni simptomi koji stručnjacima ukazuju da može doći do ludila. Osoba se oseća malaksalo, ima pojačano znojenje, povišeni pritisak, psihički je napeta, neraspoložena i sve ove pojave prati nesanica. Tada se govori o predelirantnom stanju. Delirium tremens može nastati i bez predelirantnih smetnji.

Kad nastupi delirium, to za okolinu deluje zastrašujuće, pogotovo noću kada su simptomi najizraženiji. Bolesnik oseća strah i ne može da zaspi. Ne zna koji je dan, mesec, godina, gde se nalazi, ali zna ko je on. Najčešće deluje uplašeno i zbunjeno, ali je moguće i agresivno ponašanje prema okolini. Bolesnik u takvom stanju ima crveno otečeno lice sa razrogačenim očima i tremorom celog tela, naročito ruku. Bolesnik praktično ne spava, ne jede, obično se znoji. Gotovo redovno dolazi do slabosti srca, sa mekim i slabim pulsom, padom pritiska. Često dolazi do akutnih teških probavnih smetnji, smetnje mokrenja. Bolesnik naglo slabi, sve do potpune iznemoglosti. Postoji pomanjkanje vode u organizmu, te pomanjkanje elektrolita. Uz to se javljaju halucinacije. Najčešće je reč o vidnim halucinacijama, no mogu se javiti i sve druge, naročito slušne. Halucinacije su često zastrašujućeg karaktera i uklapaju se u opštu sliku straha i nemira. Vidne halucinacije često sadrže male životinje, miševe, zmije, štakore ili insekte, koji gmižu po koži bolesnika, ili ga okružuju sa svih strana. Slušne halucinacije bolesnik doživljava kao razgovor, u kojem se neke osobe dogovaraju kako da ga unište. Nekad to može biti halucinacija glazbe, marša, itd. Uz ostale simptome, javljaju se i lude ideje, obično paranoidnog karaktera. Česte su ideje ljubomore. Bolesnici mogu u toku deliriuma halucinirati svoju uobičajenu profesionalnu delatnost, pa se onda govori o profesionalnom deleriumu. Javlja se podrhtavanje prstiju, jezika, glave, nerazumljiv govor.

Delirium tremens traje od nekoliko sati do dve nedelje, obično od 2-5 dana. Završava se najčešće naglo tzv. terminalnim snom iz kojeg se bolesnik budi iscrpljen ali bistar i miran, s neznatnim smetnjama i obično bar delomičnom amnezijom za sve, ili za deo onoga što se događalo u toku deliriuma..

Ponovno propijanje i javljanje ovog stanja dovodi do trajnijih i ozbiljnijih oštećenja mozga.

Kod majki alkoholičarki koje piju i za vreme trudnoće, može se dogoditi iznenadna smrt novorođenčeta koje je nakon dolaska na svet ostalo bez alkohola. To je delirium tremens novorođenčeta.

Osobi u deliriumu treba obezbediti hitni transport u bolnicu.Njemu je potrebna intenzivna bolnička nega. Ako se brzo ne preduzme lečenje, delirium može uzrokovati smrt zbog prestanka rada srca ili bubrega, ili zbog upale pluća. Stoga treba bez odgađanja pozvati lečnika. Dok on ne stigne, treba bolesnika što više umiriti. Treba ga smestiti u zamračenu prostoriju i skloniti svaki predmet kojim bi se mogao povrediti.

Alkoholna epilepsija

Alkoholizam može delovati kao faktor koji otežava već postojeću epilepsiju.

Alkohol može dovesti do epilepsije kod osoba koje do tada nisu imale epileptičke napade.

Alkoholna epilepsija je pojava epileptičkih napada kod osoba koje su zloupotrebljavale alkohol.

Učestalost epilepsije kod alkoholičara je tri puta veća nego u opštoj populaciji, tj. među ljudima koji alkohol piju u umerenim količinama.

Epileptički napad se kod alkoholičara može javiti zbog akutne intoksikacije alkoholom ili u početku apstinencije, obično 6-30 sati nakon zadnjeg pića.

Ova bolest nastaje zbog oštećenja ćelija mozga. Ispoljava se u napadima koji su dramatični i za pacijente i za okolinu. Napad počinje naglo, gubitkom svesti, zbog čega pacijent pada ničice. Prilikom pada može ozbiljnije da se povredi. Zatim nastupa ukočenost celog organizma, koju smenjuje faza grčeva. Pacijent se trza, može da se pojavi pena na ustima sa tragovima krvi, zbog ugriza jezika. Disanje je onemogućeno, koža i sluznice poplave, bolesnik se može umokriti. Jačina i učestalost grčeva se smanjuje i na kraju potpuno prestaje, a bolesnik počinje normalno disati. Posle pada koji relativno kratko traje, pacijent je zbunjen, pospan, vrši besciljne pokrete i ne zna šta se sa njim desilo. Ničega se ne seća iz perioda napada.

Dijagnoza epilepsije može se postaviti na osnovu podataka koje nam iznosi bolesnik ili njegova okolina, a odnose se na doživljeni epileptički napad, na osnovu kliničke slike i promena koje se uočavaju kod EEG-a bolesnika.

Antiepileptici se u pravilu ne primenjuju kod bolesnika sa izraženim apstinencijskim simptomima, a kod epileptičkog napada lek izbora je diazepam.

Bolesnik kod kojeg je došlo do pojave simptomatske epilepsije mora prestati uzimati alkohol!

Kako bi se smanjila opasnost od moguće ozlede bolesnika ili osoba u njegovoj okolini, a koja bi mogla nastati zbog napada, postavljena su ograničenja u obavljanju nekih poslova, kao na primer: zabrana rada na visini, pored vatre ili vode, vožnja motornih vozila, rad sa strojevima u pokretu, za komandnim pultom ili na rampama i skretnicama.

Bolesniku za vreme epileptičkog napada treba pokušati pomoći postavljanjem nekog mekšeg predmeta pod glavu, kako bi se izbegla moguća ozleda glave, pokušati glavu okrenuti u stranu, kako ne bi došlo do gutanja povraćenog sadržaja, olabaviti odeću, naročito okovratnik, te pozvati hitnu medicinsku pomoć, a nikako nasilno pokušati sprečiti konvulzije.

U velikom broju slučajeva uz apstinenciju ne dolazi do ponovnih epileptičkih napada.

Alkoholna halucinoza

Alkoholna halucinoza je psihijatrijski sindrom, koji pripada grupi alkoholnih psihoza. Karakteriziraju ga halucinatorni doživljaji, uz inače očuvanu svest, dobru orijentaciju, te sačuvanu ličnost. Halucinacije su po pravilu slušnog karaktera. Razlikuje se akutna i hronična halucinoza.

Akutna alkoholna halucinoza je prolazno obolenje koje relativno brzo prolazi. Većina autora smatra da je uz takvu akutnu sliku to zapravo specifični oblik akutnog psihoorganskog sindroma- koji može imati katkada i karakter delirijuma, s poremećajima svesti različitog stupnja, dezorijentacijom, itd. Toj akutnoj halucinozi obično nijedan autor ne odbija alkoholnu etiologiju.

I u akutnoj i u hroničnoj halucinozi javljaju se, kao glavna klinička karakteristika halucinacije, koje u početku imaju elementarna obeležja pa se vrlo teško razlikuju od iluzija. Halucinacije kasnije postaju sve izrazitije, dobijaju jasnu osetnu formu i najčešće su akutnog karaktera. Akustičke halucinacije često su u alkoholičara praćene strahom, obično se javljaju u trećem licu, bolesnik ih čuje izvana, često imaju neugodan sadržaj, odnosno predstavljaju pretnju za bolesnika. Katkada su homoseksualno obojene.

Akutna halucinoza obično traje od nekoliko sati do nekoliko dana, nedelja, ili do šest meseci. Bolest može i recidivirati. Akutna alkoholna halucinoza ne ostavlja defekt.

Hronična alkoholna halucinoza može, međutim, imati više šizofreni karakter, može joj se s vremenom pridružiti i slika hronične paranoje, a bolest može završiti i šizofrenom demencijom.

Ljubomora alkoholičara 

Ljubomora alkoholičara je vrlo česta pojava, kod koje alkoholičar sumnja u vernost žene, a u alkoholiziranom stanju, najčešće zbog odbijanja “nežnosti” izražava svoju ljutnju grubim vređanjem i optuživanjem.

Patološka ljubomora je ređa i javlja se u starijoj dobi, u kasnijim fazama alkoholizma, samo kod muškaraca. Još nije pronađeno zadovoljavajuće tumačenje te pojave. Mnogi smatraju da alkoholnu ljubomoru pored ostalog izaziva i pojava impotencije, koja je kod alkoholičara vrlo česta. Ljubomora se često javlja kao najvažniji simptom alkoholizma. Alkoholičar je čvrsto uveren da ga žena vara. Razvijaju se paranoidni sadržaji, a bolesnik postaje agresivan. Postaje mučitelj žene i porodice, a zna se dogoditi da progoni i suseda kojeg je uklopio u svoje paranoidne sadržaje. Ideje ljubomornosti mogu se javiti prema ćerki, bilo vlastitoj, bilo prema ženinoj ćerki iz prvog braka. Ta ljubomornost može se odnositi i na ljubavnicu. Ljubomornost alkoholičara može završiti zločinom, silovanjem vlastite dece, itd. Obično je to znak potpunog etičkog propadanja, tzv. “etičke demencije” alkoholičara. Bolesnik obično ne pokazuje poremećaj svesti, a u velikom broju slučajeva i inteligencija mu je još uvek sačuvana. Često je nemoguće živeti s takvim bolesnikom, pa dolazi do raspada porodice. Treba sprovesti bolničko lečenje, nakon čega se stanje obično smiri.

Demencija alkoholičara

Demencija (izlapelost) je teško oštećenje ili potpun gubitak duševnih sposobnosti, praćeno poremećajima u emocijama i ponašanju.

Demencija kod alkoholičara nastaje zbog direktnog štetnog dejstva alkohola na ćelije mozga i njihovog izumiranja, koja kod ljudi koji mnogo piju može da nastupi već posle tridesete godine života. Normalno se javlja tokom starenja, ali kod alkoholičara je mnogo ubrzanija i intenzivnija.

Glavna karakteristika ove bolesti je problem pamćenja. Osoba se ne seća događaja od pre nekoliko dana, sadržaja razgovora, poslova koje je radila. Teško se priseća naziva predmeta koje svakodnevno koristi. S obzirom da zaboravlja šta je nekome pričao jednu istu stvar ponovo priča jednoj istoj osobi 3-4 puta, šale ne shvata i sve prihvata bukvalno. U poodmakloj fazi ove bolesti, bolesnici nisu u stanju da vode računa o sebi, ne mogu da kontrolišu svoje fiziološke potrebe, čak ne priznaju ni svoje najbliže. Nastala oštećenja mozga su konačna. Demencija se može javiti u toku alkoholizma na nekoliko načina: najčešće u početku neprimetno, i polagano napredujući. Često počinje etičkom redukcijom ličnosti koja se primećuje u nizu promena u ponašanju alkoholičara. Najčešće se etička redukcija primećuje u seksualnom domenu.

Osobe koje neguju takvog bolesnika, ili žive zajedno sa njim, mogu i sebi i njemu uštedeti mnoge neprilike i nesporazume ako ga uče strpljivosti i razumevanju. Treba imati na umu da bolesnikovo, često puta neugodno ponašanje, nije namerno. On ne želi svesno ljutiti i gnjaviti svoju okolinu. Od lekova se obično daju sredstva za umirenje da bi se bolesnik bolje osećao. Uz apstiniranje od alkohola i odgovarajuće lečenje proces propadanja može da se uspori, ali ne i da se zaustavi.

Alkoholne psihoze

Alkoholne psihoze su teški akutni, subakutni ili hronični psihijatrijski sindromi kod alkoholizma. Od drugog svetskog rata broj alkoholnih psihoza u većini zemalja raste. Poznato je da alkohol izaziva veliki broj psihičkih poremećaja. Još uvek nije sasvim jasan mehanizam njihovog javljanja, i ako je očito da dolazi do direktnog ili indirektnog oštećenja mozga alkoholom. Neki tvrde da do oštećenja dolazi tako, da alkohol direktno oštećuje nervnu ćeliju sa kojom dolazi u dodir. Drugi smatraju da do oštećenja dolazi tek posredno, pošto alkohol već ošteti jetru i dovede do prehrambenog deficita i zbog pomanjkanja vitamina B1, koje je kod alkoholičara redovno. Postoje i druge hipoteze.

Simptomatske psihoze su psihoze koje se javljaju kao posledica oštećenja mozga kod različitih bolesti. Najčešće se javljaju u akutnom obliku pod kliničkom slikom deliriuma, a u hroničnom obliku pod slikom demencije. Simptomatske psihoze akutnog tipa javljaju se relativno često tokom pojedinih infektivnih bolesti, a mogu se javiti u akutnom ili hroničnom obliku kod avitaminoze, kod intoksikacija, kod alkoholizma, itd.

Toksičke psihoze su psihotična stanja uvetovana delovanjem različitih otrova. Pripadaju grupi tzv. organskih psihoza. Toksičke psihoze najčešće su izazvane alkoholom i narkoticima. U akutnoj fazi psihopatološki ih karakteriše delirijum ili smeteno stanje. U akutnoj fazi, toksičke psihoze obično su reverzibilne i imaju dobru prognozu. U hroničnoj fazi karakteriše ih demencija i često su ireverzibilne naravi.

Korsakovljeva psihoza

Korsakovljeva psihoza je težak oblik demencije kombiniran sa polineuritisom u poodmaklim stadijumima alkoholizma. Prvi ju je opisao ruski neurolog Sergej Korsakov između 1887. i 1890. godine. Bolest nastaje zbog otrova (npr. alkohola) u organizmu, a izaziva praznine u pamćenju, zbog čega nastaju “rupe” u sećanju, a bolesnik izmišlja priče kojima pokušava ispuniti te praznine. Osoba je smetena i dezorijentirana, nesposobna da shvati vreme i prostor. Smetnje pamćenja zahvataju najpre najnovije događaje, a onda se šire s vremenom sve više unazad. Čest je noćni nemir bolesnika. Karakterističan je primer takvog bolesnika, koji smešten u bolnicu, susreće na hodniku svog lečnika. Ne seća se ko je taj čovek, no odmah popunjava “rupu” u sećanju i pozdravlja ga kao svog starog “vinskog” druga s kojim je nedavno pio u određenoj gostionici.

Lečenjem u bolničkim uslovima, sa prekidanjem upotrebe alkohola, sa velikim dozama vitamina, naročito B vitamina i simptomatskim lečenjem eventualnih drugih poremećaja, može se postići blagi fizički oporavak, nakon čega sledi adekvatna skrb za takve bolesnike, koji su nesposobni za samostalno življenje.

Encefalopatija

Encefalopatija je u širem smislu reči svako oštećenje mozga. Obično se tom opštem nazivu dodaje pridev, koji ga bliže označava, npr. alkoholna encefalopatija, traumatska encefalopatija, itd.  Alkoholne encefalopatije su svi klinički sindromi, kod kojih se u toku alkoholizma javlja oštećenje mozga.

Wernickeova encefalopatija je klinički sindrom koji je Wernicke opisao 1881. godine u svom udžbeniku neurologije, u vezi sa tri slučaja. Taj isti sindrom opisao je još 1875. godine U Francuskoj Gayet, pa francuzi bolest nazivaju Gayet- Wernickeova encefalopatija. U dva slučaja koji je napisao Wernicke, reč je bila o alkoholičarima. Sa patološko- anatomskog stanovišta reč je o krvarećem upalnom stanju, sa degeneracijom u pojedinim moždanim područjima. Bolest ponekad počinje naglo. Javlja se sa pomanjkanjem apetita, povraćanjem, paralizama očnih mišića, promenama na zenicama, koje ponekad ličeArgyll- Robertsonovoj zenici, zatim delirantnom psihičkom slikom, nesanicom, itd. Bolest često prate simptomi polineuritisa. Ponekad se javlja i retrobulbarni neuritis vidnog živca. Već u toj fazi bolesnik zapada u vrlo teško stanje, često sa slikom krajnje mršavosti. Wernickeova encefalopatija je uvetovana manjkavom prehranom, naročito nedostatkom vitamina B1, a najčešće se susreće kod hroničnih alkoholičara. Lečenje velikim dozama vitamina B1 daje dobre rezultate.

Hepatalna encefalopatija je oštećenje mozga sa odgovarajućom kliničkom slikom kod težih obolenja jetre. Jetra alkoholičara je često oštećena, a česte su i slike encefalopatije, pa je vrlo teško izdvojiti kliničku sliku encefalopatije uzrokovane samo lezijom jetre. Neki autori smatraju, da su karakteristični simptomi hepatalne encefalopatije: euforija (bezrazložno, nekritično veselo raspoloženje), pospanost, gubitak autokritike, moralna redukcija ličnosti, tremor ruku i prstiju i epileptični napadi.

Niacinska encefalopatija se javlja zbog manjka nikotinske kiseline, a opisali su je Jolliffe i saradnici 1940. godine. Reč je o relativno retkom sindromu tokom alkoholizma, koji se manifestuje demencijom uz smetenost. Postoje i neurološki simptomi: ekstrapiramidna rigidnost mišića, pri pasivnim kretnjama simptom zupčanika, te refleks hvatanja i sisanja. U toku lečenja, preporučuje se davanje i drugih vitamina B-grupe pored nikotinske kiseline. Prognoza je relativno dobra, uz opisano lečenje, ali često ostaju posledice u obliku lakše izražene demencije.

Pseudoparaliza alkoholna

Pseudoparaliza alkoholna je psihijatrijsko obolenje, koje se kod pojedinih bolesnika javlja tokom alkoholizma. Moždana su oštećenja slična onima pri progresivnoj paralizi. Klinička slika je jako slična, tako da je nekada diferencijalna dijagnoza između tih obolenja vrlo teška. (Progresivna paraliza je teško duševno obolenje izazvano luesom)

 

Promene ličnosti

Još je Korsakov pisao da alkoholičar okrivljuje svakog – ženu, decu, posao, samo ne samog sebe.

Prvi stadijum 1-5 godina konzumiranja alkohola – zbog hroničnog toksičnog uticaja alkohola na centralni nervni sistem alkoholizam izopačuje ličnost čoveka i unosi nove karakterne crte koje mu ranije nisu bile svojstvene. Ove nove crte se učvršćuju u ličnosti, postepeno se pretvarajući u čvrste stereotipe ponašanja. Što je veći period konzumiranja alkohola, to se više menja ličnost alkoholičara. Dolazi do zaoštravanja, ogrubelosti karakternih crtakoje su svojstvene osobi u tolikoj meri da ličnost kao da postaje jeftinije izdanje same sebe. U početnom, prvom stadijumu bolesti javljaju se takve crte ličnosti koje ranije ovoj osobi nisu bile svojstvene, kao npr. povećana razdražljivost, brzo zamaranje, promenljivost raspoloženja, nesigurnost u sebe, gubitak ranijih interesovanja prema poslu, porodici. Snižavaju se moralne i etičke norme koje poseduje svaki čovek. Pojavljuje se lažljivost, bezobzirnost, razmetljivost.

Drugi stadijum 5-10 godina konzumiranja alkohola- najvažniji znak zavisnosti od alkohola u ovom periodu je naglo snižavanje nivoa ličnosti, promena interesovanja, gubitak individualnosti i stvaralačke aktivnosti. On gubi interesovanje za sve što nije u vezi sa alkoholom. Smanjuje se kritičnost prema svojim postupcima, javlja se okrutnost, bezdušnost, snižavaju se moralni kriterijumi. Ove promene su jasno vidljive u komunikaciji s bližnjima. Nastaje alkoholičarski „plitak“ humor: grub, ciničan, neumestan. Nastaje socijalna i profesionalna degradacija, snižava se nivo kritičnosti – pre svega prema samom sebi. Bolesnik traži i nalazi olakšavajuće okolnosti koje su ga dovele do opijanja, negira prisustvo zavisnosti od alkohola (anozognozija).

Treći stadijum 15-20 godina konzumiranja alkohola – u ovom periodu naročito su izraženi znaci ozbiljne povrede velikog mozga – mozak je otrovan, poremećeno je pamćenje, mišljenje postaje neproduktivno, snižava se inteligencija i bolesnik gubi sve svoje ljudske osobine. On je nesposoban za rad, za produktivnu komunikaciju, nema volju, sva interesovanja su koncentrisana oko alkohola. Upravo treći stadijum predstavlja rezultat teškog toksičnog uticaja alkohola.

 

No, ako se vratimo islamskim vrlinama, uvjerit ćemo se zašto je alkohol zabranjen kako u malim tako i u velikim količinama, to je zapravo ono što je GOSPODAR ALLAH DŽ,Š, naredio i propisao. Dakle zabrana konzumiranja alkohola, Uzvišeni kaže u Suri El-Bekare 219 ajetu;

يَسْأَلُونَكَ عَنِ الْخَمْرِ وَالْمَيْسِرِ قُلْ فِيهِمَا إِثْمٌ كَبِيرٌ وَمَنَافِعُ لِلنَّاسِ وَإِثْمُهُمَآ أَكْبَرُ مِن نَّفْعِهِمَا وَيَسْأَلُونَكَ مَاذَا يُنفِقُونَ قُلِ الْعَفْوَ كَذَلِكَ يُبيِّنُ اللّهُ لَكُمُ الآيَاتِ لَعَلَّكُمْ تَتَفَكَّرُونَ.

”Pitaju te o alkoholu i kocki. Reci: “Oni donose veliku štetu, a i neku korist ljudima, samo je šteta od njih veća od koristi.” I pitaju te koliko da udjeljuju. Reci: “Višak!” Eto, tako vam Allah objašnjava propise da biste razmislili’‘.

Kako vidimo ALKOHOL je zabranjen tj; stroga zabrana, molim Svevišnjeg da nas uputi i da se pridržavamo svega onoga što nam je naređeno.

Kratka pojašnjenja : "Islam je sastavljen od pet stvari: šehadeta i svjedočenja da nema drugog boga osim Allaha – la ilahe illalah, i da je Muhammed Allahov Poslanik – Muhammedun Resulullah, od klanjanja namaza, davanja zekata, obavljanja hadždža i posta mjeseca ramazana!". Klanjanje namaza, Namaz - molitva Allahu dž.š. Zekjat - 2.5% od imovine koja se ne koristi (zlato, novac, nekretnine) koju svaki Musliman izdvaja godišnje za pomoć siromašnima. Hadždž - vjerski obred koji vrši onaj ko može najmanje jednom u životu. Post - proces čuvanja tijela od grijeha, vode i hrane tokom mjeseca Ramazana. Ramazan - mjesec u Islamskom kalendaru u kome je početo objavljivanje Kur'an-a. Islamski kalendar se mjeri Mjesečevom-Lunarnom godinom. Hadis- predanje koje se prenosi od poslanika Muhameda s.a.w.s. Buhari, Muslim dva najpoznatija verodostojna sakupljača i objavljivača Hadisa. Za više pročitajte : šta je islam