Naucno pobijanje darvinizma

Iako je to doktrina koja datira još od vremena stare Gr?ke, teorija evolucije je
temeljito iznesena u XIX stolje?u. A najzna?ajniji momenat koji je teoriju uvrstio
u dnevni red nau?nih krugova je Porijeklo vrsta, knjiga Charlesa Darwina, objavl-
jena 1859. godine. Darwin se u ovoj knjizi usprotivio ?injenici da su razli?ite vrste
svaka ponaosob stvorene od strane Boga. Prema Darwinu, sve vrste poti?u od
jednog zajedni?kog pretka, a raznovrsnost vrsta nastala je postepenim izmjenama
u toku dugog perioda vremena.
Darwinova teorija nije se zasnivala ni na jednom konkretnom nau?nom
otkri?u, bilo je to, kao što je i sam priznao, samo “logi?ko rasu?ivanje”. U dugom
poglavlju, Poteško?e teorije, Darwin ?ak priznaje da je teorija nedovoljna pred
mnogo zna?ajnih pitanja.
Darwin se, pak, nadao da ?e se poteško?e koje su se isprije?ile ispred teorije
prevazi?i razvojem nauke, da ?e nova nau?na otkri?a oja?ati njegovu teoriju. Ovo
je na mnogo mijesta u svojoj knjizi i istakao. Me?utim, sasvim suprotno
Darwinovim nadanjima, razvojem nauke temeljne tvrdnje teorije su,
jedna za drugom, bivale pobijane. Poraz darvinizma pred naukom
može se analizirati pod tri temeljne ta?ke:
1) Teorija apsolutno ne daje odgovor na pitanje prvobitnog nastanka života na Zemlji.
2) Ne postoji nikakvo nau?no otkri?e koje bi pokazalo da “evolucioni mehanizmi”, koje isti?u evolu-
cionisti, posjeduje utjecaje koji uzrokuju evoluciju.
3) Suprotno predvi?anjima teorije evolucije, fosilni zapisi su iznijeli sasvim suprotnu sliku.
U ovom dijelu knjige ?emo, u osnovnim crtama, iznijeti ?injenice vezane za ove tri temeljne ta?ke.
Prva nesavladiva barijera: korijeni života
Teorija evolucije tvrdi da sve žive vrste vode porijeklo od jedne jedine žive
?elije, koja se prije 3.8 milijardi godina pojavila u primitivnim uvjetima Zemlje.
Kako se dogodilo to da su se milioni kompleksnih razli?itih vrsta razvili iz jedne
jedine ?elije i, ako se zaista i dogodila jedna ovakva evolucija, zašto se tragovi toga
nisu našli na fosilnim zapisima? Ovo su pitanja na koja teorija evolucije ne može
dati odgovor. Me?utim, prije svega ovoga potrebno se zadržati na prvoj stepenici
navodnog procesa evolucije. Kako je nastala aktualna “prva ?elija”?
Zbog toga što odbija stvaranje, što ne prihvata nikakvu natprirodnu interven-
ciju, isklju?uju?i bilo kakvu koncepciju, plan i organiziranost, teorija evolucije
tvrdi da je ta “prva ?elija” nastala sasvim slu?ajno unutar prirodnih zakona. Dakle,
prema Darwinu, proizlazi da je neorganska materija, igrom slu?aja, proizvela prvu
organsku ?eliju. Me?utim, ova tvrdnja je u koliziji sa najosnovnijim zakonima
biologije.
“Život nastaje iz života”
Darnjin se u svojoj knjizi uop?e nije doticao pitanja porijekla života, pošto je
primitivno nau?no shvatanje njegovog vremena pretpostavljalo da živa bi?a posje-
duju jednu sasvim prostu gra?u. Prema teoriji “spontane generacije”, koja datira još
od srednjeg vijeka, vjeruje se da se živo bi?e može formirati slu?ajnim udruživan-
jem neorganskih materija. U ovom periodu bilo je rašireno mišljenje da se insekti
formiraju od ostataka hrane, a miševi od pšenice. Da bi dokazali ovu tvrdnju,
na?inili su i zanimljiv pokus. Na prljavu krpu je stavljeno malo pšenice i smatralo
se da ?e nakon izvjesnog vremena iz ove smjese obrazovati miševi.
Crvanje mesa tako?er se smatralo dokazom da život nastaje iz nežive
materije. Kasnije ?e se, me?utim, ispostaviti da crvi na mesu ne nastaju sami od
sebe, ve? da se razvijaju iz larvi, koje su nepristupa?ne prostom oku, a koje
mušice donose i polažu.
A mišljenje da bakterije mogu nastati od nežive materije bilo je široko prih-
vatljivo od strane nau?nih krugova u periodu kada je Darwin pisao knjigu Porijeklo
vrsta.
Me?utim, pet godina nakon što je Darwin objavio svoju knjigu, poznati fran-
cuski biolog Louis Pasteur kategori?ki je pobio ovo mišljenje koje predstavlja
osnovu teorije evolucije. Pasteur na slijede?i na?in rezimira rezultat do kojeg je
došao nakon dugotrajnog rada i pokusa: “Tvrdnja da život može nastati iz nežive
materije je kona?no postala stvar prošlosti.”
Branioci teorije evolucije dugi niz godina opirali su se Pasteurovim otkri?ima.
Kada je, pak, razvijena nauka predo?ila kompleksnost gra?e žive ?elije, postala je
još o?itija neosnovanost tvrdnje da život može nastati sam od sebe.
Neuspješna nastojanja XX stolje?a

Prvi evolucionista koji je u XX stolje?u uzeo u razmatranje pitanje porijekla
života bio je poznati ruski biolog Aledžander Oparin. Odre?enim tezama koje je
izbacio ‘30-ih godina, Oparin je nastojao dokazati da se živa ?elija može formirati
slu?ajno. Me?utim, ova nastojanja ?e se neslavno okon?ati, a Oparin je bio pri-
moran da iznese slijede?e priznanje: “Nažalost, porijeklo ?elije predstavlja najtam-
niju ta?ku koja je u sebe apsorbirala cijelu teoriju evolucije.”25 Evolucionisti koji
su slijedili Oparinov put nastojali su na?initi nekoliko pokusa koji bi doveli do
odgovora na pitanje o porijeklu života. Najpoznatiji od ovih pokusa je 1953. godine
na?inio ameri?ki hemi?ar Stanley Miller. U svom eksperimentu Miller je upotrije-
bio mješavinu gasa, za kakvu je pretpostavio da je postojala na prvobitnoj Zemlji,
sastavljenu od amonijaka, metana, hidrogena i vodene pare. Budu?i da ovi gasovi
ne bi reagirali jedni sa drugima u prirodnim uvjetima, on je u ovaj milje uveo i
energetsku stimulaciju da bi pokrenuo reakciju me?u njima. Narednih godina ?e se,
me?utim, ispostaviti da je ovaj pokus, koji se prvobitno smatrao zna?ajnim
napretkom na polju evolucije, nevaže?i i da je korištena imitacija prvobitne atmos-
fere veoma razli?ita od one koja je postojala na prvobitnoj površini Zemlje.26
Poslije dugog perioda šutnje, sam Miller je tako?er priznao da atmosferski uvjeti
koje je on koristio u svom eksperimentu nisu bili realni.27 Svi napori koje su evolu-
cionisti ulagali tokom XX stolje?a radi donošenja odgovora na pitanje porijekla
života uvijek su se neslavno okon?avali. Ovu ?injenicu je priznao i poznati geohe-
mi?ar sa San Diego Scripps instituta, Jeffrey Bada. U tekstu objavljenom 1998.
godine u evolucionisti?kom Earth ?asopisu Bada na slijede?i na?in priznaje bespo-
mo?nost evolucionista što se ti?e ovog problema:
Danas kada napuštamo dvadeseto stolje?e, još uvijek se susre?emo sa
najve?im neriješenim problemom koji smo imali kada smo ulazili u dvadese-
to stolje?e: kako je život na Zemlji zapo?eo?
Kompleksna gra?a života
Jedan od glavnih razloga zbog kojih je, o pitanju porijekla života, teorija
evolucije zapala u tako veliki problem je ?injenica da ?ak i najprostija živa bi?a
imaju nevjerovatno složenu gra?u. Živa ?elija je složenija od svih tehnoloških
proizvoda koje je ?ovjek uspio napraviti. Tako da je danas ?ak i u najsavremenijim
laboratorijama svijeta nemogu?e proizvesti živu ?eliju spajanjem neživih materija.
Uvjeta potrebnih za nastanak jedne ?elije je toliko mnogo da se apsolutno ne mogu
objasniti slu?ajnoš?u. Vjerovatno?a slu?ajnog formiranja proteina, kao najosnovni-
je gradivne jedinice, izgra?enog od oko 500 aminokiselina, je 1 naprema broju koji
se dobije stavljanjem 950 nula iza jedinice. Me?utim, vjerovatno?a koja je manja
od 1 naprema 1050 matemati?ki se smatra da ima nultu mogu?nost realizacije.
A, DNA molekul, koji se nalazi u jezgru ?elije i koji skriva genetske podatke,
jedna je nevjerovatna banka podataka. Ukoliko bismo pokušali zapisati informaci-
je šifrirane u DNA, tada bi to zna?ilo da ?emo sakupiti biblioteku koja sadrži 900
Jedna od ?injenica koja osporava osnovanost teorije evolucije je kompleksna grada živih bi?a. Primjer
toga je molekul DNA koji se nalazi u jezgru ?elije. DNA je jedna vrsta banke podataka koja je sa?inje-
na od ?etiri nukleotida razli?itog rasporeda. Ovdje su sadržane sve šifre karakteristika živog bi?a. Kada
bi ?ovjek pokušao da na papir ispiše svoj DNA, napisao bi enciklopediju od oko 900 tomova. Sasvim
je sigurno da jedna ovakva banka podataka pobija pojam slu?ajnosti.
tomova enciklopedija, od kojih svaka ima 500 stranica.
Ovdje se pojavljuje jedna veoma interesantna dilema: dok se DNA može repli-
cirati (kopirati, umnožavati) jedino uz pomo? nekih enzima koji su, ustvari, protei-
ni, sinteza ovih enzima može biti realizirana jedino pomo?u informacija šifriranih
u DNA. Pošto oboje podjednako zavise jedno od drugog, oboje su morali postojati
da bi moglo do?i do umnožavanja. Upravo je ovo ?injenica koja u ?orsokak baca
scenario o tome da je život nastao sam od sebe.
Ovu ?injenicu priznaje i evolucionista sa University of San Diego California,
prof. Leslie Orgel, koji 1994. godine u oktobarskom broju ?asopisa Scientific
American piše slijede?e: Izuzetno je nevjerovatno da proteini i nukleinske kiseline
(RNA i DNA), oboje izuzetno kompleksne gra?e, nastanu spontano na istom mjes-
tu i u isto vrijeme. Ali, isto tako je nemogu?e da jedno nastane bez drugoga. Prema
tome, primorani smo da zaklju?imo da je apsolutno nemogu?e da je život nastao
putem slu?ajnih hemijskih reakcija.
Nesumnjivo, ako je nemogu?e da je život nastao u ishodu prirodnih uticaja,
onda se mora priznati da je stvoren na jedan natprirodan na?in. Ova ?injenica
sasvim jasno pobija teoriju evolucije ?iji je jedan od temeljnih ciljeva osporavanje
stvaranja.
Imaginarni mehanizmi evolucije
Drugi važan momenat u pobijanju Darwinove teorije je ispostavljanje da dvije
ideje, koje su predstavljene kao “mehanizmi evolucije”, u stvarnosti, tako?er, ne
posjeduju nikakvu evolucionu mo?.
Svoju tvrdnju o evoluciji, Darwin je u potpunosti vezao za mehanizam
“prirodne selekcije”. Koliku je važnost pridavao ovom mehanizmu, vidi se i iz
samog naziva knjige: Porijeklo vrsta, putem prirodne selekcije…
Prirodna selekcija zna?i prirodni odabir i zasniva se na mišljenju da ?e, u borbi
života u prirodi, opstati ona živa bi?a koja su prilago?enija prirodnim uvjetima sre-
dine i koja su ja?a. Naprimjer, sasvim je prirodno da ?e, pod prijetnjom krvolo?nih
životinja, od krda jelena preživjeti oni koji brže tr?e. Na taj na?in ?e se formirati
stado jelena koje ?e ?initi brze i jake jedinke. Ali, ovaj mehanizam ne?e nikada ove
jelene transformirati u neku drugu živu vrstu, konje, recimo. Jeleni ?e uvijek osta-
ti jeleni.
Prema tome, mehanizam prirodne selekcije ne posjeduje apsolutno nikakvu
evolucionu mo?. I Darwin je tako?er bio svjestan ove ?injenice i bio je primoran
da u svojoj knjizi Porijeklo vrsta prizna slijede?e: “Prirodna selekcija ne može ništa
uraditi ukoliko ne do?e do korisnih preobražaja.”
Lamarckov utjecaj
Dobro, kako se mogu formirati “korisni preobražaji”? U okvirima primitivnih
nau?nih shvatanja svog vremena, Darwin je odgovor na ovo pitanje pokušao dati
oslanjaju?i se na Lamarcka. Prema francuskom biologu Lamarcku, koji je živio
prije Darwina, živa bi?a prenose osobine koje su stekla tokom života sa jedne gen-
eracije na drugu i na taj na?in evoluiraju, tako se, dakle, pojavljuju nove vrste.
Prema Lamarcku, žirafa je, naprimjer, evoluirala od jedne vrste antilope tako što je,
generacijama, istezala vrat pokušavaju?i, radi prehrane, dohvatiti sve viso?ije i
viso?ije liš?e.
Darwin je tako?er naveo sli?ne primjere. Ilustracije radi, u knjizi Porijeklo
vrsta, Darwin je ustvrdio da je, ulaze?i u vodu u potrazi za hranom, jedna vrsta
medvjeda poprimila karakteristike u skladu sa životom u vodi, dobila velika usta i
da se, na kraju, preobratila u jednog ogromnog kita.31
Me?utim, dok je eho Darwinove knjige odjekivao, jedan austrijski botani?ar,
Gregor Mendel, 1865. godine otkrio je zakone naslje?ivanja, koji su, opet, kate-
gori?no pobili legendu o generacijskom prenošenju ste?enih osobina. Na taj na?in
je prirodna selekcija ostala “sama” i to kao mehanizam koji uop?e nema nikakvu
evolucionu mo?.
Neodarvinizam i mutacije
Da bi našli izlaz iz ove situacije, darvinisti su krajem ‘30-ih godina izbacili
teoriju moderne sintetike, odnosno neodarvinizam, kako je to i šire poznato. Pored
prirodne mutacije, neodarvinizam je dodao i mutacije kao “razlog korisnih preo-
bražaja”, odnosno devijacije u genima koje su nastale kao posljedica pogrešaka pri-
likom kopiranja ili kao posljedica vanjskih uticaja kao što je radijacija.
Neodarvinizam je model koji je i danas još uvijek u svijetu o?uvao pro?u u
ime evolucije. Teorija tvrdi da su se milioni živih vrsta na svijetu, bezbroj njihovih
kompleksnih organa, kao što su uši, o?i, plu?a, krila, formirali “mutacijama”,
odnosno nakon jednog procesa koji se zasniva na genetskim devijacijama.
Me?utim, postoji jedna sasvim jasna nau?na ?injenica, koja teoriju ostavlja bespo-
mo?nom: mutacije ne doprinose razvoju živih bi?a, naprotiv uvijek su škodljive po
njih.
Razlog za ovo je veoma jednostavan: DNA ima jednu veoma kompleksnu
gra?u i bilo kakva slu?ajna djelovanja mogu jedino uzrokovati štetu ovoj molekuli.
Ameri?ki geneti?ar B. G. Ranganathan ovu ?injenicu obrazlaže na slijede?i na?in:
Mutacije su male, slu?ajne i štetne. One se rijetko dešavaju i, u najboljem
slu?aju, one ?e biti bez efekta. Ove tri karakteristike mutacija impliciraju da
one ne mogu voditi evolucionom razvitku. Jedna slu?ajna promjena u nekom
visoko specijaliziranom organizmu je ili bez efekta ili je štetna. Slu?ajna
promjena u nekom ru?nom satu ne može poboljšati taj sat. Ona ?e ga najv-
jerojatnije oštetiti ili ?e, u najboljem slu?aju, biti bez efekta. Zemljotres ne
poboljšava grad, on donosi razaranje.
Upravo do danas nije uo?en niti jedan primjer pozitivne mutacije, odnosno
mutacije koja je razvila genetski podatak. Pokazalo se da su sve mutacije štetne.
Sasvim je jasno da su mutacije, koje su darvinisti predstavili kao “evolucioni meh-
anizam”, genetski incident koji, u biti, samo sakati i uništava živa bi?a. (Jedan od
naj?eš?e uo?ljivih uticaja mutacije kod ?ovjeka je rak.) Nesumnjivo, uništavaju?i
mehanizam ne može biti “evolucioni mehanizam”. A što se ti?e prirodne selekcije,
ona, kao što je to i sam Darwin priznao, “sama ništa ne može uraditi”. Ova ?injeni-
ca nam jasno stavlja do znanja da u prirodi ne postoji nikakav “evolucioni meha-
nizam”. A s obzirom da ne postoji nikakav evolucioni mehanizam, nije se mogao
dogoditi ni imaginarni proces zvani evolucija.
Fosilni zapisi: nema tragova prijelaznih formi
Fosilni zapisi su najjasniji dokaz da se u stvarnosti nije dogodio proces koji
zastupa teorija evolucije. Prema teoriji evolucije, svaka živa vrsta proizašla je iz
svoga prethodnika. Prethodno postoje?e vrste su se vremenom pretvorile u nešto
drugo i sve vrste su nastale na ovaj na?in. Prema teoriji, transformacija se odi-
gravala postepeno, milionima godina. Ukoliko je ovo bio slu?aj, tada su brojne
“prijelazne vrste” morale postojati i živjeti tokom ovog dugog transformacijskog
perioda. Naprimjer, neke pola-ribe/pola-reptili koje su stekle neke reptilske crte
kao dodatak crtama riba koje su ve? imale, trebale su živjeti u prošlosti. Ili, trebali
su postojati neki reptili-ptice, koji su stekli neke osobine ptica kao dodatak reptilskim osobinama koje su ve? imali. Evolucionisti upu?uju na ova imaginarna stvorenja, za koja oni vjeruju da su postojala u prošlosti, kao na “prijelazne oblike”.
Ukoliko su takve životinje ve? postojale, trebali bi biti prisutni milioni i ?ak
trilioni takvih primjeraka u koli?ini i raznolikosti. Što je još važnije, ostaci ovih
?udnih stvorenja trebali bi biti prisutni u fosilnom zapisu. Broj ovih prijelaznih
oblika trebao bi biti ?ak i ve?i od broja prisutnih životinjskih vrsta, i njihovi ostaci
bi se trebali nalaziti širom svijeta. U Porijeklu vrsta, Darwin je objasnio:
Ukoliko je moja teorija istinita, bezbrojne prijelazne vrste, koje najbliže
povezuju sve vrste jedne iste grupe, posve sigurno su morale postojati… Stoga
bi dokaz njihovog bivšeg postojanja trebao biti na?en jedino me?u fosilnim
ostacima.
Izgubljene Darwinove nade
Me?utim, iako su još od sredine XIX stolje?a širom svijeta vršili intenzivno
istraživanje fosila, prijelazna forma nije prona?ena. Svi iskopani fosili pokazali su
da se, suprotno vjerovanju evolucionista, živa bi?a na Zemlji pojavljuju iznenada i
potpuno formirana. ?uveni britanski paleontolog, Derek Nj. Ager, priznaje ovu
?injenicu, ?ak iako je i sam evolucionista:
Problem je u slijede?em: kada detaljno ispitamo fosilni zapis, bilo na nivou
redova ili na nivou vrsta, mi uvijek i nanovo nalazimo ne na postepenu evoluciju, nego iznenadnu eksploziju jedne grupe.
Dakle, fosilni zapisi ukazuju da su se sve žive vrste pojavile iznenada, u
savršenom obliku i bez ikakve prijelazne forme. Ovo je apsolutno suprotno
Darwinovim predvi?anjima. Štaviše, ovo je veoma jak dokaz da su žive vrste
stvorene, pošto je stvaranje jedino objašnjenje da su se živa bi?a mogla pojaviti bez
pretka iz kojeg su evoluirale, odjednom i u savršenom obliku.
Ova ?injenica je priznata i od strane istaknutog biologa – evolucioniste Douglasa Futuymaa:
“Stvaranje ili evolucija su jedina dva mogu?a objašnjenja korijenja živih bi?a.
Organizmi su se, ili pojavili na zemlji sasvim savršeno razvijeni, ili nisu. Ako
nisu, onda su se morali razviti iz prethodno postoje?ih vrsta, pomo?u nekog
procesa modifikacije. A ako su se pojavili u jednom sasvim razvijenom stan-
ju, onda su doista morali biti stvoreni od neke svemo?ne inteligencije.”35
Što se ti?e fosila, oni pozuju da su se živa bi?a na Zemlji pojavila u savršenom
obliku. Dakle, “korijeni vrsta” leže u stvaranju, a ne u evoluciji, kako je to Darwin
smatrao.
Bajka o evoluciji ?ovjeka
Pitanje koje naj?eš?e na dnevni red iznose branitelji teorije evolucije je pitan-
je porijekla ?ovjeka. Darvinisti?ka tvrdnja o ovom pitanju drži da je savremeni
?ovjek evoluirao iz odre?enih vrsta majmunolikih bi?a. Tvrdi se da su za vrijeme
ovog navodnog evolucionog procesa, za koji se pretpostavlja da je po?eo prije 4-5
miliona godina, postojale neke “prijelazne forme” izme?u savremenog ?ovjeka i
njegovih predaka. Prema ovom, u biti potpuno imaginarnom scenariju, postojale su
4 osnovne kategorije:
1. Australopithecus
2. Homo habilis
3. Homo erectus
4. Homo sapiens
Imenom “Australopithecus”, što zna?i “Južnja?ki majmun”, evolucionisti
nazivaju prvog navodnog majmunolikog pretka ljudi. Australopithecus nije ništa
drugo do jedna izumrla majmunska vrsta. Opširna istraživanja koja su ura?ena na
razli?itim primjercima Australopithecusa od strane dva svjetski renomirana anato-
mi?ara iz Engleske i USA, Lord Solly Zuckerman i profesor Charles Odžnard,
pokazala su da ova bi?a nisu ništa drugo do izumrla vrsta majmuna i da nemaju
nikakve sli?nosti sa ?ovjekom.
Slijede?i stupanj ljudske evolucije evolucionisti klasificiraju kao “homo”, to
jest “?ovjek”. Prema tvrdnji evolucionista, živa bi?a u Homo seriji su razvijenija
nego Australopithecus. Stavljaju?i u jedan niz fosile koji su pripadali ovim razli?itim vrstama evolucionisti su na?inili jednu imaginarnu shemu evolucije. Ova shema je ?ista izmišljotina, pošto, u biti, nikada nije dokazano da izme?u ovih razli?itih klasa postoji neka evoluciona povezanost. Jedan od najvažnijih branilaca teorije evolucije XX vijeka, Ernst Mayr, tako?er priznaje ovu ?injenicu: “Lanac
koji se proteže do Homo sapiensa se, u biti, gubi.”
Skiciraju?i ovako lanac povezanosti: “Australopithecus > Homo habilis >
Homo erectus > Homo sapiens”, evolucionisti impliciraju da je svaka od ovih vrsta
predak one koja slijedi iza nje. Me?utim, skorašnji pronalasci paleoantropologa
Ne postoji nijedan fosilni zapis koji bi podržao scenario evolucije ?ovjeka. Naprotiv, fosilni
zapisi pokazuju da izme?u ?ovjeka i majmuna postoji nepremostiva granica. Naspram ove
?injenice darvinisti su svoje nade položili u odre?ene irealne makete i skice. Na fosilne ostatke
su navukli željene maske, na?inivši time lica imaginarnog bi?a pola-?ovjek/pola-majmun.
otkrili su da su Australopithecus, Homo habilis i Homo erectus postojali na
razli?itim dijelovima svijeta u isto vrijeme.
Štaviše, jedan odre?eni segment ljudi, klasificiran kao Homo erectus, živio je
sve do veoma skoro. Homosapiens neanderthalensis i Homo sapiens (savremeni
?ovjek) koegzistirali su u istoj regiji.39 Ova situacija o?ito pokazuje ništavnost tvrd-
nje da su oni bili preci jedan drugome. Sasvim je sigurno da ne postoji takvo poro-
di?no stablo. Jedan paleontolog sa Harnjard University, Stephen Jay Gould, prem-
da je i sam evolucionist objašnjava ovaj ?orsokak evolucije:Šta biva sa našom
evolucionom ljestvicom ako postoje tri ?ovjekolike loze koje su paralelno egzisti-
rale? Sasvim je jasno da nijedna nije nastala iz druge. Štaviše, kada se izvrši uspored-
ba me?u njima, nijedna od njih tri ne pokazuje bilo kakav evolucioni trend.40
Ukratko, sheme odre?enih živih bi?a “polu-majmun/polu-?ovjek” koje sre?emo u
medijima i školskim udžbenicima, odnosno scenario evolucije ?ovjeka koji se
putem propagande nastoji održati u životu, su jedna bajka koja nema nikakve
nau?ne utemeljenosti.
Jedan od naj?uvenijih i najpoštovanijih znanstvenika u Velikoj Britaniji, Lord
Solly Zuckerman, u vezi s ovim pitanjima vršio je dugogodišnja istraživanja (oso-
bito je na istraživanju Australopithecusa potrošio 15 godina). Nakon svega, iako i
sam evolucionista, Zuckerman je došao do zaklju?ka da, u biti, ne postoji poro-
di?no stablo koje se proteže od majmunolikih živih bi?a do ?ovjeka.
Zuckerman je tako?er sa?inio jednu interesantnu “nau?nu skalu”. On je formi-
rao jedan spektar znanosti rangiraju?i ih – od onih koje on smatra znanstvenim, do
onih koje smatra neznanstvenim. Prema Zuckermanovom spektru, “najznanstveni-
je”, a to zna?i one koje se zasnivaju na konkretnim podacima, su hemija i fizika.
Poslije njih dolaze biološke, a onda socijalne znanosti. Na samom kraju spektra, u
dijelu koji Zuckerman smatra da je “najneznanstveniji”, je “izvan-osjetilna percep-
cija” – tu spadaju koncepti poput telepatije i šestog ?ula – i, kona?no, koncept
“ljudske evolucije”. Zuckerman ovako objašnjava ovaj kraj svoje skale:
Pomaknuvši se na kraj ovog spektra, pomakli smo se sa registriranja objek-
tivne istine i stvarnosti u ona polja pretpostavljenih bioloških znanosti, poput izvan osjetilne percepcije ili interpretiranja historije fosila ?ovjeka, gdje je “vjernima” sve mogu?e – i gdje je “revnosni vjernik” ponekad u stanju da vjeruje u nekoliko opre?nih ?injenica u isto vrijeme.
Eto, i scenario evolucije ?ovjeka je, tako?er, sa?injen samo od komentara
odre?enih fosila, koje su, s predrasudom, na?inili ljudi koji slijepo vjeruju u teoriju evolucije.
Jedno materijalisti?ko ubje?enje
Sve ono što smo dovde iznijeli jasno nam ukazuje na ?injenicu da je teorija
evolucije jedna tvrdnja koja je u o?itoj koliziji sa nau?nim otkri?ima: Darwinova
tvrdnja po pitanju porijekla života je u opre?nosti s naukom, navedeni evolucioni
mehanizmi ne posjeduju evoluiraju?e djelovanje i fosilni zapisi upu?uju na
?injenicu da nisu postojale prijelazne forme, koje su neophodne za realizaciju nave-
dene tvrdnje. U ovom slu?aju, svakako treba odbaciti teoriju evolucije kao ideju
koja je u opre?nosti sa naukom. U historiji je tako?er zabilježeno da je niz teorija,
poput modela evolucije sa centrom Zemlje, izba?eno sa nau?nog dnevnog reda.
Me?utim, teorija evolucije uporno se drži kao nau?no aktualna i osnovana
teorija. I ne samo to; ?ak se oni koji kritiziraju teoriju nastoje prikazati kao ljudi
koji “napadaju nauku”. Dobro, ali zašto je to tako?…
Nesumnjivo, povod tome je ?injenica da je teorija evolucije za odre?ene kru-
gove ljudi jedno dogmatsko ubje?enje koga se nikada ne?e odre?i. Ovi krugovi su
slijepo vezani za materijalisti?ku filozofiju, a darvinizam prihvataju iz razloga što
je to jedino materijalisti?ko objašnjenje prirode. Što je dosta interesantno, oni
tako?er sa vremena na vrijeme priznaju ovu ?injenicu. Dobro poznati geneti?ar i
otvoreni evolucionista Richard C. Lenjontin sa Harvardskog univerziteta na sli-
jede?i na?in priznaje da je on “prije svega materijalista, a onda nau?nik”:
Mi imamo jednu materijalisti?ku vjeru, a to je ‘a priori’ vjera. Ono što nas pri-
morava da na svijet donosimo materijalisti?ka objašnjenja nisu nau?ne metode
ni principi. Naprotiv, zbog naše apriorne privrženosti materijalizmu mi mon-
tiramo istraživa?ke pojmove i principe koji ?e iznijeti neko materijalisti?ko
objašnjenje. A i s obzirom da je materijalizam apsolutan, mi ne možemo
dozvoliti pojavljivanje nekih stavova koji upu?uju na religiju.
Ova izjava je sasvim jasno upozorenje da je darvinizam jedna dogma koja se
drži u životu zbog privrženosti materijalisti?koj filozofiji. Ova dogma podrazumi-
jeva da ne postoji ništa izvan materije. Upravo iz ovog razloga vjeruje se da je
neživa, nesvjesna materija stvorila život. Milioni razli?itih živih vrsta; naprimjer
ptice, ribe, žirafe, leopardi, insekti, drve?e, cvije?e, kitovi i ?ovjek su se oformili
reakcijama unutar same materije, nastali su dakle unutar nežive materije kao
posljedica padanja kiše ili udara groma. U stvarnosti je ovo poimanje koje je u
opre?nosti i sa razumom, a i sa naukom. Darvinisti, me?utim, nastavljaju braniti
ovu apsurdnost iz razloga što ne smiju “dozvoliti pojavljivanje nekih stavova koji
upu?uju na religiju”.
A svi oni koji na porijeklo života ne gledaju sa jednom materijalisti?kom pre-
drasudom ?e sasvim lahko doku?iti slijede?u nepobitnu ?injenicu: Sve živo je djelo
Stvoritelja, koji posjeduje neograni?enu mo? i razum. Taj Stvoritelj je Allah, dž. š.,
Onaj koji je ?itav kosmos ni iz ?ega stvorio, koji ga je na najsavšeniji na?in orga-
nizirao i Onaj koji je sve živo stvorio i dao mu oblik.

Tags:

Kratka pojašnjenja : "Islam je sastavljen od pet stvari: šehadeta i svjedočenja da nema drugog boga osim Allaha – la ilahe illalah, i da je Muhammed Allahov Poslanik – Muhammedun Resulullah, od klanjanja namaza, davanja zekata, obavljanja hadždža i posta mjeseca ramazana!". Klanjanje namaza, Namaz - molitva Allahu dž.š. Zekjat - 2.5% od imovine koja se ne koristi (zlato, novac, nekretnine) koju svaki Musliman izdvaja godišnje za pomoć siromašnima. Hadždž - vjerski obred koji vrši onaj ko može najmanje jednom u životu. Post - proces čuvanja tijela od grijeha, vode i hrane tokom mjeseca Ramazana. Ramazan - mjesec u Islamskom kalendaru u kome je početo objavljivanje Kur'an-a. Islamski kalendar se mjeri Mjesečevom-Lunarnom godinom. Hadis- predanje koje se prenosi od poslanika Muhameda s.a.w.s. Buhari, Muslim dva najpoznatija verodostojna sakupljača i objavljivača Hadisa. Za više pročitajte : šta je islam