Kisa

Kiša je jedan od najvažnijih faktora za život na Zemlji.
Ona je preduslov za stalnost života. Kiša, koja igra veliku važnost za sva živa bi?a, uklju?uju?i i ljude, je pomenuta u više Kur’anskih ajeta gdje je data suštinska informacija o formiranju kiše, njenim razmjerama i efektima.

Kiša u Kur`anu

“… za one koje i stoje?i i sjede?i i leže?i
Allaha spominju i o stvaranju nebesa
i Zemlje razmišljaju.”Gospodaru naš,
Ti nisi ovo uzalud stvorio;hvaljen Ti budi
i sa?uvaj nas patnje u vatri!”
(Ali Imran, 191)

?injenica da u vrijeme objave Kur’ana nije bilo mogu?e otkriti bilo koju od ovih informacija pokazuje nam da je Kur’an Allahova rije?. Ispitajmo sada informaciju o kiši datu u Kur’anu.

Razmjera kiše U suri az-Zukhruf, 11. ajet, kiša je definisana kao voda spuštena s pravom mjerom. Ovaj ajet glasi: “Onaj koji s neba s mjerom spušta vodu, pomo?u koje u život vra?amo mrtve predjele- tako ?ete i vi biti oživljeni;… “Mjera” koja se spominje u ovom ajetu ima veze sa nekoliko karakteristika kiše. Prije svega, koli?ina kiše koja pada na zemlju je uvijek ista. Procijenjeno je da oko 16 miliona tona vode isparava sa zemlje. Ovaj broj jednak je koli?ini koja pada na zemlju. Ovo zna?i da voda kontinuirano cirkulira u ciklusu uravnoteženom prema “mjeri”.

Druga mjera koja se dovodi u vezu sa kišom je njena brzina padanja. Minimalna visina kišnih oblaka je 1200 m. Objekat koji ima istu težinu i veli?inu kao kišna kap, padaju?i sa ove visine, kontinuirano ubrzava i pada na tlo brzinom od 558 km/h. Naravno, svaki objekat koji bi udario tolikom brzinom u nešto prouzrokovao bi veliku štetu. Ako bi to bio slu?aj i sa kišom sve zasa?ene površine bi bile uništene, stambene zone, ku?e i vozila bi bili ošte?eni, a ljudi ne bi mogli i?i po kiši ako ne bi prethodno preduzeli mjere predostrožnosti. ?ak šta više, ova ra?unanja su ura?ena samo za slu?aj da se oblaci nalaze na visini od 1200 m, iako postoje oblaci i na visini od 10000 m. Kišna kap koja pada sa ove visine lahko dostiže vrlo destruktivnu brzinu. No u stvarnosti to nije tako; bez obzira sa koje visine padaju, prosje?na brzina kišne kapi kada dospije do zemlje je samo 8-10 km/h. Razlog ovome je poseban oblik koji ona uzima. Ovaj poseban oblik pove?ava trenje kroz atmosferu i spre?ava ubrzavanje kapi kada ona dostigne odre?eni brzinski ”limit” (današnji padobrani su dizajnirani koriš?enjem ove tehnike).

Kur’an u tom smislu uvijek govori samo o spuštanju kiše, nikada o padanju: “Koji vam je Zemlju u?inio posteljom, a nebo zdanjem; koji s neba spušta kišu…” “I na njih smo kišu spustili…” “Stvaranje nebesa i Zemlje, smjena no?i i dana, la?a koja morem plovi s korisnim tovarom za ljude, kiša koju Allah spušta s neba pa tako u život vra?a zemlju nakon mrtvila njezina – po kojoj je rasijao svakojaka živa bi?a, promjena vjetrova, oblaci koji izme?u neba i Zemlje lebde – doista su dokazi za one koji imaju pameti.” “…kad je On u?inio da se radi sigurnosti svoje u san zavedete i s neba vam kišu spustio…”, itd, itd.

Formiranje kiše
Za ljude je formiranje kiše dugo bila misterija. Tek sa otkri?em vazdušnih radara je bilo mogu?e saznati kroz koje faze prolazi njeno stvaranje. Postoje tri faze: prvo, ”sirovina” kiše se uspinje u vazduh; kasnije se formiraju oblaci, i najzad, pojavljivanje kišnih kapi. Ove faze su jasno definisane u Kur’anu u kojem su, vijekovima unaprijed, date precizne informacije o formiranju kiše: “Allah je taj koji vjetrove šalje, pa oni oblake tjeraju i On ih po nebu, kako On ho?e, rasprostire i na komade dijeli, pa ti vidiš kišu kako iz njih pada, i kad je On na robove Svoje na koje želi prolije, oni se odjednom radoš?u ispune,…” (ar-Rum, 48) Pogledajmo sada tri faze pomenute u ovom ajetu. Prva faza: “Allah je taj koji vjetrove šalje,…” Bezbrojni mjehuri?i formirani pjenušanjem okeana kontinuirano prskaju i uzrokuju da se vodene ?estice “katapultiraju” prema nebu. Ove ?estice, zvane aerosoli i koje su bogate solju, su potom nošene od strane vjetrova u atmosferu. Aerosoli formiraju oblake sakupljaju?i vodenu paru (koja se tako?e iz mora penje u nebo) mehanizmom poznatim kao “water trap” (“vodena zamka”). Druga faza: “…pa oni oblake tjeraju i On ih po nebu, kako On ho?e, rasprostire i na komade dijeli…” Oblaci iz vodene pare koja se kondenzuje formiraju kristale soli ili ?estice prašine u vazduhu. Iz razloga što su ovdje vodene kapi vrlo male (sa diametrom izme?u 0.01 and 0.02 mm), oblaci lebdje i šire se u vazduhu. Tako nebo biva prekriveno oblacima. Tre?a faza: “…pa ti vidiš kišu kako iz njih pada,…” Vodene ?estice koje okružuju kristale soli i ?estice prašine se zguš?uju i formiraju kišne kapi. Tako, kapi postaju teže od vazduha, odvajaju se od oblaka i po?inju da padaju na zemlju kao kiša.

Odavde možemo izvu?i sljede?i zaklju?ak: svaka faza formiranja kiše je spomenuta u ovom qur’anskom ajetu. Štaviše, ove faze su pore?ane po redu po kojem se i izvršavaju… Upravo kaošto je slu?aj i sa mnogim drugim prirodnim fenomenima, Kur’an ponovo i ponovo obezbje?uje najta?nije objašnjenje o njima, i više, On je ljudima najavljivao ove ?injenice vijekovima prije nego su one otkrivene od strane nauke.

Život dat mrtvoj zemlji u Kur’anu.
Mnogi Kur’anski ajeti nas pozivaju da obratimo pažnju na naro?itu funkciju kiše kao što je oživljavanje mrtve zemlje: “I On šalje vjetrove kao radosnu vijest, kao prethodnicu milosti Svoje; i Mi s neba ?istu vodu spuštamo da njome ve? mrtav predio oživimo i da mnogu stoku i mnoge ljude koje smo stvorili napojimo.” (Furqan, 48-49)
“Mi s neba spuštamo vodu kao blagoslov, i ?inimo da, uz pomo? njenu, ni?u vrtovi i žito koje se žanje i visoke palme u kojih su zameci nagomilani jedni iznad drugih, kao hranu robovima, i Mi njome oživljavamo mrtav predjel; takvo ?e biti i oživljenje.” (Qaf, 9-11)
Pored uloge snabdijevanja zemlje vodom (koja je jasna), treba obratiti pažnju i na ulogu kiše kada je rije? o fertilizaciji (?ubrenju) zemljišta. Vodena para koja se iz mora popela u nebo sadrži, kao što smo rekli, (pored vode) odre?ene supstance “koje daju život zemlji”. Ove “životvorne” kapi se nazivaju “surface tension drops” (“kapi površinskog napona”). One se formiraju na gornjem nivou morske površine koju biolozi nazivaju mikro slojem. U ovom sloju, koji je tanji od desetog dijela milimetra, se nalaze mnogi organski ostaci koji poti?u od mikroskopskih algi i zooplanktona. Neki od ovih ostataka selektiraju i sakupljaju hemijske elemente koji su vrlo rijetki u morskoj vodi (fosfor, magnezijum, potasijum i neki teški metali poput kopera, cinka, kobalta i olova). Ova “?ubriva” natovarena u kapi podignuta su vjetrovima u nebo i poslije kratkog vremena padaju na zemlju zajedno sa kišnim kapima. Brojni hemijski elementi i soli metala neophodni za razvoj sjemenja i rast biljaka na nalaze se u kapima kiše. Soli koji padaju zajedno sa kišom su mali primjeri nekih ?ubriva (kalcijum, magnezijum, potasijum, itd.) koriš?enih za pove?anje plodnosti tla. [ume se tako?e razvijaju i hrane uz pomo? ovih aerosola koji poti?u iz mora. Na ovaj na?in, 150 miliona tona ?ubriva padne na ukupnu površinu zemlje svake godine. Kada ne bi bilo prirodnog ?ubrenja poput ovog, vegetacije na zemlji bi bilo vrlo malo, a ekološki balans bi bio ugrožen.
Što je još “interesantnije”, ova istina, koja je mogla biti otkrivena samo uz pomo? moderne nauke, ve? je objavljena od Allaha vijekovima unazad.

Mjere u kiši

Što se ti?e drugih kur’anskih podataka vezanih za kišu, oni upozoravaju na momenat da se kiša spušta u odre?enoj koli?ini. U poglavlju Az-Zuhruf kaže se slijede?e:
“Onaj koji s neba s mjerom spušta vodu, pomo?u koje u život vra?amo mrtve predjele – tako ?ete i vi biti oživljeni.„ (Az-Zuhruf, 11)
Ova mjera kiše je, tako?er, ustanovljena suvremenim istraživanjem. Prema odre?enim prora?unima, provedenim tokom ovih istraživanja, ustanovljeno je da se sa Zemljine površine u jednoj sekundi ispari 16 miliona tona vode. U toku godine ova koli?ina dostiže cifru od oko 513 triliona tona vode. A to je ujedno i godišnja koli?ina kiše koja se u toku godine spusti na Zemlju. Voda je, dakle, u jednoj neprestanoj ravnoteži, “prema odre?enoj mjeri” ona konstantno kruži. A održavanje života na Zemlji se, tako?er, osigurava upravo ovim neprestanim kruženjem vode. Kada bi ?ovjek upotrijebio sve pogodnosti cijele tehnologije kojom raspolaže, on, opet, nikada ne bi bio u mogu?nosti vješta?ki proizvesti ovo kruženje.
Uko­li­ko bi došlo do i naj­man­jih pro­mi­je­na u ko­li­?i­ni, ubr­zo bi nas­ta­le ve­li­ke eko­loške ne­urav­no­te­že­nos­ti, a to bi do­ve­lo u pi­tan­je odr­žan­je ži­vo­ta. To se, me?utim, ni­ka­da ne?e do­go­di­ti. Kiša ?e, ka­ko je to i u Kur’anu na­ve­de­no, nas­ta­vi­ti da se, svake godine, u is­toj mjeri spušta na Zeml­ju.
Nau?no je ustanovljeno da je koli?ina vode koja se ispari sa Zemljine površine i koja se ponovo vrati u vidu kiše “konstantna”: oko 513 triliona tona vode. Ova konstantna koli?ina, koja je u jednoj neprestanoj ravnoteži, je u Kur’anu istaknuta kao “odre?ena mjera”. Ukoliko bi došlo do i najmanjih promijena u ovoj konstantnoj koli?ini, ubrzo bi nastale velike ekološke neuravnoteženosti, a to bi dovelo u pitanje održanje života.

Tags:

Kratka pojašnjenja : "Islam je sastavljen od pet stvari: šehadeta i svjedočenja da nema drugog boga osim Allaha – la ilahe illalah, i da je Muhammed Allahov Poslanik – Muhammedun Resulullah, od klanjanja namaza, davanja zekata, obavljanja hadždža i posta mjeseca ramazana!". Klanjanje namaza, Namaz - molitva Allahu dž.š. Zekjat - 2.5% od imovine koja se ne koristi (zlato, novac, nekretnine) koju svaki Musliman izdvaja godišnje za pomoć siromašnima. Hadždž - vjerski obred koji vrši onaj ko može najmanje jednom u životu. Post - proces čuvanja tijela od grijeha, vode i hrane tokom mjeseca Ramazana. Ramazan - mjesec u Islamskom kalendaru u kome je početo objavljivanje Kur'an-a. Islamski kalendar se mjeri Mjesečevom-Lunarnom godinom. Hadis- predanje koje se prenosi od poslanika Muhameda s.a.w.s. Buhari, Muslim dva najpoznatija verodostojna sakupljača i objavljivača Hadisa. Za više pročitajte : šta je islam