Drevni narodi koji su unisteni

Drugi narod koji je bio uništen i koji se spominje u raznim surama u Kur’anu je Ad, narod koji se pominje poslije Nuhovog a.s. naroda. Hud je bio poslan ‘Adu, i pozivao ih je kao i svi ostali poslanici, da vjeruju u Allaha ne pripisuju?i Mu druga, i da ga slušaju, kao poslanika tog vremena. Narod se prema Hudu ponašao neprijateljski. Optuživali su ga za nerazboritost, neistinost i da pokušava da promijeni sistem koji su njihovi preci uspostavili.

“A Ad uništen vjetrom ledenim, silovitim,

 kome je On vlast nad njima sedam no?i i osam dana uzastopnih bio prepustio, pa si u njima ljude povaljane kao šuplja datulina debla vidio,

i vidiš li da je iko od njih ostao?” (Sura Al-Haaqqa, 6-8)

U suri Hud se detaljno govori o onome što se desilo izme?u Huda i njegovog naroda.

“ I Adu – brata njihova Huda. ‘O narode moj’, – govorio je on – ‘Allahu se klanjajte, vi drugog boga osim Njega nemate, vi samo neistine iznosite.

O narode moj, ja ne tražim od vas nagrade za ovo; mene ?e nagraditi Onaj koji me je stvorio! Zašto se ne opametite?

O narode moj, molite Gospodara svoga da vam oprosti, i pokajte Mu se, a On ?e vam slati kišu obilnu i da?e vam još ve?u snagu, uz onu koju imate, i ne odlazite kao mnogobošci!’

‘O Hude’, – govorili su oni – ‘nisi nam nikakav dokaz donio, i mi na samu tvoju rije? ne?emo napustiti božanstva naša, mi tebi ne vjerujemo.

Mi kažemo samo to da te je neko božanstvo naše zlom pogodilo.’ ‘Ja pozivam Allaha za svjedoka’ – re?e on – , ‘ a i vi posvjedo?ite da ja nemam ništa s tim što vi druge Njemu ravne smatrate, pored Njega; i zato svi zajedno protiv mene lukavstvo smislite i nimalo mi vremena ne dajte, ja se uzdam u Allaha, u moga i vašega Gospodara! Nema nijednog živog bi?a koje nije u vlasti Njegovoj; Gospodar moj zaista postupa pravedno.

Pa ako okrenete le?a, – a ja sam vam saopštio ono što vam je po meni poslano – , Gospodar moj ?e umjesto vas drugi narod dovesti, i vi Mu ne?ete ni?im nauditi; Gospodar moj zaista bdi nad svim’.

I kad je došla kazna naša, Mi smo, miloš?u Našom, Huda i vjernike s njim spasili i patnje surove ih poštedjeli.

Eto, to je bio Ad, on je dokaze Gospodara svoga poricao i bio neposlušan poslanicima svojim, i pristajao uz svakog silnika, inadžiju.

I prokletstvo na ovom svijetu stalno bilo s njim, a bi?e i na Sudnjem danu. Ad, doista, nije vjerovao u Gospodara svoga; daleko neka je Ad, narod Hudov! “   (Sura Hud, 50-60 ajet)

Druga sura koja spominje Hud je sura Aš-Šuara. U toj suri su istaknute neke karakteristike ‘Ada. Prema ovome, ‘Ad je bio narod koji je “na svakoj uzvišici palate zidao” i “podizao utvrde kao da ?e vje?no živjeti”. Pored toga, oni su se inatili i ponašali se okrutno. Kad je Hud upozorio svoj narod, rekli su da su njegove rije?i “vjerovanje naroda davnašnjih”. Bili su veoma uvjereni da im se ništa ne može desiti.

“ I Ad je smatrao lažnim poslanike.

Kad im brat njihov Hud re?e: ‘Kako to da se Allaha ne bojite?

Ja sam vam, sigurno, poslanik pouzdani,

Zato se bojte Allaha i budite poslušni meni!

Za ovo od vas ne tražim nikakve nagrade, mene ?e Gospodar svjetova nagraditi.

Zašto na svakoj uzvišici palate zidate, druge ismijavaju?i,

i podižete utvrde kao da ?ete vje?no živjeti,

a kad kažnjavate, kažnjavate kao silnici?

Bojte se Allaha i meni budite poslušni!

Bojte se Onoga koji vam daruje ono što znate:

daruje vam stoku i sinove,

i baš?e i izvore.

Ja se, doista, za vas bojim na Velikom danu patnje’ –

rekoše oni: ‘Nama je svejedno savjetovao ti ili ne bio savjetnik,

ovako su i narodi davnašnji vjerovali,

i mi ne?emo biti mu?eni.’

I oni su nastavili da ga u laž utjeruju, pa smo ih Mi uništili. To je pouka, ali ve?ina ovih ne?e da vjeruje,

A Gospodar tvoj je, zaista, Silan i Milostiv.” (Sura Aš-Šuara’, 123-140 ajet)

Narod koji je pokazao neprijateljstvo prema Hudu, i bunio se protiv Allaha, bio je zaista uništen. Strašna pješ?ana oluja je uništila ‘Ad, kao da nikada nisu ni postojali.

Arheološki pronalasci grada Irema

Po?etkom 1990.g., u veoma poznatim svjetskim novinama pojavili su se ?lanci, sa naslovima: “Izgubljeni arapski grad iz pri?a prona?en”, “Prona?en arapski grad iz legendi”, “Atlantis pijeska, Uber”. A šta je u?inilo ovo arheološko nalazište intrigantnijim, bila je ?injenica da je na ovaj grad upu?ivano u Kur’anu. Mnogo ljudi koji su do tada mislili da je ‘Ad koji je spomenut u Kur’anu samo legenda, ili da se njegova lokacija nikad ne?e prona?i, nisu mogli sakriti svoje iznena?enje pri ovom otkri?u. Otkri?e ovog grada, koji je samo spominjan u usmenim predanjima beduina, probudilo je veliki interes i znatiželju.

Nicholas Clapp koji je pronašao ovaj legendarni grad koji se spominje u Kur’anu, je amaterski arheolog. Napravio je veoma dobar dokumentarni film o Arapima, a tokom svog istraživanja arapske historije, naišao je na vrlo interesantnu knjigu. To je knjiga Arapska ………, koju je 1972.g. napisao britanski istraživa? Bertram Thomas. Arapska ………. je bila rimska oznaka za južniji dio arapskog poluotoka koji danas obuhvata Jemen i veliki dio Omana. Grci su vaj dio zvali “Eudaimon Arabia”, a srednjevjekovni Arapi “Al-Yaman As-Saida”. (8)

Sva ova imena zna?e “Sretna Arabija”, zbog toga što su ljudi koji su u stara vremena živjeli tu, bili najsretniji ljudi svog vremena. Pa šta je bio razlog za takav naziv?

Njihova velika sre?a je bila djelimi?no zbog bitnog strateškog položaja, nalaze?i se na sredini trgova?kih puteva izme?u Indije i sjevrnog dijela Arapskog poluotoka. Pored toga, ljudi koji su živjeli tu, uzgajali su i distribuirali “frankincens”, mirišljavu smolu koju su dobijali iz rijetkog drve?a. Anti?ki narodi su veoma voljeli ovu biljku pa su je koristili kao aromati?no sredstvo, u razli?itim religijskim obredima. U tim vremenima, biljka je imala vrijednost kao zlato.

Engleski istraživa? Thomas je opisivao mnogo ova “sretna” plemena, i tvrdio da je našao ostatke anti?kog grada, a ta plemena su mu pomogla da ga na?e. (9) Ovaj grad je me?u beduinima bio poznat kao ”Uber”. Na jednom od putovanja u taj kraj, beduini koji su živjeli u pustinji pokazali su mu veoma jasne tragove, i rekli da vode prema anti?kom gradu, Uberu. Thomas, koji je pokazao veliki interes za ovo, umro je prije nego je stekao mogu?nost da završi istraživanje.

Brazil-Giant-Skeleton

Iskopavanja napravljena u Uberu

Clapp, koji je ispitao šta je engleski istraživa? napisao, bio je ubije?en u postojanje izgubljenog grada opisanog u knjizi. Bez mnogo gubljenja vremena, zapo?eo je istraživanje.

Clapp je probao dva na?ina da dokaže da je Uber postojao. Kao prvo, pronašao je tragove za koje su beduini rekli da postoje. Zatražio je od NASA-e da mu daju satelitske snimke tog prostora. Nakon velikih napora, uspio je dobiti dozvolu za slike. (10)

Clapp je zatim otišao prou?avati anti?ke nacrte i mape u Huntington biblioteci u Kaliforniji. Njegova želja je bila da prona?e kartu tog podru?ja. Nakon kratkog vremena pronašao je jednu. Ono što je pronašao, bila je karta gr?ko-egipatskog geografa Ptolomeja iz 200.g. p.n.e.. Na karti je bila prikazana lokacija starog grada prona?enog na tom prostoru i putevi koji su vodili do njega.

U me?uvremenu, dobio je vijesti da je NASA napravila snimke tog prostora. Na slikama su neki otisci karavana postali vidljivi, koji su bile teško uo?ljive golim okom, pa su u potpunosti mogle biti vi?ene iz vazduha. Upore?ivanjem tih slika sa onim koje je imao u ruci, Clapp je kona?no došao do zaklju?ka do kojeg je tragao: otisci na staroj karti su odgovarali onima na satelitskim snimkama. Kona?an zaklju?ak je bilo shvatanje da je ovo jednom bio grad.

Lokacija grada naroda Ad je otkrivena pomo?u fotografija koje su napravljene iz Space Shuttle-a. Na fotografiji je ozna?eno mjesto otisaka karavana i ozna?en je Uber.    

1.      Uber je jedino mogao biti vi?en iz svemira prije nego su ura?ena iskopavanja

2.      Grad koji je bio 12 metara pod pijeskom bio otkriven nakon otkopavanja

Kona?no je bila otkrivena lokacija grada o kojem se do tada pri?alo u usmenim predanjima beduina. Nakon kratkog vremena po?ela su otkopavanja i ostaci starog grada su po?eli da izranjaju iz pijeska. Zbog toga je ovaj izgubljeni grad prozvan “Atlantis pijeska, Uber.”

giant-skeleton-Sauda-Arabia

Šta je bilo to što je dokazivalo da je ovaj grad, ustvari grad naroda Ad, koji se spominje u Kur’anu?

Od prvog momenta kad su ostaci grada po?eli da se pomaljaju bilo je jasno da je ovaj uništeni grad pripadao Adu i Iremovim stubovima spomenutim u Kur’anu, jer su se me?u iskopinama nalazile kule na koje se naro?ito upu?uje u Kur’anu. ?lan istraživa?ke ekipe koji je vodio iskopavanja, Dr. Zarins, rekao je da s obzirom da se zna za stubove kao o?ite karakteristike Ubera, i s obzirom da je o Iremu spomenuto da je imao stubove ili palate, onda je ovo najja?i dokaz da su iskopine predstavljale Irem, grad naroda Ad opisanog u Kur’anu. Kur’an spominje Irem:

“Zar ne znaš šte je Gospodar tvoj sa Adom uradio,

sa stanovnicima Irema, puna palata na stubovima,

kojima ravna ni u jednj zemlji nije bilo;” (Sura Al-Fadžr, 6-8)

Narod Ad

Dakle, vidjeli smo da bi Uber mogao biti grad Irem spomenut u Kur’anu. Prema Kur’anu, stanovnici ovoga grada nisu slušali poslanika Huda, koji im je dostavio poruku i upozorio ih, pa su oni bili uništeni.

Identitet Ada koji je osnovao grad Irem je tako?er izazvao mnogo debate. U historijskim spisima nije spomenut narod koji je imao tako razvijenu kulturu ili civilizaciju koju je uspostavio. Može se ?initi ?udnim da se ime takvog naroda ne spominje u historijskim spisima.

S druge strane, ne bi trebalo biti iznena?uju?e da se ne nailazi na prisustvo ovog naroda u spisima i arhivima o starim civilizacijama. Razlog za to je da je ovaj narod živio u južnoj Arabiji, dijelu koji je bio udaljen od ostalog naroda koji je živio u Mezopotamiji i Bliskom Istoku, i koji je imao slabe veze sa njima. To je bilo vrlo neuobi?ajeno, što je malo poznato, da nije zapisano u historijskim spisima. S druge strane, mogu?e je ?uti pri?e me?u ljudima na Bliskom Istoku o narodu Ad.

Najvažniji razlog zašto Ad nije bio spomenut u pisanim spisima jeste da pisana komunikacija tada nije bila zajedni?ka svima na tom podru?ju. Zbog toga, mogu?e je da je Ad osnovao civilizaciju, ali da nisu spomenuti u historijskim aktima drugih civilizacija koje su sa?uvale dokumentaciju. Da je njihova kultura duže postojala, vjerovatno bi danas više stvari bilo poznato o ovoj civilizaciji.

Nema pisanih podataka o Adu, ali je mogu?e saznati bitne informacije o njihovim ”potomcima” i kroz to saznati nešto više o Adu.

Hadramiti, potomci Ada

Prvo mjesto na kome se tražilo prilikom potrage za ostacima mogu?e civilizacije koju je Ad ili njegovi potomci uspostavo je južni Jemen, gdje je prona?en “Atlantis pijeska, Uber” i na kojeg se upu?uje kao na “Sretnu Arabiju”. U južnom Jemenu su postojala ?etiri naroda prije našeg vremena, koji su bili poznati me?u Grcima kao “Sretni Arabljani”. To su Hadramiti, Sabijci, Minejanci i Qatabini. Ova ?etiri naroda su neko vrijeme blizu jedni drugih zajedno vladala teritorijama.

Mnogi savremeni nau?nici kažu da je Ad došao u period transformacije i onda se ponovo pojavio na historijskoj pozornici. Dr. Mikail H. Rahman, istraživa? na univerzitetu u Ohaju (Ohio), vjeruje da su ljudi iz naroda Ad preci Hadramita, jednog od ?etiri naroda koji je živio u južnom Jemenu. Pojavljuju?i se oko 500 g. p.n.e., Hadramiti su bili najpoznatiji me?u “Sretnim Arabljanima”. Ovaj narod je vladao u podru?ju južnog Jemena veoma dugo vremena,  a nestali su u potpunosti 240 g. p.n.e. na kraju dugog perioda degradacije.

Ime Hadrami sugeriše da bi oni mogli biti potomci Ada. Gr?ki pisac Plini, koji je živio u 3. vijeku p.n.e. upu?uje na to pleme kao “Adramitai” što ustvari zna?i Hadrami. (11) Oblik gr?kog imena je imenica-sufiks, imenica oblika “Adram”, koje odmah sugeriše da je mogu?e da se desila promjena od “Ad-i Irem”, koji se spominje u Kur’anu.

Gr?ki geograf Ptolomej (150-100 g. p.n.e.) opisuje jug Arabijskog poluotoka kao mjesto gdje su živjeli ljudi poznati kao “Adramitai”. Ova oblast je donedavno bila poznata pod imenom “Hadhramaut”. Glavni grad države Hadrami, Shabwah, se nalazio na zapadnoj obali doline Hadhramaut. Prema mnogim starim legendama, mezar poslanika Huda, koji je bio poslan kao vjerovjesnik Adu, je u Hadhramautu.

Druga ?injenica koja potvr?uje tezu da su Hadramiti nastavak Ada je njihovo bogatstvo. Grci su definisali Hadramite kao “najbogatiju rasu na svijetu…”. Historijski spisi kazuju da su Hadramiti otišli veoma daleko u uzgajanju “frankincensa”, jedne od najvrijednijih biljaka tog vremena. Pronašli su nova podru?ja za upotrebljavanje te biljke i proširili njenu upotrebu. Poljoprivredna proizvodnja Hadramita je bila mnogo viša nego u današnje vrijeme.

Ono što je prona?eno me?u iskopinama u Shabwahu, koji je poznat kao glavni grad Hadramita, je veoma interesantno. U ovim otkopavanjima koja su po?ela 1975.g. arheolozima je bilo veoma teško da dosegnu do ostataka grada zbog dubokih pješ?anih sprudova. Pronalasci do kojih se došlo krajem iskopavanja su bili zapanjuju?i, zbog toga što je neotkriveni anti?ki grad bio jedan od najinteresantnijih prona?enih do tada. Grad od zidova koji je bio otkriven, bio je ve?i u tom podru?ju od bilo kojih anti?kih gradova u Jemenu i njegove palate su bile zaista prekrasne gra?evine.

Giant-Human-Skeletons-Discovered-in-Wisconsin

Bez sumnje, bilo je logi?no pretpostaviti da su Hadramiti naslijedili arhitektonsku nadmo?nost od svjih prethodnika, Ada. Hud je govorio Adu, upozoravaju?i ih:

“Zašto na svakoj uzvišici palate zidate, druge ismijavaju?i,

i podižete utvrde kao da ?ete vje?no živjeti,” (Sura Aš-Šuara’, 128-129)

Druga interesantna karakteristika gra?evina prona?enih u Shabwahu su savršeni stubovi. Izgledalo je da su stubovi prona?eni u Shabwahu bili jedinstveni u okolini, jer su bili ure?eni kao kružni trijem, dok su svi ostali do sada prona?eni u Jemenu ?etverougaoni. Narod Shabwaha je morao naslijediti arhitektonski stil gradnje od svojih predaka, Ada. Potius, gr?ko-bizantijski patrijarh iz Konstantinopolja iz 9. st. p.n.e., je mnogo istraživao južne Arape i njihove trgova?ke aktivnosti jer je imao pristup starim gr?kim manuskriptima koje više danas ne postoje, a naro?ito knjizi Agatharachides (132 g. p.n.e.), koja se ti?e Eritrejskog (Crvenog) mora. Potius je napisao u jednom od svojih ?lanaka: “Pri?a se da su oni (Južni Arapi) gradili mnoge stubove od srebra ili ih oblagali zlatom. Prostori izme?u stubova su preveliki da bi bili pregledni.”(12)

Iako ova Potiusova izjava ne upu?uje direktno na Hadramite, daje ideju o uticaju i hrabrosti u gradnji ljudi koji su živjeli u tom podru?ju. Gr?ki klasi?ni pisci Plini i Strabo opisuju ove gradove kao “zadivljuju?e sa dvorcima i palatama.”

Kad pomislimo da su vlasnici ovih gradova bili potomci Ada, postaje jasno zašto Kur’an definiše domovinu Ada kao ”sa stanovnicima Irema, puna palata na stubovima”. (Sura Al-Fadžr, 7)

 

Baš?e i izvori Ada

Danas, priroda na koju bi neko naj?eš?e naišao pri putovanju u Južnu Arabiju, je ogromna pustinja. Ve?ina mjesta, sa izuzetkom gradova i podru?ja koja su bili poslije pošumljeni, prekrivena su pijeskom. Ove pustinje se tu nalaze stotinama, a možda i hiljadama godina.

Ali, u Kur’anu se spominje interesantna informacija o Adu. Dok je upozoravao svoj narod, poslanik Hud im skre?e pažnju na baš?e i izvore sa kojim ih je Allah darovao:

“Bojte se Allaha i meni budite poslušni!

Bojte se Onoga koji vam daruje ono što znate:

daruje vam stoku i sinove,

i baš?e i izvore.  

Ja se, doista, za vas bojim na Velikom danu patnje.” (Sura Aš-Šuara’, 131-135)

  Ali kao što smo prije zabilježili, Uber, koji se poistovje?uje sa Iremom, ili bilo kojim drugim mjestom koje bi moglo biti sjedište Ada, u potpunosti je danas prekriveno pustinjom. Pa, zašto je Hud upotrebljavao takav izraz upozoravaju?i svoj narod?

Odgovor je skriven u klimatskim promjenama koje su se dešavale kroz historiju. Historijski spisi govore da su podru?ja koja su danas pretvorena u pustinju, nekad bila veoma plodna i zelena zemljišta. Veliki dio regije je bio prekriven zelenilom i baš?ama prije nekoliko hiljada godina, kao što se kaže u Kur’anu, i ljudi su iz tog podru?ja koristili ove darove. Šume su ublažavale surovu klimu i ?inile je podnošljivijom. Pustinje su postojale, ali nisu zauzimale ogroman prostor kao danas.

U južnoj Arabiji su prona?eni bitni tragovi u podru?ju gdje je Ad živio, koji bi mogli rasvijetliti ovu temu. Ukazuju na to da su stanovnici tog podru?ja koristili veoma razvijen sistem navodnjavanja. Navodnjavanje je vjerovatno korišteno u jednu svrhu: poljoprivredu. U ovim podru?jima, koja danas nisu pogodna za život, ljudi su nekad obra?ivali zemlju.

Satelitska snimka tako?er ukazuje na razvijen sistem kanala i brana, korištenih pri navodnjavanju oko Ramlat as-Sab’atayana, koje su mogli koristiti oko 200.000 ljudi u susjednim gradovima. (13) As Doe, jedan od istraživa?a koji su vodili istragu, rekao je: “Toliko je bilo plodno podru?je oko Ma’riba, da se dolazi do zaklju?ka da je neko? ?itavo podru?je izme?u Ma’riba i Hadhramauta bila obra?ivan.” (14)

Klasi?ni gr?ki pisac Plini je opisao ovo podru?je kao veoma plodno, sa puno planina sa šumama, rijekama i netaknutom prirodom. U zapisima prona?enim u nekim hramovima blizu Shabwaha, glavnog grada Hadramita, zapisano je da su u ovom podru?ju lovljene neke životinje i neke od njih su bile žrtvovane. Sve ovo ukazuje da je jednom ovo podru?je bilo plodno, kao i sama pustinja.

Brzina kojom se pustinja može preobraziti, može se vidjeti iz nedavnih istraživanja koja su ura?ena na Smithsonian institutu u Pakistanu, gdje je za jedno podru?je, koje je bilo poznato kao plodno, i srednjih godina se preobrazilo u pješ?anu pustinju sa 6 metara visokim pješ?anim sprudovima, utvr?eno da se pustinja širila prosje?no 6 in?a (oko 15,2 cm) dnevno. Pri ovoj brzini, pustinje mogu progutati ?ak i najve?e zgrade, i prekriti ih kao da nhikad nisu ni postojale. Zbog toga su iskopavanja u Timni u Jemenu 1950-tih godina pri samom završetku, ponovo bila prekrivena pijeskom. Egipatske piramide su tako?er jednom u potpunosti bile prekrivene i ugledale svjetlo dana poslije veoma dugog otkpavanja. Kratko re?eno, jasno je da su podru?ja koja danas poznajemo kao pustinje, u prošlosti imala druk?iji izgled.

Kako je Ad uništen?

U Kur’anu se za Ad kaže da je bio uništen pomo?u “ledenog vjetra”. U ajetima  se kaže da je taj ledeni vjetar trajao sedam no?i i osam dana i uništio Ad u potpunosti.

“I Ad nije vjerovao, – pa kakve su bile kazna Moja i opomene Moje!

Jednog kobnog dana poslali smo na njih leden vjetar koji je neprestano puhao

i ljude dizao, kao da su palmova stabla iš?upana,” (Sura Al-Qamar, 18-20)

“a Ad uništen vjetrom ledenim, silovitim,

kome je On vlast nad njima sedam no?i i osam dana uzastopnih bio prepustio, pa si u njima ljude povaljane kao šuplja datulina debla vidio,” (Sura Al-Haaqqa, 6-7)

Iako su prethodno upozoreni, ljudi nisu obra?ali pažnju na upozoravanja i dalje su nastvaljali odbijati vjerovjesnike. Bili su u takvoj zabludi da ?ak nisu mogli shvatiti ni šta im se dešava kad su vidjeli da im prijeti uništavanje, pa su nastavili sa poricanjem.

“I kad ugledaše oblak na obzorju, koji se prema dolinama njihovim kretao, povikaše: ‘Ovaj nam oblak kišu donosi!’ – ‘Ne, to je ono što ste požurivali: vjetar koji vam bolnu patnju nosi,” (Sura Al-Ahqaf, 24)

U ovom ajetu se kaže da su ljudi vidjeli oblak koji bi im mogao donijeti propast, ali nisu mogli da shvate šta je to ustvari, jer su mislili da je to oblak koji im donosi kišu. Ovo je važan znak kakav je taj oblak bio kad se primakao ljudima, jer kada ciklon prolazi pustinjom šibaju?i pijesak, iz daljine izgleda kao kišni oblak. Mogu?e je da je Ad bio obmanut ovom pojavom i nije primjetio nevrijeme. Doe opisuje ove pješ?ane oluje (izgleda iz li?nog iskustva): “Prvi znak (prašine ili pješ?ane oluje) je nadolaze?i zid zraka punog prašine koji može biti visok nekoliko hiljada stopa zbog jakih struja koje nadolaze i uskomešan zbog jakog vjetra.” (15)

Zbog mišljenja da bi “Atlantis pijeska, Uber” mogao predstavljati ostatke Ada, otkopan je ispod naslaga pijeska debelih nekoliko metara. ?ini se da je olujni vjetar koji je trajao “sedam no?i i osam dana”, kako to Kur’an opisuje, nagomilao tone pijeska nad gradom i zakopao žive ljude pod zemljom. Iskopavanja ura?ena u Uberu ukazuju na istu mogu?nost. Francuski ?asopis La M’Interesse piše isto: “Uber je zakopan 12 metara pod pijeskom, što je došlo kao rezultat oluje.” (16)

Najvažniji dokaz koji pokazuje da je Ad bio zakopan pješ?anom olujom je rije? “ahqaf” koja se upotrebljava u Kur’anu da ozna?i lokaciju Ada. Opis u 21. ajetu sure Al-Ahqaf je:

“I spomeni brata Adovog, kad je narod svoj u Ahkafu opominjao – a bilo je i prije njega i poslije njega poslanika: ‘Klanjajte se samo Allahu, ja, zaista, strahujem da ?ete biti u mukama na Velikom danu’ – ”

Ahqaf zna?i “pješ?ani sprudovi (dine)” na arapskom i to je množina od rije?i “hiqf” koja zna?i “pješ?ani sprud”. Ovo govori da je Ad živio u podru?ju gdje je bilo mnogo “pješ?anih sprudova”, što predstavlja najve?u mogu?u logi?ku osnovu za ?injenicu da su bili zakopani pješ?anom olujom. Prema jednom tuma?enju, ahqaf je izgubilo svoje zna?enje “pješ?anih brda” i postalo ime podru?ja u južnom Jemenu gdje je Ad živio. Ovo ne mijenja ?injenicu da je korijen ove rije?i pješ?ani sprudovi, nego samo pokazuje da je ova rije? postala svojstvena tom podru?ju zbog mnogo pješ?anih sprudova koji se nalaze u tom podru?ju.

Kao posljedica, može se re?i da historijski i arheološki pronalasci ukazuju na to da je više nego razumno da su Ad i grad Irem postojali i bili uništeni kao što to Kur’an opisuje. U kasnijim istraživanjima su ostaci ovog naroda otkopani ispod pijeska.

Ono što bi svako trebao uraditi gledaju?i ostatke zakopane pod pijeskom, jeste da prihvati upozorenje, baš kao što Kur’an isti?e. Kur’an kaže da “Ad se bez ikakva osnova na Zemlji uzoholio. ‘Ko je od nas ja?i?’ – govorili su.” Dalje, u istom ajetu se kaže: “A zar nisu znali da je Allah, koji ih je stvorio, ja?i od njih, -” (Sura Fussilat, 15)

Ono što svako mora uraditi je da ima ovu nepromjenjivu ?injenicu stalno na pameti i da shvati da je najve?i i najmilostiviji uvijek Allah i da neko može uspjeti samo obožavaju?i Njega.                                                   

Stanovnici pe?ine

Osamnaesta sura iz Kur’ana – “Al-Kahf”, ?ije je zna?enje “pe?ina”, govori o grupi mladi?a koji su se sklonili u pe?inu da bi se sakrili od vladara koji je poricao Allaha, i ponašao se tiranski i nepravedno prema vjernicima. Ajeti koji govore o ovome su sljede?i: 

9. Misliš li ti da su samo stanovnici pe?ine, ?ija su imena na plo?i napisana, bili ?udo me?u ?udima Našim?

10. Kad se nekoliko momaka u pe?ini sklonilo pa reklo: “Gospodaru naš, daj nam Svoju milost i pruži nam u ovom našem postupku prisebnost”,

11. Mi smo ih u pe?ini tvrdo uspavali za dugo godina.

12. Poslije smo ih probudili da bismo pokazali koja ?e od dvije skupine bolje ocijeniti koliko su vremena proboravili.

13. Ispri?a?emo ti povijest njihovu – onako kako je bilo. To su bili momci, vjerovali su u Gospodara svoga, a Mi smo im ubje?enje još više u?vrstili.

14. Osnažili smo bili njihova srca kad su se digli i rekli: “Gospodar naš – Gospodar je nebesa i Zemlje, mi se ne?emo pored Njega drugom bogu klanjati, jer bismo tada ono što je daleko od istine govorili.

15. Narod ovaj naš je mimo Njega druge bogove prihvatio, zašto jasan dokaz nije donio o tome da se treba njima klanjati? A ima li nepravednijeg od onoga koji o Allahu iznosi neistinu?

16. Kad napustite njih i one kojima umjesto Allahu, robuju, sklonite se u pe?inu, Gospodar vaš ?e vas miloš?u Svojom obasuti i za vas ?e ono što ?e vam korisno biti pripremiti.”

17. I ti si mogao vidjeti kako Sunce, kada se ra?a – obilazi pe?inu s desne strane, a kada zalazi – zaobilazi je s lijeve strane, a oni su bili u sredini njezinoj. To je dokaz Allahove mo?i! – kome Allah ukaže na Pravi put, on ?e Pravim putem i?i, a koga u zabludi ostavi, ti mu ne?eš na?i zaštitnika koji ?e ga na Pravi put uputiti.

18. I pomislio bi da su budni, ali oni su spavali; i Mi smo ih prevrtali sad na desnu, sad na lijevu stranu, a pas njihov, opruženih prednjih šapa, na ulazu je ležao; da si ih vidio, od njih bi pobjegao i strah bi te uhvatio.

19. I Mi smo ih, isto tako, probudili da bi jedne druge pitali. “Koliko ste ovdje ostali?” – upita jedan od njih. – “Ostali smo dan ili dio dana” – odgovoriše. “Gospodar vaš najbolje zna koliko ste ostali” – rekoše. “Pošaljite, jednog od vas s ovim srebrenjacima vašim u grad, pa nek vidi u koga je naj?istije jelo i neka vam od njega donese hrane i neka bude ljubazan i neka nikome ne govori ništa o vama,

20. jer, ako oni doznaju za vas, kamenova?e vas ili ?e vas na silu u svoju vjeru obratiti, i tada nikada ne?ete ono što želite posti?i!”

21. I Mi smo, isto tako, u?inili da oni za njih saznaju, da bi se uvjerili da je istinito Allahovo obe?anje i da u ?as oživljenja nema nikakve sumnje,* kada su se izme?u sebe o njima raspravljali, i rekli: “Sagradite na ulazu u nju ogradu, Gospodar njihov najbolje zna ko su oni.” A onda oni do ?ijih se rije?i najviše držalo rekoše: “Napravi?emo na ulazu u nju bogomolju!”

22. Neki ?e re?i: “Bila su trojica, pas njihov je bio ?etvrti”, a neki ?e govoriti: “Bila su petorica, pas njihov je bio šesti”, naga?aju?i ono što ne znaju, dok ?e neki re?i: “Bila su sedmorica, a pas njihov bio je osmi.” Reci: “Gospodaru mome je dobro poznat njihov broj, samo malo njih to zna. Zato ne raspravljaj o njima osim površno, i ne pitaj o njima od njih nikoga!”

23. I nikako za bilo šta ne reci: “Uradi?u to sigurno sutra!” – ne dodavši:

24. “Ako Bog da!” A kada zaboraviš, sjeti se Gospodara svoga i reci: “Gospodar moj ?e me uputiti na ono što je bolje i korisnije od ovoga.”

25. A oni su ostali u pe?ini svojoj tri stotine i još devet godina.

26. Reci: “Allah najbolje zna koliko su ostali; tajne nebesa i Zemlje jedino On zna. Kako On sve vidi, kako On sve ?uje! Oni nemaju drugog zaštitnika osim Njega, a On ne uzima nikoga u odlukama Svojim kao ortaka.” (Sura Al-Kahf: 9-26)

 

Prema vjerovanju koje je rašireno, stanovnici pe?ine koji se spominju i u hriš?anskim i islamskim izvorima, bili su izloženi tiraniji rimskog imperatora Decija. Kada su upoznali ugnjetavanje i nepravdu Decija, ovi su mladi?i mnogo puta upozoravali svoj narod da ne napušta Allahovu vjeru. Zbog ravnodušnosti njihovog naroda prema njihovoj poruci, porastu tla?enja vladara, i zbog prijetnje smr?u, oni napuštaju svoje domove.

Historijski dokumenti potvr?uju da su mnogi tadašnji carevi koristili politiku terora, ugnjetavanja i nepravde prema vjernicima koji su ispoljavali hriš?anstvo u svom originalnom i ?istom obliku.

U pismu koje je rimski guverner Plinije (69-113 g.), koji je bio u sjeverno-zapadnoj Anadoliji, uputio caru Trajanu, ukazao je na “drugove Mesije (hriš?ane) koji su bili kažnjeni jer su odbili da obožavaju kip cara.” Ovo pismo je jedan od važnih dokumenata koji se odnose na tadašnje tla?enje ranih hriš?ana. Pod takvim okolnostima, ovi mladi?i, od kojih se tražilo da se pokore nereligioznom sistemu i da obožavaju drugog boga pored Allaha, nisu ovo prihvatili pa su rekli:

14. Osnažili smo bili njihova srca kad su se digli i rekli: “Gospodar naš – Gospodar je nebesa i Zemlje, mi se ne?emo pored Njega drugom bogu klanjati, jer bismo tada ono što je daleko od istine govorili.

15. Narod ovaj naš je mimo Njega druge bogove prihvatio, zašto jasan dokaz nije donio o tome da se treba njima klanjati? A ima li nepravednijeg od onoga koji o Allahu iznosi neistinu? (Sura Al-Kahf, 14-15)

Postoje mnoga mišljenja o tome gdje su stanovnici pe?ine živjeli. Najopravdanija mišljenja su da su to bila mjesta Efes i Tars.

Skoro svi hriš?anski izvori ukazuju na to da je Efes mjesto gdje je bila pe?ina, u koju su se ovi mladi vjernici sklonili. Neki se muslimanski istraživa?i i komentatori Kur’ana slažu sa hriš?anima da je to Efes. Neki drugi opet, objašnjavaju u detalje da Efes nije to mjesto, a zatim pokušavaju dokazati da se doga?aj zbio u Tarsu. U ovom prou?avanju ?e obje alternative biti uzete u obir. Ipak, svi istraživa?i i komentatori –uklju?uju?i i hriš?ane- se slažu u jednom: doga?aj se desio za vrijeme rimskog imperatora Decija (tako?er poznatog i kao Decijana), oko 250.-te godine.

Decije je zajedno sa Neronom poznat kao rimski car koji je najokrutnije mu?io hriš?ane. Tokom svoje kratke vladavine, nametnuo je zakon koji je obavezivao svakoga da prinosi žrtvu rimskim bogovima. Svako je bio obavezan prinositi žrtvu ovim božanstvima, i ?ak, štaviše, dobiti potvrdu da je to uradio, koju je morao pokazati državnim službenicima. Oni koji se nisu ovome pokoravali, bivali su pogubljeni. U hriš?anskim izvorima je zapisano da je velika ve?ina hriš?ana odbila ovaj idolatrijski ?in i bježala od “jednog do drugog grada”, ili se krila u tajnim skrovištima. Stanovnici pe?ine najvjerovatnije spadaju u ove rane hriš?ane.

Me?utim, postoji nešto što bi trebalo ista?i ovdje: o ovome se pri?a kao o pri?i me?u nekim muslimanskim i hriš?anskim histori?arima i komentatorima, pa je postalo legenda zbog dodavanja mnogo neistina i izmišljotina. Ipak, doga?aj se zaista desio u historiji.

 

Da li su stanovnici pe?ine u Efesu?

Kao na grad gdje su ovi ljudi živjeli i pe?inu u kojoj su se sklonili, u razli?itim izvorima se ukazuje na razli?ita mjesta. Glavni razlozi za ovo su: želja ljudi da su tako hrabri, i hrabrog srca ljudi, živjeli u njihovom gradu i velika sli?nost me?u pe?inama na ovom podru?ju. Na primjer, u skoro svim ovim mjestima, postoji mjesto koje se cijeni, i za koje se kaže da je to zbog pe?ina.

Kao što je dobro poznato, Efes je me?u hriš?anima poznato kao sveto, jer se tu nalazi ku?a za koju se kaže da je pripadala djevici Mariji, a da je kasnije pretvorena u crkvu. Tako da je, po njima, veoma vjerovatno da su stanovnici pe?ine živjeli u jednim od tih svetih mjesta. Osim toga, neki hriš?anski izvori kažu da je to bilo njihovo prebivalište.

Najstariji izvor od kojeg možemo nešto saznati je sirijski sve?enik James iz Saruka (ro?en 452.g.). Poznati histori?ar Gibbon je preuzeo mnogo citata iz Jamesovog prou?avanja, iz njegove knjige “Slabljenje i pad Rimskog carstva”. Prema toj knjizi, ime cara, koji je mu?io sedam mladih hriš?ana-vjernika i natjerao ih da se sklone u pe?inu, bilo je Decije. Decije je vladao Rimskim carstvom od 249-251 g., a njegov period vladavine je naširoko poznat po mu?enjima koje je praktikovao nad sljedbenicima Isaa (Isusa). Prema muslimanskim komentatorima, mjeto gdje se doga?aj desio je Afes. Prema Gibbonu, ime ovog mjesta je Efes. Nalaze?i se na zapadnoj obali Anadolije, ovaj grad je bio jedna od najve?ih luka i gradova Rimskog carstva. Danas su ostaci ovog grada poznati kao “anti?ki grad Efes”. Ime cara koji je vladao u periodu kada su se stanovnici pe?ine probudili nakon dugog sna, prema muslimanskim komentatorima je Tezije, a Teodozije II prema Gibbonu. Ovaj imperator je vladao 408-450.g., nakon što je Rimsko carstvo prihvatilo hriš?anstvo.

 Prema sljede?im ajetima u nekim komentarima se kaže da ulaz u pe?inu gleda prema sjeveru, i zbog toga sun?eva svjetlost nije mogla prodrijeti unutra. Zato, ako bi neko prolazio pored pe?ine, uopšte ne bi mogao vidjeti šta je unutra. Sljede?i ajet govori o tome:

17. I ti si mogao vidjeti kako Sunce, kada se ra?a – obilazi pe?inu s desne strane, a kada zalazi – zaobilazi je s lijeve strane, a oni su bili u sredini njezinoj. To je dokaz Allahove mo?i! – kome Allah ukaže na Pravi put, on ?e Pravim putem i?i, a koga u zabludi ostavi, ti mu ne?eš na?i zaštitnika koji ?e ga na Pravi put uputiti.

Arheolog, Dr. Musa Baran u svojoj knjizi “Efes” ukazuje na Efes kao mjesto gdje je ova grupa mladih vjernika živjela, i dodaje:

‘250.-te godine p.n.e., sedam mladi?a koji su živjeli u Efesu, izabraše hriš?anstvo a odbiše idolatriju. Pokušavaju?i da na?u izlaz iz toga, ovi mladi ljudi su pronašli pe?inu na isto?noj strani Pion planine. Rimski vojnici su to vidjeli i izgradili zid na ulazu u pe?inu. (45) Danas je poznato da su na ovim ostacima i grobovima izgra?eni mnogi religijski objekti. Iskopavanja koja je 1926.g. uradio Austrijski arheološki institut, su otkrila da su ruševine prona?ene na isto?noj strani planine Pion pripadale konstrukciji izgra?enoj zbog stanovnika pe?ine sredinom 7. st.(tokom vladavine Teodozija II).’(46)

 

Da li su stanovnici pe?ine u Tarsu?

Drugo mjesto koje se predstavlja kao mjesto gdje su stanovnici pe?ine živjeli je Tars. Zaista, tu postoji pe?ina veoma sli?na onoj koja je opisana u Kur’anu a nalazi se na planini poznatoj kao Encil ili Bencil, na sjeverozapadu Tarsa. Mnogi islamski nau?nici smatraju da je Tars ta?na lokacija. Jedan od najvažnijih Kur’anskih tuma?a, At-Taberi, u svojoj knjizi Tarikh al-Umam navodi ime planine – “Bencil”, gdje se pe?ina nalazi, i dodaje da je ta planina bila u Tarsu. (47)

Opet, drugi poznati komentator Kur’ana Muhammed Emin, izjavio je da je ime planine bilo “Pencil” i da se nalazila u Tarsu. Ime, koje se izgovara kao “Pencil”, može se nekad izgovarati kao “Encil”. Prema njemu, razlika me?u rije?ima je uzrokovana razli?itim izgovorom slova “B”, ili gubljenjem slova iz originalne rije?i, a to se zove “historijska abrazija rije?i”. (48)

Fahruddin ar-Razi, drugi poznati islamski nau?nik, objašnjava u svom djelu da “iako se misli da se mjesto zove Efes, osnovna namjera je re?i Tars ovdje, jer je Efes samo drugo ime za Tars.” (49)

U dodatku, u komentarima Qadija al-Baidawija i an-Nasafija, u komentarima al-Jalalayna i at-Tibyanija, u komentarima Elmalija i O.Nasuhi Bilmena, i kod mnogo drugih nau?nika, to mjesto se ozna?ava kao Tars. Pored toga, svi ovi komentatori objašnjavaju re?enicu

17-tog ajeta: “…vidjeti kako Sunce, kada se ra?a – obilazi pe?inu s desne strane, a kada zalazi – zaobilazi je s lijeve strane…”, govore?i da ulaz u pe?inu gleda pravo na sjever. (50)

Sjedište stanovnika pe?ine je bilo predmet interesovanja i za vrijeme Osmanskog carstva, tako da su ra?ene neke istrage na ovu temu. Postoji dopisivanje i razmjena informacija o ovome u osmanskim arhivima u ministarstvima. Na primjer, u pismu koje je lokalna administracija Tarsa poslala državnoj blagajni Osmanskog carstva, postoji formalni zahtjev i zaka?ena poruka, obavještavaju?i ih o njihovom zahtjevu da daju platu onim ljudima koji su u?estvovali u ?iš?enju i održavanju pe?ine Ashab ul-Kahf (Stanovnika pe?ine). U odgovoru na ovo pismo se kaže da, ako bi ove plate bile ispla?ene radnicima iz državne blagajne, neophodno je da se sazna da li je to zaista bilo mjesto gdje su stanovnici pe?ine živjeli. Istraživanja ura?ena u ovu svrhu su bila veoma korisna pri odre?ivanju stvarne lokacije pe?ine.

U izvještaju koje je napravilo Nacionalno vije?e, kaže se: “Na sjeveru Tarsa, u provinciji Adana, nalazi se pe?ina na planini, dva sata udaljena od Tarsa, a ulaz u pe?inu gleda na sjever kao što se kaže u Kur’anu.” (51)

Rasprave koje su nastale oko toga ko su bili stanovnici pe?ine, gdje i kada su živjeli, uvijek su podsticale nau?nike da istražuju o ovome, tako da su napisani mnogi komentari. Ipak, ne smiju se uzimati kao pouzdani, i zbog toga, pitanja kao što su u kojem periodu su ovi mladi vjernici živjeli, gdje se nalazi pe?ina koja se spominje u ajetima, ostaju bez ta?nih odgovora.  

NAROD SABE

Za Sabu je nekad postojao znak u njihovoj domovini – dva vrta, s desne i lijeve strane.

15: “Stanovnici Sabe su imali dokaz u mjestu u kojem su živjeli: vrtove, zdesna i slijeva. ’Jedite hranu Gospodara svoga i budite Mu zahvalni; kakav divan kraj i Gospodar koji mnogo prašta!’

16: Ali oni su nezahvalni postali, pa smo na njih poplavu pustili, puštanjem brana nastalu, i zamjenili im njihove vrtove drugim vrtovima sa plodovima gorkim i tamariskom i neznatnim lotosom divljim.” (Sura Saba, 15-16 ajet)

  Zajednica Saba je bila jedna od ?etiri najve?e civilizacije koje su živjele u Saudijskoj Arabiji. Pretpostavlja se da su uspostavili svoju civilizaciju oko 1000-750 g. p.n.e., a Perzijci i Arapi su je nakon dvovjekovnih napada srušili 550.-te godine.

O ta?nom datumu nastanka civilizacije Saba mnogo se raspravlja. Narod Sabe je po?eo pisati svoje upravne izvještaje oko 600.-te godine p.n.e.. Zbog toga nema podataka o njima prije ovog datuma.

Najstariji izvori koji upu?uju na narod Sabe su godišnje ratne hronike koje poti?u iz vremena asirskog kralja Sargona II (722-705 g. p.n.e.). Pored toga što Sargon bilježi o narodu koji mu je pla?ao poreze, tako?er spominje i kralja Sabe, Yith’i-amara (It’amara). Ovaj zapis je najstariji pisani izvor koji pruža informacije o ovoj civilizaciji. Ipak, ne bi bilo dobro izvla?iti zaklju?ak da je kultura Sabe uspostavljena oko 700.-te g. p.n.e., oslanjaju?i se samo na ovaj izvor, jer je vrlo mogu?e da je Saba postojala izvjesno vrijeme prije nego je zapisano. Ovo zna?i da historija Sabe datira od prije. Zaista u knjigama Arad-Nannara, jednog od posljednjih kraljeva države Ur, upotrebljava se rije? “Sabum”, za koju se misli da zna?i “država Saba”. (39) Ako ova rije? doista zna?i Saba, to govori onda da historija Sabe datira još od 2500.-te g. p.n.e. .

  Historijski izvori koji govore o Sabi, obi?no govore da je ovo bila kultura sli?na Feni?anima, uklju?ena naro?ito u trgova?ke aktivnosti. Prema tome, ovi su ljudi posjedovali i upravljali nekim trgova?kim putevima koji su prolazili kroz sjevernu Arabiju. Pošto su Sabejski trgovci nosili svoju robu na Mediteran i u Gazu, i zbog toga morali prolaziti kroz sjevernu Arabiju, morali su dobiti dopuštenje od Sargona II, novog vladara ?itavog podru?ja ili mu platiti odre?eni porez. Kad su Sabejci po?eli pla?ati porez Asirskom kraljevstvu, njihovo ime se po?elo bilježiti u analima ove države. Za Sabejce se zna u historiji da su bili civilizovan narod. U zapisima vladara Sabe, ?esto su upotrebljavane rije?i kao što su “uspostaviti”, “posvetiti” i “graditi”. Ma’rib brana, koja je jedna od najvažnijih spomenika ovog naroda, govori mnogo o tehnološkom nivou kojeg su ovi ljudi dostigli. Ipak, ovo ne zna?i da je vojna snaga Sabejaca bila slaba; Sabejska vojska je bila jedan od najvažnijih faktora koji je doprinio da se ova kultura dugo održi.

Sabejska država je imala jednu od najja?ih vojski u regiji. Zahvaljuju?i svojoj vojsci, država je bila u mogu?nosti da se širi. Sabejska država je pokorila podru?ja stare Qatabijske države. Imali su mnoge posjede na afri?kom kontinentu. 24.-te g. p.n.e. tokom jednog putovanja na Magrib, Sabejska vojska je pobijedila vojsku Marka Aelija Galija, guvernera Egipta za Rimsko carstvo, koje je tada definitivno bilo najja?a država. Saba se može opisati i kao država koja je vodila umjerenu politiku, ali ipak nisu oklijevali da upotrijebe silu kada je to bilo potrebno. Sa razvijenom kulturom i armijom, Sabejska država je bez sumnje bila jedna od “super mo?nih” na tom podru?ju. Njihova neobi?no jaka armija je tako?er opisana u Kur’anu. Izraz za komadante Sabejske vojske koji se spominje u Kur’anu, pokazuje veli?inu samopouzdanja koju je armija imala. Komadanti se obra?aju ženskom vladaru (kraljici) države:

“’Mi smo vrlo jaki i hrabri’ – rekoše oni – ‘A ti se pitaš, pa gledaj šta ?eš narediti!’”

(Sura An-Naml, 33 ajet)

Glavni grad Sabejske države je bio Ma’rib, i posjedovao je mnoga dobra, prvenstveno zahvaljuju?i svom geografskom položaju. Glavni grad je bio u blizini rijeke Adhanah. Mjesto gdje je rijeka dolazila do planine Balaq bilo je veoma pogodno za gradnju brane. To su oni i iskoristili, pa su izgradili branu na mjestu gdje su prvo uspostavili civilizaciju, i po?eli su sa navodnjavanjem. Zaista su bili dosegli veliki nivo napretka. Glavni grad Ma’rib je bio jedan od najrazvijenijih u tom vremenu. Gr?ki pisac Plini, koji je posjetio ovo podru?je i mnogo ga hvalio, spominjao je tako?er njegovo zelenilo. (40)

Visina brane u Ma’ribu je bila 16 m, širina 60 m, a dužina 620 metara. Ako bi se ra?unalo, veli?ina ?itavog podru?ja koje bi brana mogla navodnjavati je bilo 9 600 hektara, od ?ega je 5 300 hektara otpadalo na južnu ravnicu, a ostatak na sjevernu. U Sabejskim zapisima ove dvije ravnice se spominju kao “Ma’rib i dvije ravnice”. (41) Izraz u Kur’anu “dva vrta zdesna i slijeva”, ukazuje na impozantne vrtove i vinograde u ove dvije doline. Zahvaljuju?i brani i sistemu navodnjavanja, podru?je je postalo poznato kao najbolje navodnjavano i najplodnije u Jemenu. Francuz J. Holevy i Austrijanac Glaser su dokazali iz pisanih dokumenata da je brana u Ma’ribu postojala još od starih (anti?kih) vremena. U dokumentima pisanim na Himer narje?ju, ukazuje se na to da je brana ?nila teritoriju veoma produktivnom.

Ova brana se popravljala u 5. i 6. vijeku. Ipak, ti popravci nisu mogli sprije?iti da se sruši 542. godine. Propast brane se desila zbog “poplave Arim” spomenute u Kur’anu koja je uzrokovala veliku štetu. Vinogradi, vrtovi i obra?ivana polja Sabejskog naroda, koja su obra?ivali stotinama godina, bila su potpuno uništena. Tako?er je poznato da je Sabejski narod vrlo brzo ušao u period opadanja poslije uništenja brane. Kraj Sabejske države je došao na kraju, a po?eo je uništenjem brane.

Poplava Arim poslana državi Saba

Kada gledamo Kur’an u svjetlu historijskih podataka, zapažamo da postoji bitno slaganje. I arheološki pronalasci i historijski podaci potvr?uju ono što je zapisano u Kur’anu. Kao što je spomenuto u ajetu, ovi ljudi koji nisu slušali opomene svog poslanika i nezahvalno odbijali vjeru, na kraju su bili kažnjeni strašnom poplavom. Ova poplava je opisana u Kur’anu u sljede?im ajetima:

15: “Stanovnici Sabe su imali dokaz u mjestu u kojem su živjeli: vrtove, zdesna i slijeva. ’Jedite hranu Gospodara svoga i budite Mu zahvalni; kakav divan kraj i Gospodar koji mnogo prašta!’

16: Ali oni su nezahvalni postali, pa smo na njih poplavu pustili, puštanjem brana nastalu, i zamjenili im njihove vrtove drugim vrtovima sa plodovima gorkim i tamariskom i neznatnim lotosom divljim.

17: Kaznili smo ih tako zato što su bili nezahvalni, a da li Mi kažnjavamo ikog drugog do nevjernika, nezahvalnika?!” (Sura Saba, 15-17 ajet)

  Kao što je istaknuto u prošlim ajetima, Sabejski narod je živio u podru?ju koje je bilo poznato po svojim izvanredno estetskim, plodonosnim vinogradima i vrtovima. Nalaze?i se na trgova?kim putevima, država Saba je imala prili?no visok standard življenja i bila jedan od najomiljenijih gradova tog vremena.

Zbog toga što su polagali pravo na sva dobra (blagostanja) koja su imali, sve su izgubili. Kao što se isti?e u ajetima, poplava Arim je uništila sve što su imali.

U Kur’anu, kazna poslana Sabejskom narodu se imenuje kao “Sayl al-Arim” što zna?i “poplava Arim”. Ovaj izraz upotrijebljen u Kur’anu nam tako?er govori o na?inu na koji se katastrofa desila. Rije? “Arim” zna?i brana ili prepreka. Izraz “Sayl al-Arim” opisuje poplavu koja se desila zbog rušenja brane. Islamski komentatori su riješili pitanje mjesta i vremena vo?eni uvjetima upotrijebljenim u Kur’anu  poplavi Arim. Mewdudi piše u svom komentaru:

“Kao što je tako?er upotrijebljena u izrazu Sayl al-Arim, rije? “arim” je izvedena iz rije?i “arimen” koja se upotrebljava u južnom arapskom narje?ju (dijalektu), i zna?i “brana, prepreka”. U ruševinama prona?enim u iskopavanjima u Jemenu, ustanovljeno je da se ova rije? ?esto upotrebljavala u tom kontekstu. Na primjer, u natpisima koje je naru?io jemenski habeški vladar Ebrehe (Abraha), poslije obnove velikog Ma’ribskog zida 542. i 543. g., ova rije? je upotrebljavana da ozna?i branu. Tako da izraz Sayl al-Arim zna?i ‘poplava koja se desila poslije uništenja brane’.”

 “Ali oni su nezahvalni postali, pa smo na njih poplavu pustili, puštanjem brana nastalu, i zamjenili im njihove vrtove drugim vrtovima sa plodovima gorkim i tamariskom i neznatnim lotosom divljim.” (Sura Saba, 16 ajet)

  To zna?i, da je nakon rušenja brane-zida, ?itava država bila potopljena poplavom. Kanali, koje je Sabejski narod iskopao, i zid, koji je predstavljao izgra?enu prepreku (barijeru) od jedne do druge planine, bili su uništeni, a sistem navodnjavanja se raspao. Kao rezultat toga, teritorija, koja je prije izgledala kao vrt, pretvorila se u džunglu. Nije bilo nikakvog vo?a osim plodova malog drve?a. (42)

  Krš?anski arheolog Werner Keller, pisac knjige “Sveta Knjiga je bila u pravu” (Und Die Bible Hat Doch Recht), složio se da se poplava Arim desila prema opisu u Kur’anu i napisao da postojanje takve brane i uništenje ?itave države njenim rušenjem dokazuje da je primjer dat u Kur’anu o narodu vrta zaista realizovan. (43)

Nakon katastrofe zvane Arim poplava, podru?je se po?elo pretvarati u pustinju i Sabejski narod je izgubio najvažniji izvor prihoda nestankom njihovog poljoprivrednog zemljišta. Narod, koji nije obra?ao pažnju na Allahov poziv da vjeruju u Njega i da Mu budu zahvalni, bio je na kraju kažnjen velikom nesre?om kao što je ova. Nakon velikog uništenja uzrokovanog poplavom, narod je po?eo da propada.

Sabejski narod je po?eo da napušta svoje ku?e i seli u sjevernu Arabiju, Mekku i Siriju. (44)

S obzirom da se poplava desila poslije objave Tore i Biblije, ovaj doga?aj je opisan samo u Kur’anu. Grad Ma’rib koji je nekad bio predsjedavaju?i za narod Sabe, a danas samo napuštena ruševina, nesumnjivo je upozorenje onima koji ponavljaju istu grešku kao i Sabejski narod. Sabejski narod nije jedini narod koji je uništen poplavom. U suri Al-Kahf  u Kur’anu, ispri?ana je pri?a o vlasniku dva vrta. Jedan od ovih ljudi je posjedovao veoma zadivljuju?i i plodan vrt kao što su bili oni kod Sabejskog naroda. Ipak, pravi istu grešku kao oni, okre?e se od Allaha. Misli da blagodat koja mu je data pripada samo njemu, pa ?ak da je on uzrok toga:

  “I navedi im kao primjer dva ?ovjeka: jednom od njih smo dva vrta lozom zasa?ena dali i palmama ih opasali, a izme?u njih njive postavili.

Oba vrta su davala svoj plod, ni?ega nije manjkalo, a kroz sredinu njihovu smo rijeku proveli.

 On je i drugog imetka imao. I re?e drugu svome, dok je s njim razgovarao: ‘Od tebe sam bogatiji i ja?eg sam roda!’

I u?e u vrt svoj, nezahvalan Gospodaru svome na blagodatima, govore?i: ‘Ne mislim da ?e ovaj ikada propasti,

 i ne mislim da ?e Smak svijeta ikada do?i; a ako budem vra?en Gospodaru svome, sigurno ?u nešto bolje od ovoga na?i.’

I re?e mu drug njegov, dok je s njim razgovarao: ‘Zar ne vjeruješ u Onoga koji te je od zemlje stvorio, zatim od kapi sjemena, i najzad te potpunim ?ovjekom u?inio?

Što se mene ti?e, On, Allah,moj je Gospodar i ja Gospodaru svome ne smatram ravnim nikoga.

A zašto nisi, kad si u vrt svoj ušao, rekao: ‘Mašallah! – mo? je samo u Allaha!’ Ako vidiš da je u mene manje blaga i manje voda nego u tebe.

pa – Gospodar moj može mi bolji vrt od tvoga dati, a na tvoj nepogodu s neba poslati, pa da osvane samo klizava ledina, bez i?ega,

 ili da mu voda u ponor ode pa da je ne mogneš prona?i nikada.’

 I propadoše plodovi njegovi i on po?e kršiti ruke svoje žale?i za onim što je na njega utrošio – a loza se bijaše povaljala po podupira?ima svojim – i govoraše: ‘Kamo sre?e da Gospodaru svome nisam smatrao ravnim nikoga!’

I nije imao ko bi mu mogao da pomogne, osim Allaha; a sam sebi nije mogao pomo?i.

Tada može pomo?i samo Allah, Istiniti, On daje najbolju nagradu i ?ini da se sve na najbolji na?in okon?a.”

(Al-Kahf, 32-44)

Kao što se može vidjeti iz ajeta, greška vlasnika ovog vrta nije bila u poricanju Allahovog postojanja. Ne pori?e postojanje Allaha, naprotiv, pretpostavlja da “?ak iako bude vra?en svom Gospodaru”, sigurno ?e na?i nešto bolje u zamjenu. Mislio je da je stanje u kojem je bio, bilo zbog njegovih uspješnih napora.

Ustvari, ovo je ta?no ono što zna?i pripisivanje drugova Allahu: pokušavati polagati pravo na sve što pripada Allahu i gubiti strah od Allaha misle?i da neko ima naro?itu milost, a Allah ?e mu nekako “pokazati naklonost”.

Ovo je ono što je i Sabejski narod tako?er ?inio. Njihova kazna je bila ista – sva njihova teritorija je bila uništena – tako da su mogli shvatiti da nisu oni koji posjeduju mo?, nego da im je ona samo “podarena”…  

82. ajet sure Hud, jasno potvrdjuje vrstu kataklizme koja je zadesila narod Luta “I kada pade naredba Nasa, Mi sve prevrnusmo, ono sto je bilo gore – bi dolje i na njih kao kisu grumenje od pecena blata spustismo, koje je neprekidno sipalo”.

Tvrdnja’prevrtanje (grada)nadole, pokazuje da je regija bila totalno razorena snaznim zemljotresom. Sukladno tome, Jezero Luta, gdje se desilo razaranje, zatrpana je ocigledna evidencija te nesrece 

Navodimo rijeci Njemoackog arheologa  Werner Keller gdje kaze: 

“Zajedno sa bazom ovog valikog rascjepa, koje precizno pada po ovom regionu, dolina Siddim (the Vale of Siddim), ukljucujuci Sodomu i Gomoru, pogruzena je jednog dana u podzemni svijet. Njihovo razaranje je uzrok jakog zemljotresa koji je vjerovatno bio popracen eksplozijom , sijevanjem, prirodnim gasovima i generalnim pozarom”. (1)

Dogadjaj koji se desio, u Jezeru Luta, ili Mrtvo More kako je inace poznato , je lociran tacno na povrsini aktivnog seizmistickog regiona koje je zona zemljotresa : 

“Baza Mrtvog mora je locirana sa tektonskim raspadom. 

Ovo jezero je smjesteno u napetom pritezanju izmedju 

Taberiye Lake na Sjeveru, i sredom Arabah Valley na Jugu.”(2)

Dogadja je bio opisan kao “… Mi sve prevrnusmo, ono sto je bilo gore – bi dolje i na njih kao kisu grumenje od pecena blata spustismo, koje je neprekidno sipalo²” u navedenom ajetu. U svim mogucim znacenjima izgleda se radi o vulkanskoj eksploziji koja je zauzela mjesta  u Dolini Luta i jer su komadi zemlje i blata bili u ‘pecenoj formi’ . (Isti dogadjaj se spominje u   suri Es-Shuara:

“172. a zatim smo ostale uništili

173. spustivši na njih kišu – a strašne li kiše za one koji su opomenuti bili!

174. To je pouka, ali ve?ina ovih ne?e da vjeruje.”

U vezi ovoga, Werner Keller pise: 

Slijeganje otpusteno vulkanskim snagama koje su lezale uspavano duboko dole kroz cijelo trajanje frakture. U gornjem kutu Jordana blizu Bashan-a strsci krateri ugasenih vulkana; velike izobline lava i slojevi naslaga su pohranjeni na vanjskom krecnjaku.(3)

Ove lave i pijesak sadrze velike evidencije da se ovdje nekada desio zemljotres. Katastrofa se oslikava  u slijedecem opisu ajeta “Mi sve prevrnusmo, ono sto je bilo gore – bi dolje i na njih kao kisu grumenje od pecena blata spustismo, koje je neprekidno sipalo” se  u Kur’anu odnose najvjerovatnije na vulkanska desavanja, a Allah zna najbolje. Opis “I kada pade naredba Nasa, Mi sve prevrnusmo, ono sto je bilo gore-bi dolje” koje se nalazi na pocetku ajeta, treba da se odnosi na zemljotres koji je uzrokovao vulkansku erupciju da izadje na povrsinu zemlje sa razornim efektima, i ka pukotinama i odlomcima izneseno , a jedino Allah zna istinu o tome. 

Ocevidni dokazi, saopceni sa Dlinom Luta su u stvarnosti veoma interesantni. Generalno, dogadjaji koji imaju relaciju sa Kur’anom zauzeli su mjesta na Bliskom Istoku, Arapskom Poluotoku i Egiptu. Tacno u sredi ovih zemalja, nalazi se Dolina Luta. Dolina Luta, zbog incidenata koji su se u njoj desili, u geoloskom pogledu privlaci paznju. Dolina  priblizno 400 metara pripada oblasti Mediterana. Dok je najdublje mjesto u Dolini 400 metara, vrh je oko 800 metara na Mediteranskom dijelu. 

Incident Lutovog naroda, koji je ubrojan u Kur’an, desio se oko 1800 p.n.e. kako kazu estimati. Bazirano na njegovim arheoloskim i geoloskim istrazivanjima , Njemacki istrazivac, Werner Keller, zabiljazio je da su gradovi Sodma i Gomora bili tacno locirani u Siddim Valley sto je bila oblast niskog kraja Lutovog Jezera, i da su se tamo nekada nalazili veliki i mnogo naseljeni gradovi u tim regionima. 

Najinteresantnija strukturna karakteristika Lutovog Jezera je evidencija koja pokazuje kako je nesrecni  incident, zauzela mjesto u Kur’anu; 

Na Istocnoj obali Mrtvog Mora je poluostrvo  El-Lisan  zalazi u vodu kao jezik. El-Lisan znaci jezik u Arapskom. Nevidjen sa zemlje temelji padaju ovdje okolo ispod povrsine vode na cudesnom stanovistu, razdvajajuci more u dva dijela. Na desnoj strani poluostrva temelji se naginju koso nadole ka dubini do 1200 stopa. Na lijevoj strani ostrva voda ostaje primjerno plitka. Mjerenja dubine vode  uzeta u nekoliko zadnjih godina utemeljila su dubinu od samo 50 do 60 stopa. Ta posebna oblast plicaka Mrtvog Mora, od poluostrva El Lisan do najuznijeg kraja, je bila Dolina Siddim. (4)

 Werner Keller je zabiljezio da je ovaj dio plicaka, koji je bio otkriven da bude formiran naknadno, bio je posljedica gore navedenog zemljotresa i masivnog kolapsa koji je ova jzemljotres prouzrokovao. Ovo je bilo mjesto gdje su Sodoma i Gomora bili smjesteni, inace gdje je Lutov narod zivio.

Nekada,bilo je moguce preci  ovu regiju pjesacenjem. Kakogod, danas, dolina Siddim, gdje su Sodoma i Gomora bile nekada smjestene, je prekrivena najnizim dijelom povrsinskim slojem Mrtvog Mora . Kolaps baze kao rezultat omrazene  katastrofe koja se desila u proslosti pocetkom drugog milenijuma p.n.e uzrokovala je da slana voda sa Sjevera uplovi u odskora formiranu duplju i spuni uvalu slanom vodom. 

Tragovi Lutovog Jezera su vidljivi… Kada neko uzme veslati camac preko Doline Luta ka najjuznijoj tacci, ako suncesja u pravoj direkciji, moze zapaziti nesto fantasticno. Neko odstojanje od obale i jasno vidljive ispod povrsine vode, gdje se odslikava suma koju  posebno visok nivo slane vode cuva. 

‘National Geographic’ je komentarisala 1957, ovako: 

Planina Sodom, neplodno zemljiste, dize se ostro povrh Mrtvog Mora. Niko nikada nije pronasao razorene gradove Sodoma i Gomora, ali naucnjaci vjeruju da je to mjesto u Dolini Siddim. Moguce da ih je preplavljujuca voda Mrtvog Mora progutala slijedeci zemljotres. “(6)

Pompeji su imali slican kraj 

U slijedecim ajetima, Kur’an nam potvrdjuje da nema izmjene Allahovih zakona:

42. Oni su se zaklinjali Allahom, najtežom zakletvom, da ?e se, bolje nego bilo koji narod, držati Pravoga puta – samo ako im do?e onaj koji ?e ih opominjati. I kad im je došao onaj koji opominje, njegov dolazak im je samo pove?ao otu?enje:

43. oholost na Zemlji i ružno spletkarenje – a spletke ?e pogoditi upravo one koji se njima služe. Zar oni mogu o?ekivati nešto drugo ve? ono što je zadesilo narode drevne? U Allahovim zakonima ti nikad ne?eš naši promjene, u Allahovim zakonima ti ne?eš na?i odstupanja. El Fatir

Da, “U Allahovim zakonima ti nikad ne?eš naši promjene”. Svako, ko ustane protiv Njegovih zakona i uzoholi se na Njega, je nepouzdan prema Bozanskom zakonu. Pompeji, simbol degeneracija Rimskog Carstva, bili su umjesani u seksualne perverzije. NJihov kraj je bio slican kraju Lutova Naroda. 

 Razaranje Pompeja desilo se u svim znacenjima erupcijom vulkana   Vesuvius. 

Vulkan Vesuvius je simbol Italije, primarno grada Naples. Ostajuci mirno prosla dva milenijuma , Vesuvius je nazvan “Planina Upozorenja”. Nije bez razloga da je Vesuvius tako prepoznatljiv.  Propast koja je pogodila Sodomu i Gomorul je veoma slicna  kataklzimi koja je pogodila Pompeje. 

Desno od Vesuvius-a nalazi se Napulj a istocno su Pompeji.  Lava i pepeo ogromne vulkanske erupcije, koja se desila dva milenijuma unazad, potrefila je stanovnike toga grada. Katastrofa se desila tako iznenada da je se grad nasao u sredi svakodnevnog zivota a i danas stoji tako kako je bio dva milenijuma  unazad. Izgleda kao da je vrijeme zaledjeno. 

Uklanjanje Pompeja sa lica zemlje s tom kataklizmom,bilo je bez koristi.  Historijske biljeske pokazuju da je grad bio tacno centar perverzije i rasprsnjavanja. Grad je bio poznat po  a ogrezloj prostituciji do te mjere da cak ni broj kupleraja nije bio poznat.  Muski spolni organi su u originalnoj mjeri bili okaceni na vrata tih kupleraja . Prema ovoj tradiciji, ukorijenjenoj u Mitraickom vjerovanju , seksualni organi i seksualni odnos ne treba da budu skriveni nego treba da se otvoreno  izlazu . 

Ali lava Vesuvius-a sasusila je cijeli grad sa mape u jendom trenutku.  Najinteresantniji aspekt dogadjaja jesto da niko nije izbjegao jezivu silu erupcije Vesuvius-a. Malte ne, to je kao da nisu ni primijetili katastrofu, kao da su bili zacarani. Porodicno rucanje  njihove hrane okamenilo se tacno u tome momentu. Brojne okamenjene grupe su pronadjene u cinu seksualnog odnosa. Najinteresantnija cinjenica je da se nalaze tako grupe istog spola i grupa mladih mladica i djevojaka. Lica nekih okamenjenih ljudskih trupla Pompeja koji nisu bili zatrpani,ostala su neostecena. Generalni prikaz na ovim licima je bio u obliku smetenosti. 

Ovdje se nalaze najneshvatljiviji aspekti  nedace. Kako su desetine hiljada ljudi cekali da budu iznenadjeni smrcu bez da vide ili cuju bilo sto? 

Ovo stanoviste dogadjaja pokazuje da iscezavanje Pompeja je ustvari slicno razarajucim dogadjajima spomenutim u Kur’anu, jer Kur’an osobito ukazuje na “iznenadnu propast” sto se tice ovih dogadjanja. Na primjer,  “stanovnici grada” opisanih u suri Jasin su umrli svi odjednom u jednom trenutku. Situacija je recena kako slijedi u ajetu 29. sure asin. 

 Nije to bili nista vise do snazni prasak, i vidi! bili su (kao pepeo) ugasli i mirni. 

U 31 ajetu sure El Kamer, ponovo “momenat” je spomenut kada se govori o  Semudu :

“Mi poslasmo na njih jedan jedini krik, i oni postadoše poput zdrobljenog suhog liš?a koje sakuplja onaj koji ima tor.”

Smrt naroda Pompeja zauzela je mjesto istovremeno kako su dogadjaji opisani u tim ajetima. 

Uprkos svemu ovome, stvari se nisu puno promijenile gdje su Pompeji nekada bili. Predgradja Napulja gdje necistoca preovladava ne zadovoljava te razuzdane distrikte Pompeja. Otok Capri je baza gdje obitavaju homoseksualci i nudisti.  Otok Capri je poznat kao “raj homoseksualaca” u turistickim komercijalama. Ne samo na  Capri i u Italiji, ali priblizno u cijelome svijetu, slicna degeneracija morala je na djelu i ljudi ne  insistiraju na izucavanju proslosti groznih iskustava prijasnjih naroda. 

Semud je (tako?er) odbijao opomene. Za njih se kaže:

23. I Semud u opomene nije vjerovao.

24. “Zar da slijedimo jednog od nas!” – govorili su.”Tada bismo, uistinu, bili u zabludi i bili bismo ludi.

25. Zar baš njemu, izme?u nas, da bude poslana Objava?! Ne, on je lažljivac oholi!”

26. “Vrlo brzo ?e oni saznati ko je lažljivac oholi!…

 (sura al-Qamar, 23-26 ajet)

Kao što se kaže u Kur’anu, Semud je odbijao Allahova upozorenja kao i Ad, i zbog toga je uništen. Danas, kao rezultat arheoloških i historijskih prou?avanja, poznate su mnoge stvari koje prije nisu bile otkrivene, kao npr. lokacija gdje je Semud živio, ku?e koje su gradili, njihov na?in života. Semud, koji se spominje u Kur’anu je historijska ?injenica, danas potvr?ena mnogim arheološkim pronalascima.

Prije nego se osvrnemo na sve arheološke pronalaske koji se odnose na Semud, korisno je da pogledamo pri?u u Kur’anu i borbu ovih ljudi sa njihovim Poslanikom. S obzirom da je Kur’an knjiga za sva vremena, Semudovo negiranje upozorenja koja su im dolazila je doga?aj koji bi trebao biti upozorenje ljudima svih generacija.

 Salihovo a.s. prenošenje poruke

 U Kur’anu se spominje da je Salih bio poslan Semudu da ih upozorava. Salih je bio ugledna li?nost u Semudu. Njegov narod, koji nije o?ekivao da ?e on ispovijedati vjeru istine, bio je iznena?en njegovim pozivom da napuste zabludu. Njihova prva reakcija je bilo osu?ivanje Saliha.

61. I Semudu – brata njihova Saliha. ‘O, narode moj’, – govorio je on – ‘klanjajte se samo Allahu, vi drugog boga osim Njega nemate! On vas od zemlje stvara, i daje vam da živite na njoj! Zato Ga molite da vam oprosti, i pokajte Mu se, jer Gospodar moj je, zaista, blizu i odaziva se.’

62. ‘O Salihu’, – govorili su oni – ‘ti si me?u nama prije ovoga cijenjen bio. Zašto nam braniš da se klanjamo onome ?emu su se preci naši klanjali? Mi uveliko sumnjamo u ono ?emu nas ti pozivaš.’

(Sura Hud, 61-62 ajet)

 Mali dio društva se odazvao Salihovom pozivu, ali ve?ina nije prihvatala ono što je on govorio. Naro?ito su vo?e društva odbijale Saliha i zauzele naprijateljske stavove prema njemu. Pokušavali su ometati i tla?iti one koji su vjerovali Salihu. Bili su bijesni na njega jer ih je pozvao da obožavaju Allaha. Ovaj gnjev nije bio svojstven samo Semudu; Semud je ponavljao greške Nuhovog i Ad naroda, koji su živjeli prije njih. Zbog toga Kur’an spominje ova tri naroda:

9. Zar do vas nije doprla vijest o onima prije vas, o narodu Nuhovu, i o Adu, i o Semudu, i onima poslije njih? – Samo ih Allah zna! – Poslanici njihovi su im dokaze donosili, ali oni su ruke svoje na usta stavljali i govorili: ‘Mi ne vjerujemo u ono što se po vama šalje i mi veoma sumnjamo u ono u što nas pozivate!’

(Sura Ibrahim, 9 ajet)

 Uprkos upozoravanjima poslanika Saliha, narod je i dalje sumnjao. Ipak, postojala je grupa koja je vjerovala u poslanstvo Salihovo – i oni su bili jedini koji su bili spašeni sa njim kada ih je zadesila velika katastrofa. Starješine naroda su pokušavali da suzbiju grupu koja je vjerovala Salihu. Govorili su onima za koje su smatrali da su nemo?ni – onima koji su vjerovali:

75. A glavešine naroda njegova, one koje su se oholile, upitaše potla?ene, one me?u njima koji su vjerovali: ‘Vjerujete li vi da je Salih poslan od Gospodara svoga?’ – ‘Mi, uistinu, vjerujemo u sve ono što je po njemu objavljeno’ – odgovoriše oni.

76. ‘A mi, doista, ne vjerujemo u to u što vi vjerujete’ – rekoše oni koji su bili oholi.

(Sura Al-A’raf, 75-76 ajet)

 Semud je i dalje nastavljao da sumnja o onome što se ti?e Allaha i Salihovog poslanstva. Štaviše, odre?ena grupa je otvoreno poricala Saliha. Jedna grupa ljudi me?u onima koji su odbijali vjeru – sa izgovorom da to rade u ime Allaha – pravila je planove da ubije Saliha:

47. ‘Mi smatramo r?avim predznakom tebe i one kji su s tobom!’ – rekoše oni – ‘Od Allaha vam je i dobro i zlo’ – re?e on -, ‘vi ste narod koji je stavljen u iskušenje.’

48. U gradu je bilo devet osoba koje su po zemlji ne red nego nered ?inile.

49. ‘Zakunite se najtežom zakletvom’ – rekoše – ‘da ?emo no?u njega i porodicu njegovu ubiti, a onda njegovom najbližem krvnom srodniku re?i: “Mi nismo prisustvovali pogibiji porodice njegove, mi, zaista, istinu govorimo.”’

50. I smišljali su spletke, ali smo ih Mi kaznili onda kad se nisu nadali,

(Sura An-Naml, 47-50 ajet)

Da bi vidio ho?e li njegov narod slijediti Allahovu naredbu, pokazao im je kamilu kao iskušenje. Tako?er, da bi vidio ho?e li ga poslušati, rekao je svom narodu da daju kamili vode da pije, i da joj ne nanose zlo. Njegov narod je ubio kamilu. U suri Aš-Šuara su opisani ti doga?aji:

141. I Semud je smatrao lažnim poslanike.

142. Kad im brat njihov Salih re?e: “Kako to da se Allaha ne bojite?

143. Ja sam vam, sigurno, poslanik pouzdani.

144. zato se bojte Allaha i budite poslušni meni!

145. Za ovo od vas ne tražim nikakve nagrade, mene ?e Gospodar svjetova nagraditi.

146. Zar mislite da ?ete ovdje biti ostavljeni bezbjedni,

147. u vrtovima i me?u izvorima.

148. u usjevima i me?u palmama sa plodovima zrelim?

149. Vi u brdima vrlo spretno ku?e klešete.

150. zato se bojte Allaha i poslušni meni budite.

151. i ne slušajte naredbe onih koji u zlu pretjeruju,

152. koji na Zemlji ne zavode red ve? nered uspostavljaju”-

153. rekoše oni: “Ti si samo op?injen;

154. ti si ?ovjek, kao i mi; zato nam donesi jedno ?udo ako je istina to što govoriš!”

155. “Evo to je kamila” – re?e on -, “u odre?eni dan ona ?e piti, a u poznati dan vi.

156. i ne u?inite joj nikakvo zlo da vas ne bi stigla patnja na Velikom danu!”

157. Ali, oni je zaklaše i potom se pokajaše.

(Sura Aš-Šuara, 141-157ajet)

Poslanik Salih se borio sa svojim narodom kao što se kaže u suri Al-Qamar:

23. I Semud u opmene nije vjerovao.

24.”Zar da slijedimo jednog od nas!” – govorili su. “Tada bismo, uistinu, bili u zabludi i bili bismo ludi.

25. Zar baš njemu, izme?u nas, da bude poslana Objava?! Ne, on je lažljivac oholi!”

26. Vrlo brzo ?e oni saznati ko je lažljivac oholi!

27. Mi ?emo poslati kamilu da bismo ih iskušali, pa pri?ekaj ih i budi strpljiv.

28. I upozori ih da ?e se voda izme?u njih i nje dijeliti, svakom obroku pristupi?e onaj ?iji je red!”

29. Ali oni pozvaše jednog od svojih, pa se on spremi i prekla je –

(Sura Al-Qamar, 23-29 ajet)

?injenica da nisu bili odmah kažnjeni je još više pove?ala drskost ovih ljudi. Napadali su Saliha, kritikuju?i ga i optužuju?i ga da je lažov.

Onda su oni zaklali kamilu, i oholo su prkosili Allahovoj naredbi, govore?i:

77. I zaklaše onu kamilu, i zapovijed Gospodara svoga ne poslušaše i rekoše: “O Salihu, u?ini da nas sna?e to ?ime prijetiš, ako si poslanik.”

(Sura Al-A’raf, 77 ajet)

Allah je u?inio planove i lukavstva nevjernika slabim i spasio Saliha iz ruku onih koji su željeli da mu naude. Nakon ovog doga?aja, vidjevši da je dostavio poruku svom narodu na mnoge na?ine, i da još uvijek niko nije primio savjet (k srcu), Salih je rekao svom narodu da ?e biti uništeni u roku od tri dana:

 67. a one koji su ?inili zlo pogodio je strašan glas i oni su u zemlji svojoj osvanuli mrtvi, nepomi?ni,

68. kao da na njoj nikad nisu ni postojali. Semud, doista, u Gospodara svoga nije vjerovao; daleko neka je Semud!

(Sura Hud, 67-68 ajet)

Arheološki pronalasci o Semudu

 Od svih naroda spomenutih u Kur’anu, Semud je narod o kojem danas znamo najviše. Historijski izvori otkrivaju da je narod poznat pod imenom Semud zaista postojao.

Smatra se da je zajednica al-Hijr (al-Hidžr) koja se spominje u Kur’anu, zapravo narod Semud. Drugo ime za Semud je Ashab al-Hijr (Stanovnici Hidžra). Tako da je rije? “Semud” ime naroda, dok je grad al-Hijr jedan od gradova koje je ovaj narod osnovao. Opisi gr?kog geografa Plinija se slažu sa ovim. Plini je napisao da su “Domatha” i “Hegra” bile lokacije gdje je Semud vladao, a ova posljednja je ustvari grad Hijr danas. (29)

Najstariji izvori koji ukazuju na Semud, su pobjedni?ki godišnjaci babilonskog kralja, Sargona II (8. st. p.n.e.), koji je porazio ovaj narod u borbi na sjeveru Arabije. Grci spominju ovaj narod kao i “Thamudei”, odnosno “Thamud” (Semud), u zapisima Aristotela, Ptolomeja i Plinija. (30) Prije poslanika Muhammeda s.a.w.s., otprilike izme?u 400-600 g., potpuno su nestali.

U Kur’anu se Ad i Semud uvijek zajedno spominju. ?ak i ajeti opominju Semud da uzme pouku iz Adovog uništenja. Ovo govori da je Semud imao detaljne informacije o Adu.

 73. A Semudu – njegova brata Saliha. “O narode moj”, – govorio je on – “Allahu se klanjajte, vi drugog boga osim Njega nemate! Evo vam znaka od Gospodara vašeg: ova Allahova kamila za vas je znak. Pustite je neka pase po Allahovoj zemlji i ne zlostavljajte je pa da vas patnja nesnosna stigne!

74. I sjetite se da ste Njegovom voljom postali nasljednici Ada i da vas je On na zemlji nastanio: u ravnicama njezinim palate gradite, a u brdima ku?e klešete. I neka su vam uvijek na umu Allahove blagodati, i ne ?inite zlo po Zemlji nered prave?i!”

(Sura Al-A’raf, 73-74 ajet)

Kao što se može razumjeti iz ajeta, postoji veza izme?u Ada i Semuda, ?ak je mogu?e da je Ad bio dio Semudove historije i kulture. Salih je naredio Semudu da se sje?a primjera Ada i da uzmu pouku iz toga.

Adu je pokazan primjer Nuhovog naroda koji je živio prije njih. Baš kao što je Ad bio historijski zna?ajan za Semud, i Nuhov narod je bio važan za Ad. Ovi ljudi su znali jedni za druge, a mogu?e je da su iz istog plemena. Ipak, mjesta gdje su Ad i Semud živjeli, poprili?no su udaljena jedna od drugih. Ne izgleda da postoji veza izme?u ove dvije zajednice; pa zašto se onda kaže u ajetu koji se odnosi na Semud, da se sjeti Ada?

Odgovor se otkriva nakon kra?eg istraživanja. Geografska udaljenost izme?u Ada i Semuda je varljiva. Historijski izvori govore da zaista postoji veoma jaka veza izme?u Ada i Semuda. Semud je znao za postojanje Ada, jer ova dva naroda najvjerovatnije poti?u od iste (porodi?ne) loze. Enciklopedija Britannica govori o ova dva naroda pod naslovom “Semud”:

“U staroj Arabiji, pleme ili grupa plemena, za koje se smatra da su živjeli od 4. st. p.n.e. do prve polovine 7.st. Iako Semud vjerovatno poti?e iz južne Arabije veliki broj njih se iselio sjevernije još veoma rano, tradicionalno nastanjuju?i obronke Jabal Athlaba (planine Atlab). Nedavna arheološka istraživanja su otkrila postojanje slika i zapisa na stijenama, ali ne samo na Jabal Athlabu, nego i po ?itavoj centralnoj Arabiji.” (31)

U južnoj Arabiji, i viso?ije u Hidžazu je prona?eno pismo koje je bilo grafi?ki sli?no Smailitskom alfabetu (poznatom kao Semudik). Pismo je prvo bilo uo?eno u podru?ju centralnog Jemena koje je poznato kao Semud, a ograni?eno je sa sjevera pustinjom Rub’al Khali, sa juga Hadramevtom (Hadramautom) i sa zapada Shabwahom.

Prije smo vidjeli da je narod Ad živio u južnoj Arabiji. Veoma je zna?ajno da su neki ostaci Semuda prona?eni u podru?ju gdje je Ad živio, naro?ito gdje su živjeli Hadramiti, potomci Ada, i gdje se nalazio njihov glavni grad. Ovo objašnjava vezu izme?u Ada i Semuda koja je spomenuta u Kur’anu. Veza je objašnjena u rije?ima poslanika Saliha kad je rekao da je Semud došao da zamijeni Ad.

73. …“O narode moj”, – govorio je on – “Allahu se klanjajte, vi drugog boga osim Njega nemate!…”

74. I sjetite se da ste Njegovom voljom postali nasljednici Ada i da vas je On na zemlji nastanio…

(Sura Al-A’raf, 73-74 ajet)

Ukratko, Semud je zbog toga što nije slušao svog poslanika bio uništen. Zgrade koje su gradili i umjetnost kojom su se bavili, nisu ih mogli zaštititi od kazne. Semud je bio uništen pomo?u strašne kazne, baš kao što su bili uništeni svi oni narodi, i prije i poslije njega, koji su poricali Istinu.

  Iz Kur’ana se razumije da je Semud potomak Ada. Arheološki pronalasci potvr?uju ovo, i pokazuju da se korijeni Semuda, koji je živio na sjeveru Arabijskog polutoka, vra?aju u južnu Arabiju gdje je Ad nekad živio.

 Nabatejci, arapsko pleme, uspostavilo je svoju kraljevinu u dolini Rum u Jordanu. Na ovom mjestu, koje se tako?er zove i dolina Petra, mogu?e je vidjeti najbolje primjerke rada na kamenu ovih ljudi. Tako?er se u Kur’anu Semud spominje sa svojim umije?em zidanja. Ipak, danas, ono što je ostalo od ove zajednice su neki ostaci koji nam daju informacije o umjetnosti tog vremena. Na slikama se vide razli?iti primjer rada na kamenu u dolini Petra.

 74. I sjetite se da ste Njegovom voljom postali nasljednici Ada i da vas je On na zemlji nastanio: u ravnicama njezinim palate gradite, a u brdima ku?e klešete. I neka su vam uvijek na umu Allahove blagodati, i ne ?inite zlo po Zemlji nered prave?i!” (Sura Al-A’raf, 74 ajet)

“U?i u dvoranu!” – bi joj re?eno. I kad ona pogleda, pomisli da je duboka voda, pa zadiže haljinu uz noge svoje. “Ova je dvorana ugla?anim staklom poplo?ana!” – re?e on. – “Gospodaru moj,” – uzviknu ona – “ja sam se prema sebi ogriješila i u društvu sa Sulejmanom predajem se Allahu, Gospodaru svjetova!” 

(Surat En-Neml: 44) 

Historijski zapisi sto se tice Sulejmanovog sastanka  sa kraljicom od Sebe izneseni su na vidjelo napravljeni ispitivanjima stare drzave Saba na jugu Jemena. Ispitivanja ucinjena na rusevinama pokazuju da je kraljica zivjela u toj regiji prije 1000 – 950 BC i putovala ka sjeveru (Jerusalem). 

Detalji onoga sto se desilo izmedju dva vladara, ekonomske i politicke snage njihova stoljeca, njihovih rezima i ostalih podataka su nam dostavljeni u suri En Neml.  Prica, koja zauzima veliki dio sure En Neml, pocinje upute sa  kraljicom od Sabe sa vijestima koje  Hudhud (ptica), clan Sulejmanove vojske, daje Sulejmanu: 

I ne potraja dugo, a on do?e, pa re?e: “Doznao sam ono što ti ne znaš, iz Sabe* ti donosim pouzdanu vijest.

23. Vidio sam da jedna žena njima vlada i da joj je svega i sva?ega dato, a ima i prijesto veli?anstveni;

24. vidio sam da se i ona i narod njezin Suncu klanjaju, a ne Allahu – šejtan im je prikazao lijepim postupke njihove i od Pravoga puta ih odvratio, te oni ne umiju na?i Pravi put

25. pa da se klanju Allahu, koji izvodi ono što je skriveno na nebesima i u Zemlji i koji zna ono što krijete i ono što na javu iznosite.

26. Allah je, nema boga osim Njega, Gospodar svega što postoji!”

27. “Vidje?emo” – re?e Sulejman – “da li govoriš istinu ili ne.

” (Surat an-Naml: 22-27)

Nakon pristizanja ovih vijesti od Hudhuda, Sulejman mu izdaje nova naredjenja: 

“Odnesi ovo moje pismo pa im ga baci, a onda se od njih malo izmakni i pogledaj šta ?e jedni drugima re?i!” (Surat an-Naml: 28) 

Zatim nam Kur’an govori o dogadjajima koji su se razvili, nakon sto kraljica od Sebe’ prima pismo:

29. “O velikaši,”- re?e ona – “meni je dostavljeno jedno poštovanja vrijedno pismo

30. Od Sulejmana i glasi: ’U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!

31. Ne pravite se ve?im od mene i do?ite da mi se pokorite!’

32. O velikaši” – re?e ona – “savjetujte mi šta trebam u ovom slu?aju uraditi, ja bez vas ne?u ništa odlu?iti!”

33. “Mi smo vrlo jaki i hrabri” – rekoše oni – “a ti se pitaš! Pa, gledaj šta ?eš narediti!”

34. “Kad carevi osvoje neki grad” – re?e ona – “oni ga razore, a ugledne stanovnike njegove u?ine poniženim; eto, tako oni rade.

35. Posla?u im jedan dar i vidje?u sa ?ime ?e se izaslanici vratiti.”

36. I kad on pred Sulejmana izi?e, ovaj mu re?e: “Zar da blagom mene pridobijete? Ono što je Allah meni dao bolje je od onoga što je dao vama. Vi se onome što vam se daruje radujete!

37. Vrati se njima! Mi ?emo im dovesti vojske kojima se ne?e mo?i oduprijeti i istjera?emo ih iz Sabe ponižene i pokorene.”

38. “O dostojanstvenici, ko ?e mi od vas donijeti njezin prijesto prije nego što oni do?u da mi se pokore?”

39. “Ja ?e ti ga donijeti” – re?e Ifrit, jedan od džina – “prije nego iz ove sjednice svoje ustaneš, ja sam za to snažan i pouzdan.”

40. “A ja ?u ti ga donijeti” – re?e onaj koji je u?io iz Knjige – “prije nego što okom trepneš.” I kad Sulejman vidje da je prijesto ve? pored njega postavljen, uzviknu: “Ovo je blagodat Gospodara moga, koji me iskušava da li ?u zahvalan ili nezahvalan biti. A ko je zahvalan – u svoju je korist zahvalan, a ko je nezahvalan – pa, Gospodar moj je neovisan i plemenit.

41. Promijenite izgled njezina prijestolja da vidimo ho?e li ga ili ne?e prepoznati!”

42. I kad ona do?e, bi joj re?eno: “Je li ovakav prijesto tvoj?” – “Kao da je on!” – uzviknu ona. “A nama je prije nego njoj dato znanje, i mi smo muslimani.”

43. A da nije ispravno vjerovala, nju su omeli oni kojima se ona, mimo Allaha, klanjala, jer je ona narodu nevjerni?kom pripadala.

44. “U?i u dvoranu!” – bi joj re?eno. I kad ona pogleda, pomisli da je duboka voda, pa zadiže haljinu uz noge svoje. “Ova je dvorana ugla?anim staklom poplo?ana!” – re?e on. – “Gospodaru moj,” – uzviknu ona – “ja sam se prema sebi ogriješila i u društvu sa Sulejmanom predajem se Allahu, Gospodaru svjetova!”

(Surat an-Naml: 29-44) 

Sulejmanov dvorac

U poglavljima i ajetima koji upucuju na kraljicu od Sabe, je spomenut i Sulejman a.s. Dok Kur’an spominje da je Sulejman imao grandiozan dvorac i kraljevstvo, takodje je dato i mnogo drugih detalja. 

Prema ovome,  Sulejma nje imao najnapredniju tehnologiju njegoda doba. U njegovom dvorcu su bile markantni dijelovi vjestine i drugi skupocjeni objekti, koji su ushicivali svakoga ko ih je vidio. Ulaz u dvorac je bio sacinjen od stakla. Kur’an opisuje ovaj dvorac i njegove efekte na kraljicu od Sabe, u sljedecim ajetima: 

44. “U?i u dvoranu!” – bi joj re?eno. I kad ona pogleda, pomisli da je duboka voda, pa zadiže haljinu uz noge svoje. “Ova je dvorana ugla?anim staklom poplo?ana!” – re?e on. – “Gospodaru moj,” – uzviknu ona – “ja sam se prema sebi ogriješila i u društvu sa Sulejmanom predajem se Allahu, Gospodaru svjetova!”

(Suret un-Neml: 44)

Sulejmanov dvorac je nazvan “Solomonov hram ” u jevrejskoj literaturi. Danas, samo “Zapadni zid” takozvanog hrama ili dvorca stoji i ovo je u isto vrijeme ime mjesta  zvanog “Zid placa” kako ga Jevreji zovu. Razlog demoliranja ovog dvorca kao idrugih u Jerusalimu je zbog   nevaljalih i arogantnih drzanja kasnijih Jevreja.  Kur;an nas u slijedecem ajetu obavijestava o ovome: 

4. I Mi smo u Knjizi* objavili sinovima Israilovim: “Vi ?ete doista dva puta nered na Zemlji u?initi i preko mjere oholi postati.

5. I kad do?e vrijeme prve od dvije prijetnje, posla?emo protiv vas robove Naše, silno mo?ne, oni ?e uzduž i poprijeko zemlju vašu pregaziti, i prijetnja ?e se ispuniti.(Surat al-Isra: 4-5) 

6. Zatim ?emo vam dati pobjedu protiv njih i pomo?i ?emo vas imecima i sinovima i u?ini?emo vas brojnijim. –

7. Sve što ?inite –  ?inite sebi, dobro i zlo. – A kad do?e vrijeme druge prijetnje, posla?emo ih da na licima vašim tugu i jad ostave i da u Hram kao i prvi put, ponovo provale i da sve što osvoje do temelja poruše.(Surat al-Isra: 6-7) 

Svi ljudi opisani u proslim ajetima zasluzuju kaznu zbog njihovih pobuna i nezahvalnosti prema Allahovoj naklonosti, zbog toga su bili suoceni sa nesrecom. Lutajuci tako  iz jednog mjesta u drugo stoljecima bez ikakve drzave ili vlade, i napokon pronalaze dom u svetoj zemlji u vrijeme Sulejmana, ponovo bijavaju razoreni zbog prijestupa van svih mogucih granica, i zbog iskvarenosti i neposlusnosti . Savremeni Jevreji, koji su se smjestili u istoj regiji iz skorasnje proslosti, su protiv izazivanja pokvarenosti i  “uzneseni jakom arogancijom”, isto sto su ucinili i prije prvog upozorenja .

(balaghah.net)

Kratka pojašnjenja : "Islam je sastavljen od pet stvari: šehadeta i svjedočenja da nema drugog boga osim Allaha – la ilahe illalah, i da je Muhammed Allahov Poslanik – Muhammedun Resulullah, od klanjanja namaza, davanja zekata, obavljanja hadždža i posta mjeseca ramazana!". Klanjanje namaza, Namaz - molitva Allahu dž.š. Zekjat - 2.5% od imovine koja se ne koristi (zlato, novac, nekretnine) koju svaki Musliman izdvaja godišnje za pomoć siromašnima. Hadždž - vjerski obred koji vrši onaj ko može najmanje jednom u životu. Post - proces čuvanja tijela od grijeha, vode i hrane tokom mjeseca Ramazana. Ramazan - mjesec u Islamskom kalendaru u kome je početo objavljivanje Kur'an-a. Islamski kalendar se mjeri Mjesečevom-Lunarnom godinom. Hadis- predanje koje se prenosi od poslanika Muhameda s.a.w.s. Buhari, Muslim dva najpoznatija verodostojna sakupljača i objavljivača Hadisa. Za više pročitajte : šta je islam