dokazi.com

Muhammedovi kritičari vide vatru umjesto svjetla, ružnoću umjesto ljepote. Oni iskrivljuju i predstavljaju svaku dobru osobinu kao veliki porok. To prikazuje njihovu vlastitu izopačenost… Oni su slijepi. Ne vide da je jedini mač koji je Muhammed posjedovao bio mač milosti, sažaljenja, prijateljstva i oprosta – mač koji osvaja neprijatelje i pročišćava njihova srca. Njegov mač bio je jači od čelika.

Muhammed je bio duša dobrote i njegov utjecaj se osjetio, nikad nije bio zaboravljen od onih oko njega.

Hinduski naučnik Divvan Chand Sharma

“Nemoguće je život i lik velikog arapskog vjerovjesnika proučiti i shvatiti kako je taj vjerovjesnik živio, kako je ljude poučavao, a ne osjetiti poštovanje prema tom velikom vjerovjesniku, jednom od najvećih poslanika. Iako ću ja u sklopu onoga žto želim ispričati, možda izložiti i nešto što je mnogima poznato, svaki put kad čitam nešto u vezi s tim, iznova osjetim dodatno poštovanje spram tog velikog arapskog učitelja.

Može li neko reći da se čovjek u naponu snage, u dvadeset i petoj godini života, oženi ženom mnogo starijom od sebe, bude joj odan tokom dvadeset pet godina, sve do svoje pedesete godine, do vremena kad kod žene presahnu tjelesne pobude, pa se tek, nakon svega, oženi radi zadovoljenja tjelesnih potreba, a da u tome nema životne mudrosti!? Ukoliko se obrati pažnja na žene kojima se on ženio, nije teško uočiti da je svaka od njih bila razlog ulaska u neki savez za dobro njegovih sljedbenika i vjere, ili uporište za ostvarenje nečega što je koristilo njegovim prijateljima, ili je ženi kojom se ženio bila jako potrebna zaštita.”

“Ne možemo biti pravedni prema Muhammedu ako zanemarimo ijedno od njegovih izvanrednih svojstava i pohvalnih karakternih obilježja. Muhamed je pred licem vladajućeg neznanja i primitivizma, u bitku za častan život ušao ustrajavajući u svojim načelima. Protiv tirana se borio bez prestanka, sve dok ga upornost nije dovela do čiste pobjede. Njegov vjerozakon je postao jedan od najpotpunijih zakona, a on značajniji od svih velikana historije.”

“Nije samo širenje islamskog poslanja ono što zaslužuje divljenje, već to zaslužuje njegova postojanost i čvrstina tokom niza vjekova. Taj snažni utisak koji je Muhammed ostavljao u Meki i Medini, još uvijek, istu snagu i moć ostavlja u srcima Hindusa, Afrikanaca i Turaka, dok razgovaraju o onom Što sadrži Kur’an, iako je je od tada prošlo više od dvanaest stoljeća.”

“Muhammed je, u isto vrijeme, bio vojskovođa, političar i vjerski vođa. Međutim, u njemu nije bilo samoljubivosti svojstvene vjerskim vođama niti vojnih odreda kao u vladara. Nije imao mobiliziranu vojsku, ni tjelesnu gardu, ni utvrđen dvorac, niti posebna primanja. Ako se za nekoga može reći da je prosuđivao s nadnaravnom sposobnošću, onda je to bio Muhammed, po tome što je uspijevao držati uzde vlasti iako nije raspolagao njenim instrumentarijem niti je imao pomoć vladajućeg aparata.”

“Spremnost tog čovjeka da zbog svojih uvjerenja podnosi zlostavljanja i njegova nepokolebljiva moralna privrženost onima koji su ga slijedili i smatrali ga svojim vođom i prvakom, zajedno s neospornom veličinom njegovih dostignuća, uvjerljivo govori o pravednosti i poštenju ukorijenjenim u njegovoj naravi. Pretpostavka da je Muhammed zagovarao nešto što je hipotetično, za sobom povlači dodatne teškoće koje nije moguće razriješiti. U svakom slučaju, među velikanima evropske historije nema ličnosti dostojne opisivanja po kojem se opisuju Muhammed i njegovo djelo.”

“Ako važi pravilo da se ljudski genij mjeri prema krajnjem dometu i zadivljujućim rezultatima, ko se može usuditi da bilo kojeg velikana moderne historije uporedi s vjerovjesnikom Muhammedom, s.a.v.s., i njegovim genijem, uprkos malobrojnim sredstvima kojima je raspolagao? Znameniti ljudi iz moderne historije su izrađivali oružje, uspostavljali zakone, osnivali imperije, a ubirali su samo prolaznu slavu koja se pred njima raspršivala. Međutim, Muhammed, s.a.v.s., nije samo vodio vojsku, uspostavio zakon, osnovao imperiju, pobjeđivao narode i umirivao vladare, već je predvodio milione ljudi, što je, u dato vrijeme, činilo trećinu svijeta. Uz sve to, on je presudio kipovima i praznovjerju, te pogrešnim vjerovanjima, mislima i uvjerenjima.

Muhammed je bio strpljiv i odlučan sve dok nije dočekao Allahovu pomoć i ostvario pobjedu. Sve njegove želje su bile okrenute jednom cilju. On nije želio osnovati imperiju ili nešto slično. Ni u njegovom namazu, ni odlasku Gospodaru, odnosno u njegovoj smrti – čak ni u uspjehu nakon smrti – u svemu skupa, nema ni traga varanju i obmanjivanju, već sve jasno ukazuje na čvrsto vjerovanje koje je Vjerovjesniku davalo snagu i moć da učvrsti vjeru koja se dijeli na dva dijela: vjerovanje u Jednost Boga i vjerovanje da kod Uzvišenog Boga nema ništa akcidentalno. Prva polovina objašnjava jedno Božije svojstvo (naravno, to je Jednost), a druga polovina ukazuje na ono po čemu se Uzvišeni Bog ne može opisati, a to je ono što je materijalno. Radi ostvarenja prve polovine, bilo je neophodno sabljom presuditi drugim bogovima, a što se tiče druge polovine, to je zahtijevalo učvršćivanje uvjerenja rječju, mudrošću i lijepim savjetom.

To je Muhammed filozof, govornik, vjerovjesnik, zakonodavac, ratnik, čovjek koji je bio iznad svojih prohtjeva, koji je trasirao misaone pravce pozivanja u istinsko obožavanje bez kipova i praznovjerica. On je osnivač dvadeset zemaljskih i jedne duhovne imperije. To je taj Muhammed. S obzirom na parametre ljudske veličine, želimo pitati: Ima li, uopće, neko veći nego što je bio Muhammed?”

’’…Ako se uzme veličina cilja, mala količina sredstava, i grandioznost rezultata, kao tri mjere ljudskog genija, ko bi se onda usudio da sa Muhamedom uporedi jednog velikog čovjeka moderne istorije.’’

Francuski književnik i političar Lamarten

“Kada bi danas došao Muhammed, svjetski bi se problemi riješili dok bi čovjek popio šoljicu kahve.”

„Njegova izdržljivost do pobjede, njegova upornost, koja je bila posvećena samo jednoj ideji i ni na koji način nije bila borba za imperiju, njegova beskrajna molitva, Božja objava koju je primao, njegova smrt i njegova pobjeda nakon smrti, sve to potvrđuje da on nije bio lažni, već istinski obnovitelj istinske vjere. Ta istinska vjera ima dvojaku vrijednost: Božiju jednoću i Božiju nematerijalnost. Prva govori o tome šta Bog jeste, a druga govori o tome šta Bog nije… “

„Ako su uzvišenost smisla, neznatnost sredstava i zapanjujući učinci tri kriterija za ljudsku genijalnost, ko onda smije usporediti bilo kojeg velikog čovjeka u modernoj povijesti sa Muhammedom.“

„Kako je mogao za samo dvije decenije jedan goloruk čovjek ujediniti zaraćena plemena i pustinjske beduine u jednu od najmoćnijih i najciviliziranijih nacija. Laži (zapadnjački objedi) koje su se lijepile oko dobronamjernog zanosa samo su naša vlastita sramota“.

„To je prva religija koja propovijeda i upražnjava demokraciju; jer u džamiji kad se oglasi poziv na namaz i klanjači se okupe, demokracija islama je utjelovljena pet puta dnevno gdje prosjak i kralj jedan pored drugog padnu na koljena i uzviknu „Allah jedini je velik…” Impresionira me svaki put nanovo ta nesalomljiva jedinstvenost Islama koja čovjeka instinktivno čini bratom“.

„Ličnost Muhammeda – najteže je prodrijeti u cijelu istinu o tome. Samo djelić od toga ja mogu dotaći. Kakva dramatičan slijed slikovitih predodžbi – Muhammed Božji Poslanik; Muhammed borac; Muhammed privrednik; Muhammed državnik; Muhammed govornik; Muhammed zaštitnik robova; Muhammed emancipator žena; Muhammed sudija; Muhammed sveti čovjek. U svim tim ulogama, u svim tim oblastima ljudskih aktivnosti, on je jednako junak.“

“Moj izbor Muhammeda da bude na čelu liste najutjecajnijih svjetskih ličnosti može iznenaditi neke čitatelje i može za neke biti upitni, ali on je bio jedini čovjek koji je bio uspješan na razini vjerskog i sekularnog.“

“Nikad nije citao, a sad-gledaj! Jedna takva rijec i mudracu nedosegnuta.”

“Vidite i sami da toj nauci nista ne nedostaje, a da mi sa svim nasim sistemima nista dalje odmakli nismo I da uopce niko nije kadar dalje da stigne. Prije ili kasnije morat cemo prihvatiti islam, jer je on primjeren razumu”. Zar ne mislite da je Goethe bio u pravu ?! Sve vecim mahom “ Zapadnjaci” prelaze na islam i postaju nasa braca i sestre.

Uzimajuci Bismillu za naslovnu stranu svog rada, Kant je postavio osnove za dijalog, razumijevanje I upoznavanje tadasnjeg islamskog Istoka I krscanskog Zapada. U to doba ,to je bila hrabra, humana, I dalekovidna ideja.

“Njegov (Muhammedov) dom bio je vrlo skroman, obicna hrana bila mu je hljeb i voda . ponekad se mjesecima nije nalozila vatra na njegovom ognjistu. O njemu s ponosom govore …
Dobar covjek, kako bih rekao, nesto je u njemu bolje od ma koje vrste privlacnosti, inace ga njegovi sirovi Arapi, koji su se pod njego­vim vodstvom borili 23 godine, ne bi toliko postovali. To su bili sirovi ljudi koji bi cesto zametali kavgu s divljom iskrenoscu, bez prave vrline i covjecnosti i niko ne bi mogao njima upravljati i komandovati. Nijed­nog vladara u njegovoj kraljevskoj odori ne bi oni tako slusali kao ovog covjeka koji je isao u ogrtacu koji je on sam napravio. Za tih dva­deset i tri godine iskusenja smatram da je trebalo biti pravi heroj.
Ti Arapi, covjek Muhammed i ono stoljece – nije li to sve kao jed­na iskra da je pala, iskra u jedan svijet ciji je pijesak izgledao crn i neza­pazen i gle, taj pijesak se pokazao kao barut koji je zasvijetlio visoko u nebo – od Delhija do Granade.”

“Uvijek sam visoko cijenio Muhammedovu vjeru zbog njene narocite vitalnosti. To je jedina religija koja, kako meni izgleda, posje­duje sposobnosti prilagodavanja promjenljivim fazama zivota i kao takva moze vaziti u svim periodima razvoja. Ja sam proucavao tog osobitog covjeka (Muhammeda), i po mom misljenju, iako nisam nikakav antikrist, njega treba nazvati Spasi­teljem covjecanstva. Ja vjerujem, kada bi danas jedan covjek kao sto je on, uspio uspostaviti vlast u modernom svijeru, on bi uspio rijesiti nje­gove probleme na nacin koji bi mu pribavio potrebni mir i srecu. Ja sam prorekao za Muhammedovu vjeru da bi ona mogla biti primIjena u buducoj Evropi kao sto se vec pocinje primati u danasnjoj.”

“Mojsije je objavio Boziju egzistenciju svom narodu, Isus rim­skom svijetu, a Muhammed cijelom svijetu.. Arabija je bila paganska zemija kada je, sest stoljeca poslije Isusa, • Muhammed upoznao svijet sa jednim Bozanstvom koje je i Abrahamo­vo, i Ismailovo, i Mojsijevo, i Isusovo.
Arijanci i ostali sektasi uzbudili su svijet raspravama o trojstvu: o ocu, sinu i sv. duhu. Muhammed objavljuje da je samo jedan Bog, da On nema ni oca ni sina i da trojstvo namece misao idolotarije.
Nadam se da nije daleko vrijeme kada cu biti u mogucnosti da ujedinim sve pametne i obrazovane ljude svih zemalja i da uspostavim jedinstvenu upravu na temelju principa Kur’ana, koji su jedini ispravni i jedino oni mogu dovesti ljude sreci”.

“Zelio sam ono najljepse iz zivota onoga koji danas nesumnjivo drzi svoj uticaj nad milionima ljudskih srca… Dosao sam do uvjerenja, vise nego ikad , da nije mac pribavio islamu mjesto u danasnjem svijetu. To je ocita jednostavnost, krajnja poniznost Poslanikova, njegovo striktno pridrzavanje obaveza, njegova duboka odanost prema prijateljima i sljedbenicima, njegova neustrasivost i smjelost, njegova apsolutna vjera u Boga i u svoje vlastito poslanstvo. Te stvari, a ne mac, privlacile su ljude i davale im snage da savladaju teskoce. Kad sam procitao drugi dio njegove biografije, bilo mi je zao sto to ne mogu vise citati o tom velikom zivotu”.

“Nema nikakve sumnje u to da je Vjerovjesnik Muhamed jedan od najvecih reformatora covjecanstva. Pripada mu najveca slava, jer je on covjecanstvo uputio istinskom svijetlu, pravdi i miru, jer je sprijecio prolijevanje neduzne ljudske krvi, i tako otvorio put ka napretku i civilizaciji. Ovo veliko djelo nije mogao izvesti niko drugi do covjek koji je imao nadnaravnu snagu, covjek koji je dostojan svakog postovanja, divljenja i paznje”. (more…)