Komsijsko pravo

Islam je svojim jedinstvenim i harmoni?nim zakonitostima obuhvatio i skladno uredio sve pore ?ovjekovog života unutar njegove društvene zajednice, te je i na taj na?in potvrdio da je vjera koja je, kao cjelokupni sistem života, darovana ljudima od Gospodara ljudi! U tom smislu, Uzvišeni Allah je uredio, izme?u ostalih, i prava naših komšija!

POTREBA ZA USPOSTAVLJANJEM KOMŠIJSKIH PRAVA

Nakon rodbine, najbliže osobe ?ovjeku su upravo njegove komšije. One su u njegovoj blizini, sa njim ?esto dolaze u komunikativni dodir i dobro poznaju njegovo stanje. Oni su mu najbliži da im se povjeri, da od njih zatraži neku uslugu i savjet, ili da mu prisko?e u pomo? i olakšaju njegovu nevolju. Odatle se javlja potreba za uspostavljanjem i definisanjem komšijskih prava…

Op?enito gledavši, ona spadaju me?u najve?e ?inioce koji doprinose izgradnji društvenog milosr?a i suosje?anja, solidarnosti i me?uljudskog pomaganja u dobro?instvu i bogobojaznosti.

Nažalost, mnogi ljudi su zanemarili važnost prava svojih komšija, te su se egoisti?no posvetili samo ostvarenju svojih li?nih prohtjeva i interesa. Usljed svoga neznanja o pravima komšije, a možda ?ak i slabog imana, svoj život su posvetili samo sebi i okrenuli su se svojoj li?noj koristi. Nije rijetkost ?uti da neke porodice godinama žive u neposrednoj blizini jedni od drugih, možda ?ak i vrata do vrata u istoj zgradi, a da jedni za druge ništa ne znaju…

VRIJEDNOST LIJEPOG ODNOSA PREMA KOMŠIJI

Uzvišeni Allah je Svojim robovima oporu?io ?injenje dobro?instva prema njihovim komšijama, kako onim bližnjim tako i daljnim, zatim, onim koji su pokorni Allahu i onim koji su veliki griješnici, muslimanima i nevjernicima, te je rekao: „I Allaha obožavajte i nikoga Njemu ravnim ne smatrajte! A roditeljima dobro?instvo ?inite, i ro?acima, i siro?adi, i siromasima, i komšijama bližnjim, i komšijama daljnjim…“ (En-Nisa, 36)

Tako?er, i mnogi tekstovi iz Sunneta Allahovog poslanika, sallallahu ‘alejhi we selleme, su prožeti oporukama o lijepom odnosu prema komšiji, potvr?uju njegova prava, podsti?u na ?injenje dobro?instva i ukazivanje po?asti, ali i prijete za njegovo uznemiravanje i uvredu! Ve?ina njih su op?enitog zna?enja, što podjednako obuhvata komšije muslimane i nevjernike, dobre Allahove robove i griješnike. Neki tekstovi idu dotle da ukazuju da su lijep odnos i opho?enje prema komšiji ogranci vjerovanja (imana) i osobine pravih vjernika, te da onaj koji pri sebi nema tih osobina, u stvari, nije ni potpunog imana.

Prenosi se od Abdullaha ibn Amra ibn el-Asa, radijallahu anhuma, da je on jednom zaklao ovcu, pa je nakon toga tri puta upitao: „Da li ste išta odnjeli našem komšiji židovu?“, a zatim je rekao: „?uo sam Vjerovjesnika, sallallahu ‘alejhi we selleme, kako kaže: „Džibril mi je konstantno oporu?iovao lijep odnos prema komšiji da sam pomislio da ?e on biti nasljednik moga imetka!“ (Ebu Davud, 5152; Tirmizi, 1943; Ahmed, 6496, a Tirmizi kaže da je hadis hasen)

Rekao je Allahov poslanik, sallallahu ‘alejhi we selleme: „Ko vjeruje u Allaha i u Sudnji dan, neka ukaže ?ast svome komšiji!“ U drugoj predaji se kaže: „…neka ?ini dobro?instvo svome komšiji!“ (El-Buhari, 5673; Muslim, 47, 48)

Poslanik, sallallahu ‘alejhi we selleme, je rekao: „Tako mi onoga u ?ijoj ruci je moja duša, rob nije potpunog imana sve dok ne volio svome komšiji – ili je rekao – svome bratu, ono što voli i samome sebi!“ (Muslim, 45)

Rekao je Allahov poslanik, sallallahu ‘alejhi we selleme: „Najbolji prijatelji kod Uzvišenog Allaha su oni koji su najbolji prema svojim prijateljima, a najbolje komšije kod Allaha su oni koji su najbolji prema svojim komšijama!“ (Tirmizi, 1944; Ahmed, 6566; i drugi. Šejh Albani ga ocjenjuje vjerodostojnim u djelu Sahih el-džami’ es-sagir, 3270)

Prenosi se od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je rekao: „Rekao je Allahov poslanik, sallallahu ‘alejhi we selleme: „Ko želi da od mene sazna neke rije?i, te da radi po njima, ili da njima podu?i onoga ko ?e raditi po njima?!“ Ebu Hurejre re?e: „Rekao sam: „Ja to želim Allahov poslani?e!“ „Tad me on uze za ruku, te nabrajaju?i pet, re?e mi: „Boj se onoga što je zabranjeno, bit ?eš najbogobojazniji rob, budi zadovoljan sa onim što ti je Allah podjelio, bit ?eš najbogatiji ?ovjek, budi dobro?initelj svome komšiji bit ?eš vjernik, voli ljudima ono što voliš i samome sebi, bit ?eš musliman, i nemoj se mnogo smijati, jer mnoštvo smijanja umrtvljuje srce!“ (Tirmizi, 2305; Ahmed, 8081 i drugi. Šejh Albani ga ocjenjuje hasen hadisom u djelu Sahih sunenut-Tirmizi, 1876)

Neki mudraci rekoše: „Tri stvari koje se na?u pri ?ovjeku, tad’ se ne sumnja u njegov razum niti u njegovu vrijednost: ako ga budu hvalili njegov komšija, ro?aci i njegovi bliski prijatelji saputnici!“ (El-Adabu eš-Šer’ijjeh, 2/16)

VRSTE KOMŠIJA

Ve?ina komentatora Kur’ana (mufessira) je mišljenja da rije?i iz prethodno citiranog ajeta iz sure En-Nisa, „i komšijama bližnjim“, ozna?avaju vezu onih koji su, pored komšijskih i u rodbinskim vezama, za razliku od daljnih komšija izme?u kojih izostaje veza po srodstvu. Neki islamski u?enjaci rekoše da rije?i „i komšijama bližnjim“ ozna?avaju komšiju muslimana, a da je daljni komšija onaj koji je nevjernik, dok su drugi mišljenja da je bližnji komšija onaj koji je najbliži našim ku?nim vratima.

Sva ova zna?enja su ispravna jer ih citirani ajet podjednako obuhvata i ne isklju?uje, a Allah najbolje zna! Svi oni imaju komšijska prava, iako se ta prava razlikuju u zavisnosti od stanja ljudi.

Rekao je Ibn Hadžer, Allah mu se smilovao: „Rije? komšija obuhvata muslimana i nevjernika, pokornog roba i griješnika, prijatelja i neprijatelja, stranca i mještanina, onog koji je koristan kao i onog koji je štetan, bliskog i udaljenog, onog koji stanuje u našoj blizini i onog koji je udaljeniji od njega. Svi oni imaju svoje stepene, iako neki ve?e od stepeni drugih. Najve?e stepene zaslužuje onaj koji je obuhvatio sve najbolje navedene osobine, zatim onaj koji je obuhvatio ve?inu njih, i tako redom.“ (Feth el-bari, 10/441)

Komšija sa kojim si u srodstvu kod tebe treba da uživa ve?a prava od onoga koji to nije, zatim, onaj koji je musliman treba da kod tebe ima ve?a prava nego tvoj komšija koji je nevjernik. Onaj ?ija je ku?a u neposrednoj blizini od tvoje treba da ti bude vrijedniji od onoga koji je udaljeniji od tebe…

Prenosi se od Aiše, radijallahu anha, da je rekla: „O Allahov poslani?e, imam dvije komšinice, pa kojoj da od njih dvije dadnem poklon? Re?e: „Onoj ?ija su vrata najbliža tvojim vratima!“ (El-Buhari, broj 2140)

Šerijatski tekstovi ukazuju na postojanje tri vrste komšija:

1.    Prva vrsta je onaj koji kod nas ima tri velika prava, a to je komšija koji je musliman sa kojim smo još i u rodbinskom srodstvu. Takav ima prava komšije, prava islama i rodbinska prava.
2.    Nakon njega je naš komšija koji kod nas ima dva prava, a to je komšija musliman koji ima komšijsko i pravo islama.
3.    Zatim dolazi onaj koji kod nas uživa samo jedno pravo, a to je naš komšija koji je nevjernik i koji kod nas ima samo komšijska prava.

Komšijska prava se, op?enito gledavši, mogu podjeliti na tri stepena! Najmanje pravo je ne?injenje nikakvih neprijatnosti našim komšijama, zatim, nakon njega je podnošenje i strpljivost na neprijatnostima koje doživljavamo od komšije, i na kraju dolazi ono što je najbolje i najve?e, a to je, osim prethodno navedenog, i ukazivanje po?asti i ?injenje raznih vidova dobro?instva našim komšijama.

NENANOŠENJE NEPRIJATNOSTI KOMŠIJAMA

Uzdržanost i nenanošenje nikakvih neprijatnosti komšijama je najmanje što se traži od nas naspram našeg komšije. Na to nam ukazuju mnogobrojni kur’ansko-hadiski tekstovi.

Uzvišeni Allah je rekao: „A oni koji vjernike i vjernice vrije?aju, a oni to ne zaslužuju, tovare na sebe klevetu i pravi grijeh.“ (El-Ahzab, 58)

Allahov poslanik, sallallahu ‘alejhi we selleme, je rekao: „Ko vjeruje u Allaha i u Sudnji dan, neka ne uznemirava svoga komšiju!“ (El-Buhari, 5787; Muslim, 47)

Tako?er se prenosi da je Poslanik, sallallahu ‘alejhi we selleme, rekao: „Tako mi Allaha, on ne vjeruje! Tako mi Allaha, on ne vjeruje! Tako mi Allaha, on ne vjeruje!“ Rekoše: „Ko Allahov poslani?e?“ Re?e: „Onaj ?iji komšija nije siguran od njegovoga zla!“ (El-Buhari, 5670) U Muslimovoj predaji stoji: „Ne?e u?i u Džennet onaj ?iji komšija nije siguran od njegovog zla!“ (Muslim, 46)

Citirani hadisi ukazuju na manjkavost i nepotpunost imana kod one osobe ?iji komšija nije siguran od njegovog zla i nanošenja neprijatnosti, što je strašna i velika prijetnja koja ujedno dokazuje i veli?inu komšijskih prava, te da je nanošenje neprijatnosti komšiji jedan od velikih grijeha!

Stav Ehlis-sunneta wel-džemata jeste da je osoba koja je po?inila veliki grijeh i dalje vjernik, ali samo nepotpunog imana. Njoj se nesmije negirati uop?eno postojanje imana, ali joj se ne?e pridodati ni potpunost i savršenost imana. Takvom ju smatramo u ovosvjetskom životu, a na Ahiretu je ona pod Allahovim htjenjem; ako Gospodar svih svjetova želio, oprostit ?e joj Svojom miloš?u, a ako bude želio, kaznit ?e je Svojom pravednoš?u shodno veli?ini tog po?injenog grijeha!

Prenosi se da je Poslanik, sallallahu ‘alejhi we selleme, rekao: „Prva dvojica ?ije ?e se parnice rješavati na Sudnjem danu su komšije!“ (Ahmed, 17410; i drugi. Šejh Albani ga je ocjenio hasen hadisom, vidi Sahih el-džami’ es-sagir, 2560) Ovaj hadis nam ukazuje na to da ?e se Uzvišeni Allah osvetiti onom koji je u?inio neku nepravdu i neprijatnost svome komšiji, te da je parni?enje me?u komšijama na Sudnjem danu važnije i ispred drugih parni?enja, što ukazuje na opasnost ?injenja nepravde, ali i na kobnost i pogubnost ?ovjekove nemarnosti u pogledu prava njegovog komšije.

Od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, se prenosi da je rekao: „Re?eno je Allahovom poslaniku, sallallahu ‘alejhi we selleme: „Zaista jedna žena danju posti a no?u klanja, ali uznemirava svoje komšije svojim jezikom!“ On re?e: „U njoj nema nikakvog dobra, ona ?e u vatru!“ „Bi mu re?eno: „A jedna žena klanja samo propisane namaze, posti mjesec ramazan i udjeljuje komade suhog sira i ne uznemirava svoje komšije!?“ Re?e: „Ona ?e u Džennet!“ (Ahmed, 9673; Ibn Hibban, broj 5764; i drugi, a el-Hejsemi kaže da su svi prenosioci u senedu pouzdani, vidi El-Medžme’, 8/168-169)

Ovaj hadis dokazuje da je nanošenje neprijatnosti komšiji jedan od razloga zbog ?ega ?e ljudi biti kažnjavani Vatrom, te da je suzdržanost od ?injenja neprijatnosti istom jedan od razloga ulaska u Džennet!

PRIMJERI NANOŠENJA NEPRIJATNOSTI KOMŠIJI

Primjeri nanošenja neprijatnosti komšiji su zaista mnogobrojni. Naj?eš?i oblici nanošenja takvih neprijatnosti su slijede?i: gledanje u ono što je kod našeg komšije nama zabranjeno i sveto (ženska ?eljad komšijine porodice i sl.), istraživanje i otkrivanje mahana komšije ili njegove porodice, špijuniranje, otkrivanje komšijinih tajni, širenje ružnih vijesti o njima, kaljanje njihovog ugleda i ?asti, ?injenje postupaka koji ?e doprinjeti sva?i u komšijinoj porodici, uznemirivanje bukom i galamom a posebno u vremenu predvi?enom za odmor, ostavljanje sme?a i drugih neprijatnosti na put kuda oni prolaze, ili pored njihovih vrata, kra?a komšijinog imetka, i sli?no.

VRLINE DOBROG KOMŠIJE

Sretan li je onaj kome je Uzvišeni Allah podario susjedstvo sa dobrim komšijom! Takav ?e mu štititi njegova li?na prava, poput ?asti, imetka i sli?no, uvažavat ?e ga i poštovati, i trudit ?e se da mu pomogne kako bi Allah bio zadovoljan sa obojicom na ovom i na budu?em svijetu!

Rekao je Allahov poslanik, sallallahu ‘alejhi we selleme: „Tri stvari ukazuju na sre?u ?ovjeka: dobar komšija, udobna jahalica i prostran dom!“ (Ahmed, 15409; el-Hakim, 7306; i drugi. El-Hakim je rekao da je lanac hadisa vjerodostojan)

Spominje se da je Alija ibn ebi Talib, radijallahu anhu, rekao: „Prvo se traži komšija, pa tek onda ku?a, i prvo se gleda na saputnika, pa tek onda na put!“ (Behdžetul-medžalis, 1/291, el-Adabuš-šer’ijjeh, 2/15)

Neki mudraci rekoše: „Gor?ina života se ogleda u tri stvari: u susjedstvu sa lošim komšijom, u neposlušnom djetetu i u ženi lošeg morala!“ (El-Adabuš-šer’ijjeh, 2/16)

Allahov poslanik, sallallahu ‘alejhi we selleme, je uobi?avao da prou?i slijede?u dovu: „Allahu moj, utje?em ti se od lošeg komšije iz naseljenog mjesta, jer se komšija u pustinji može promjeniti!“ (Ibn Hibban, 1033; el-Hakim, 1951; i drugi. Šejh Albani ga je ocjenio kao hasen hadis, vidi Silsiletu el-ehadisi es-sahihah, 1443)

STRPLJIVOST NA NEPRIJATNOSTIMA OD NAŠEG KOMŠIJE

Drugi stepen komšijskih prava je suzdržanost i strpljivost na neugodnostima i neprijatnostima koje nas pogode od našeg komšije.

Mnogi ljudi su sposobni da se suzdrže od nenanošenja neprijatnosti svome komšiji, me?utim, malo njih je u stanju da strpljivo podnesu neugodnost i neprijatnost od strane njihovog komšije, pa ?ak i ako se radilo o tek maloj greškici ili nenamjernom ?inu.

?esto imamo priliku da ?ujemo sva?u me?u komšijama nastalu zbog sitnice, te da se na ružnu rije? uzvrati sa deset ružnih, ili da se od malog problema napravi veliki! Da su se komšije suzdržale i da su strpljivo podnjeli zadobijenu neprijatnost, i zanemarili grešku ili potražili ispriku jedan drugom, žele?i se time umiliti svome Gospodaru i zatražiti od Njega da i On njima njihove prijestupe i pogreške oprosti, takvo što se nikada ne bi doga?alo!

Koliko li je samo problema nastalo me?u komšijama zbog nesuglasica me?u njihovom djecom, a to je nešto što je neodvojivo i ?emu se nije mnogo ?uditi kod male djece?! Me?utim, da su roditelji bili bar na trenutak mudri, da su se suzdržali i strpili imaju?i na umu prava njihovog komšije, takvi problemi se ne bi doga?ali, i u korjenu bi se sasjecali!

Od Osmana ibn Zaida, Allah mu se smilovao, se prenosi da je rekao: „Zdravlje i vitalnost ima deset ogranaka, a od njih devet ogranaka obuhvata zanemarivanje (neobaziranje na probleme)!“ Ove rije?i su prenešene Ahmedu ibn Hanbelu, Allah mu se smilovao, pa on re?e: „Zdravlje i vitalnost ima deset svojih ogranaka, svi ti ogranci su obuhva?eni u zanemarivanju!“ (El-Adabuš-šer’ijjeh, 2/17)

Zna?enje ovih rije?i je da se mir i sigurnost od ljudskih neprijatnosti naj?eš?e postiže zanemarivanjem njihovog zla, zatim sa neobaziranjem na njihovu nepravdu koju su u?inili i sa neuzvra?anjem na zlo koje od njih do?e. Koga Uzvišeni Allah tim osobinama pomogne, takav ?e biti uspješan u svome životu!

Rekao je el-Hasan el-Basri, Allah mu se smilovao: „Ljepota susjedstva se ne ogleda u nenanošenju neprijatnosti komšiji, ve? u strpljivosti i podnošenju neprijatnosti koje do?u sa njegove strane!“ (Tenbihu el-gafilin, 1/153)

Uzvišeni Allah je opisao prave vjernike da se oni suzdržavaju u srdžbi, da opraštaju ljudima, te im lijepim primjerima uzvra?aju na njihovo zlo, rekavši: „…oni koji srdžbu svoju savla?uju i ljudima praštaju – a Allah voli one koji dobra djela ?ine!“ (Ali Imran, 134)

Zamislimo, ako su ovakve osobine vjernika u odnosu na ljude op?enito, u tom slu?aju su naše komšije najpre?e da zbog njih savladamo našu srdžbu i da im oprostimo kada nam u?ine kojekakvu neprijatnost!

Rekao je Allahov poslanik, sallallahu ‘alejhi we selleme: „Uzvišeni Allah voli troje…“ Me?u te tri stvari koje voli, spomenuo je i „…?ovjeka koji ima lošeg komšiju, pa ga on uznemirava, te je strpljiv na tim njegovim neprijatnostima koje ?ini! Takvome je Allah dovoljan i pomo?i ?e ga da se ovaj promjeni ili sa njegovom smr?u!“ U drugoj predaji stoji: „…sve dok ih ne razdvoji smrt ili selidba!“

Najve?i stepen komšijskog prava je, pored nenanošenja neprijatnosti i strpljivosti na neugodnostima koje nas zadese od našeg komšije, još i iskazivanje raznolikih vidova po?asti i dobro?instva prema komšiji. Odatle, sve ono što smo obavezni u pogledu bratskih prava u islamu, kada je u pitanju još i komšijsko pravo, tada te obaveze postaju još snažnije i poželjnije da se ?ine, obzirom da komšija koji je musliman uživa pravo islama i komšiluka.

RAZNOLIKI VIDOVI ?INJENJA DOBRO?INSTVA KOMŠIJI

Me?u komšijska prava, izme?u ostalih, ubrajamo i ljubav prema njemu, nazivanje selama, smješak i ozarenost lica pri susretu sa njim, obilazak komšije kada se razboli, klanjanje dženaze ako umre on ili neko od njegovih, pomaganje ako mu bude u?injena nepravda, spre?avanje da on u?ini nekome nepravdu ili grijeh koliko smo u mogu?nosti, otklanjanje neugodnosti od njega, pomaganje u njegovim potrebama, suosje?anje sa njim u njegovim nevoljama, ?estitanje i radovanje u njegovim sretnim trenutcima, udjeljivanje poklona, davanje savjeta njemu, njegovoj djeci i porodici, podu?avanje onome što on ne zna u pogledu vjere i ovosvjetskog života, ukazivanje podrške, pomaganje i podsticanje na izvršavanje raznolikih djela pokornosti Uzvišenom Allahu, pozivanje i podsticanje u islam ako je nevjernik, ?uvanje njegovog imetka kada je odsutan, sakrivanje njegovih mahana i nedostataka, o?uvanje njegove ?asti…

Ovi, ali i ostali oblici iskazivanja dobro?instva komšiji koje nismo naveli, razlikuju se od osobe do osobe, i u zavisnosti su od njegovog društvenog i socijalnog položaja. U tom smislu neki oblici ?injenja dobro?instva komšiji bivaju pojedina?nom obavezom (fard ‘ajn), neki bivaju kolektivna obaveza (fard kifajeh), dok neki bivaju tek preporu?ene radnje (mustehab).

Ukratko re?eno, od pravog i iskrenog komšije se o?ekuje da iskazuje dobro?instvo svom komšiji sa svim onim što je u stanju da mu od dobra u?ini, svojim rije?ima ili djelima: da mu nastoji pribaviti svako dobro, da mu želi ono što i samom sebi bude želio, i da mu pruži sve što mu je u stanju pružiti a što ga raduje!

Prenosi se od Ebu Zerra, radijallahu anhu, da je rekao: „Rekao mi je Allahov poslanik, sallallahu ‘alejhi we selleme: „O Ebu Zerre, kada budeš kuhao mesnu juhu, nalij u nju malo više vode ne bi li tim njegovao vezu sa svojim komšijama!“ (Muslim, 2625)

Rekao je el-Kurtubi, Allah mu se smilovao: „Sa ovim rije?ima je Allahov poslanik, sallallahu ‘alejhi we selleme, podstakao na lijepu moralnu osobinu, jer se sa njom postiže ljubav i lijepo opho?enje, a otklanja se potreba i ?injenje neprijatnosti! To je zbog toga što bi se komšija mogao uznemiriti osjetivši miris hrane koja se sprema u posudi njegovog komšije, a možda je on u teškom stanju i ima ?eljad koju može nadražiti tom hranom, te tako povrijediti njihovog staratelja. Posebno im može otežati njihovu nevolju ako taj njihov staratelj nije imu?an, ili ako se radi o ženi udovici. U tom slu?aju bi im pogoršao njihovu bol i njihov gubitak koji osje?aju…
Islamski u?enjaci su kazali: „Obzirom da je Allahov poslanik, sallallahu ‘alejhi we selleme, rekao: „…nalij u nju malo više vode…“, tim je želio da svakom tvrdici, lijepim i blagim savjetom, ukaže na lahko?u izvršenja tog djela. Taj višak, odnosno vodu, je opisao kao nešto što nema svoju veliku vrijednost, te zbog toga nije rekao „ako budeš kuhao mesnu juhu, dodaj u nju malo više mesa“, jer to onda ne bi svi bili u stanju da lahko izvrše!“ (Tefsir el-Kurtubi, 5/185, 186)

Nije dobro?initelj prema svome komšiji onaj koji zano?i sit i zadovoljan, a njegov komšija gladan i u oskudici!

Rekao je Allahov poslanik, sallallahu ‘alejhi we selleme: „Nije pravi vjernik onaj koji se zasiti a njegov komšija, koji je pored njega, bude gladan!“ U drugoj predaji se kaže: „Nije povjerovao u mene onaj koji zano?i sit, a njegov komšija, koji živi pored njega a znavši za njegovo stanje, bude gladan,!“ (El-Buhari u Edebu el-mufred, 112; el-Bejhaki u Sunenu el-kubra, 19452; i drugi. Šejh Albani ga je ocjenio vjerodostojnim, vidi Silsiletu el-ehadisi es-sahihah, 149)

Od Ibn Abbasa, radijallahu anhuma, se prenosi da je rekao: „Tri moralne osobine su se smatrale preporu?enim i poželjnim u džahilijjetu (predislamskom periodu), a muslimani su najpre?i da se one na?u pri njima: Prva: Kada bi ljudima došao neki gost, svi bi se trudili da mu ukažu gostoprimstvo. Druga: Kada bi ne?ija žena doživjela poznu starost, ne bi je razvodio, ve? bi je pazio boje?i se za nju. Tre?a: Kada bi ne?iji komšija postao zadužen nekim dugom, ili kada bi ga pogodila neka nevolja ili teško?a, svi bi se potrudili da mu rješe taj njegov dug i da ga izbave iz njegove nevolje!“ (Tenbih el-gafilin, 1/154)

Rekao je Allahov poslanik, sallallahu ‘alejhi we selleme: „O žene muslimanke, nemojte da komšinica podcjenjuje svoju komšinicu, pa makar se radilo i o obi?nom ov?ijem papku!“ (El-Buhari, 2427; Muslim, 1030)

Zna?enje ovog hadisa je da komšinica ne smije podcjenjivati bilo kakvu hediju (poklon) koju želi da udjeli ili koju dobije od svoje komšinice, pa makar ona bila i nešto što se ina?e odbacuje i nekoristi! To je zbog toga što svaka hedija pribavlja tu?u ljubav, i što od osobe otklanja škrtost i pohlepu. Naš narod je zbog toga kazao: „Hedija je i caru draga!“ Hedija pribavlja tu?u ljubav samim gestom i zna?enjem, a nikako svojom materijalnom vrijednoš?u ili cijenom! Zbog toga je poželjno da je osoba uvjek primi, i da je nepotcjenjuje, pa ma koliko god da ona bila bezvrijedna! Neka zna da joj je hedija udjeljena iz srca, prvenstveno zbog ljubavi i respekta, a ne zbog materijalne koristi!

Rekao je Ibn Hadžer, Allah mu se smilovao: „Sa ovim je ukazao na krajnost kada se radi o udjeljivanju hedije u obliku ne?ega što je malešno, i na to da se ona treba prihvatiti, ne žele?i podsta?i na pravi ov?iji papak, jer to nije bio tada obi?aj da se daje kao hedija… Hadisom se želilo podsta?i na udjeljivanje hedije, pa makar ona bila i nešto što je vrlo malo, jer se ono što je vrijedno ne?e mo?i uvjek i u svakom vremenu udjeliti, a sa druge strane, ako se ?esto udjeljivalo ono što je i malo, samim tim gestom ?e postati veliko! U hadisu se, tako?er, podsti?e na ljubav i na nerasipništvo!“ (Feth el-bari, 5/198)

Kratka pojašnjenja : "Islam je sastavljen od pet stvari: šehadeta i svjedočenja da nema drugog boga osim Allaha – la ilahe illalah, i da je Muhammed Allahov Poslanik – Muhammedun Resulullah, od klanjanja namaza, davanja zekata, obavljanja hadždža i posta mjeseca ramazana!". Klanjanje namaza, Namaz - molitva Allahu dž.š. Zekjat - 2.5% od imovine koja se ne koristi (zlato, novac, nekretnine) koju svaki Musliman izdvaja godišnje za pomoć siromašnima. Hadždž - vjerski obred koji vrši onaj ko može najmanje jednom u životu. Post - proces čuvanja tijela od grijeha, vode i hrane tokom mjeseca Ramazana. Ramazan - mjesec u Islamskom kalendaru u kome je početo objavljivanje Kur'an-a. Islamski kalendar se mjeri Mjesečevom-Lunarnom godinom. Hadis- predanje koje se prenosi od poslanika Muhameda s.a.w.s. Buhari, Muslim dva najpoznatija verodostojna sakupljača i objavljivača Hadisa. Za više pročitajte : šta je islam