‘Astronomija’

Astronomija je nauka kojoj su muslimani dali veliki doprinos. Mnoge zvijezde i danas u evropskim jezicima imaju arapska imena. Reforma kalendara koju je izvršio drugi halifa Omer ibn Hatab radijallahu anhu prevazilazi po svom savršenstvu reformu gregorijanskog kaledara. Za vrijeme halife Me’muna, izmjeren je opseg Zemlje, sa iznenadujucim stepenom tacnosti. Pisana su djela o plimi i oseki, o izlasku i zalasku Sunca, o sutonu, a narocito o kretanju Sunca i Mjeseca. Allah subhanehu ve te’ala je istinu rekao:”I sve u kosmosu plovi.” Jasin 40 Do otkrica da se u svemiru sve krece došlo je tek krajem sedamnaestog stoljeca. Kada se vratimo kroz historiju naci cemo da je crkva spaljivala naucnike zbog toga što su govorili: “Zemlja se krece!” Bili bi ovo samo neki od primjera koji govore o doprinosu muslimana društvenim znanostima.Karakteristika prirodnih znanosti u islamskoj nauci je u tome što je težište stavljeno na oglede i istraživanja. Dakle, i na polju prirodnih znanosti muslimani su ostvarili velike rezultate, ali je zapad vecinu tih otkrica pripisao svojim “naucnicima”.

  • Spisak tekstova unutar ove kategorije
      (Bez podkategorija)
  • Podkategorije
    • No categories
  • Sunce bez pjega, zanimljivost ili ?

    Tuesday, July 22nd, 2014

    NASA je 17. srpnja snimila Sunce bez ijedne pjege, što se ne viđa toliko često.

    Istaknuo je da će ovo biti najslabiji solarni maksimum u zadnjih 100 godina.

    Sunčeve pjege često su ‘na tapeti’ znanstvenicima jer su to područja u kojma nastaju solarne baklje, ali i koronalni izbačaji masa. Prouzročuje ih snažna koncentracija magnetskih polja koja su nešto hladnija od okolnog područja na površini, a tu se nakupljaju i goleme količine energije koje Sunce izbacuje u svemir.

    No, je li ovo neobična ili pak sasvim uobičajena pojava teško je reći, tvrdi Alex Young iz svemirskog centra Goddard.

    – Sunce detaljno proučavamo tek proteklih 50 godina i to nije dugo razdoblje s obzirom na to da je ovo Sunce tu već oko 4,5 milijardi godina.

    Znanstvenici su ovakvu sliku “ogoljelog” Sunca bez pjega uhvatili i u kolovozu prije tri godine.

    NJENI ZNAKOVI

    Znaj brate, da je Poslanik s.a.v.s. opisao jutro noci Kadr, da bi musliman znao koja je to noc.
    Od Ubejja r.a. se prenosi da je rekao : “Poslanik s.a.v.s. je rekao:” U jutro noci Kadr sunce izlazi bez svojih zraka, kao da je okrugla posuda, sve dok ne odskoci.

    ” Mi smo ga poceli objavljivati u noci kadr. A sta ti mislis sta je noc Kadr? Noc kadr je bolja od hiljadu mjeseci. Meleki i Dzibril, s dozvolom gospodara svoga, spustaju se u njoj zbog odluke svake. Sigurnost je u njoj sve dok zora ne svane.” (El- Kadr,1-5)

    Allahov Poslanik, opisujući Noć kadra, rekao je: ”Pokazatelji Noći kadra ukazuju da je to noć čista vedra, kao da je u njoj blistavi mjesec, noć mirna i blaga, niti topla niti hladna, u toj noći zvijezdama nije dozvoljeno da gađaju sve dok ne svane. Također, sunce tog jutra izlazi bez sunčevih zraka, kao mjesec u noći uštapa, a šejtanima nije dozvoljeno da tog dan izađu sa njim.” (Ahmed, od Ubade ibn Samita, r.a. Kazao je Šejh Šuajb Arnaut u opaskama na Musned imam Ahmeda, nakon ovog hadisa: ”Prvi dio hadisa je hasen – dobar, a drugi dio mogao bi da bude dobar – hasen zbog drugih predaja koje ga pojačavaju, a sened ovog hadisa je slab – daif)

    Da se još malo zadržimo na riječi kadr, sudbina. To je veličanstvena noć jer je u njoj započeta nova epoha odnosa roba naspram svoga Rabba i jednim novim humanijim i civilizovanijim međuljudskim odnosima. Kur´an, Knjiga i objava je vezan za tu sudbonosnu noć i to je Knjiga koja sadrži smjernice za čovjeka, da bude odan svome Gospodaru a human i civilizovan u svom odnosu naspram svjetova koje je Allah, takođe, stvorio.

    Naravno da je sudbina već propisana prije nego su stvorena nebesa i zamlja, a u toj noći se bilježi u teftere sve stvari i pojave za period od jedne godine. Najbitniji je tefter koga će nositi melek Džibril a u njemu će bilježiti ko će biti Allahovom milošću nagrađen a ko nesretnik, na koga će se Svevišnji rasrditi i kazniti ga.

    Tefter vezan za biljni svijet i opskrbu će biti u nadležnosti meleka Mikaila, a melek Israfil će sa sobom nositi tefter u kom će biti sadržana sudbina vezana za vremenske prilike i neprilike. I na kraju, tefter koji je najsličniji matičnoj knjizi, a sadržavat će sudbinu rođenih i umrlih u godini koja bi se mogla nazvati godinom sudbine, naravno, ako bi smo godinu računali između dva lejletul-kadra.

    فِيهَا يُفْرَقُ كُلُّ أَمْرٍ حَكِيمٍ

    „ U toj noći će se svaka važna stvar izdvojiti i objelodaniti”

    Dakle, riječ je o sudbini. U toj noći će biti tijesno na zemlji iz razloga što će u njoj sići mnoštvo meleka. Jedni kažu da je najveći razlog njihovog silaska, ponovno izvinjavanje zbog nepriznavanje prednosti čovjeka nad ostalim stvorenjima, pa među njima i meleka.

    Svevišnji je podario mnogo toga čovjeku što nije doravao drugim bićima. Pored dara razuma, slobodnog izbora, jedan od velikih darova je poimanje imenima stvari i pojava.

    Prisjetimo se da su meleki, kad je Allah stvorio Adema a.s., se usprotivili namjesnikovanju čovjeka na zemlji.

    قَالُواْ أَتَجْعَلُ فِيهَا مَن يُفْسِدُ فِيهَا وَيَسْفِكُ الدِّمَاء وَنَحْنُ نُسَبِّحُ بِحَمْدِكَ وَنُقَدِّسُ لَكَ َ

    „Zar češ na njoj (zemlji) postaviti onoga ko će nered činiti i krv prolijevati, a mi Te slavimo, zahvaljujući Ti, i, kako Tebi dolikuje, veličamo!”.

    قَالَ إِنِّي أَعْلَمُ مَا لاَ تَعْلَمُونَ

    „On Allah odgovori; Ja znam ono što vi ne znate”.

    وَعَلَّمَ آدَمَ الأَسْمَاء كُلَّهَا

    „ I pouči On Adema imenima svih stvari..,”

    Isto tako će meleki, te noći, selamiti vjernike, moliti za njih i podstrakavati ih na činjenje istigfara, traženje oprosta od Svevišnjeg Allaha.

    http://www.b92.net/zivot/vesti.php?yyyy=2014&mm=07&dd=22&nav_id=879262
    http://www.vecernji.hr/znanost/znanstvenici-se-cude-snimili-su-sunce-bez-ijiedne-pjege-951587
    http://www.smh.com.au/environment/sun-goes-spotless-baffling-scientists-20140721-zvc53.html
    http://earthobservatory.nasa.gov/IOTD/view.php?id=80572&src=youtube

    Stvaranje nebesa i zemlje

    Tuesday, July 8th, 2014

    Al-Gafir

    لَخَلْقُ السَّمَاوَاتِ وَالْأَرْضِ أَكْبَرُ مِنْ خَلْقِ النَّاسِ وَلَٰكِنَّ أَكْثَرَ النَّاسِ لَا يَعْلَمُونَ
    M.Mlivo

    Sigurno je stvaranje nebesa i Zemlje veće od stvaranja ljudi, ali većina ljudi ne zna.

    B.Korkut

    Stvaranje nebesa i Zemlje je sigurno veće nego stvaranje roda ljudskog, ali većina ljudi ne zna.

     


     

    http://htwins.net/scale2/lang.html

    Crne rupe u svemiru

    Sunday, June 29th, 2014

    I   kunem se mjestom gdje se zvijezde gube, a to je, da znate, zakletva velika. (56 – Al-Waqi’a, 75-76)

    Zvijezde se održavaju hidrogenskim eksplozijama u njihovoj unutrašnjosti. Ovim eksplozijama jedan dio materije se pretvara u energiju oslobađajući vrlo visoku temperaturu. Cjelokupnu ener­giju koju bi oslobodili sagorijevanjem dva miliona kilograma uglja možete dobiti pretvaranjem u energiju samo jednog grama materije. Ilustracije radi, na našem Suncu, koje je zvijezda srednje veličine, svake sekunde četiri milijarde kilograma materije pretvara se u energiju. Zvijezde koriste samo mali dio svoje materije kao gorivo i, kada se to gorivo potroši, zvijezda umire. Rađanje i smrt, koje je Allah, dž.š., odredio svemu živom, odredio je također i zvijezda­ma. Svaka zvijezda neizostavno ima svoj kraj. “Mi umiremo, ali naš Stvoritelj vječno postoji i Njegovo stvaranje se neprestano nastavlja”, kao da govore zvijezde koje umiru, dok se na drugoj strani svemira rađaju nove zvijezde.

    Continue reading “Crne rupe u svemiru” »

    Univerzum postaje mnozina, tj Univerzumi

    Friday, May 24th, 2013

    Najnovije otkrice nauke “zaostali” Muslimani imaju u svojoj svetoj knjizi vec 1433 godine. u Kur’an-u se na svim mejstima gdje se spominje Allah kao gospodar, uvek govori u mnozini, svjetova ili univerzuma, kako vam draze.

    Mapa svemira koju su pomoću svemirske laboratorije „Plank“ napravili naučnici pokazala je anomalije koje mogu da znače samo jedno: naš univerzum je samo jedan od milijardi sličnih u multiverzumu.

    Svemirska mapa

    Ova mapa, na kojoj je prikazana kosmička mikrotalasna radijacija pre 13,8 milijardi godina, prvi je i konačni dokaz pretpostavke o multiverzumu, o kojoj se ozbiljno priča već desetak godina.

    Naime, otkriveno je da su u ranom univerzumu postojale anomalije u rasporedu kosmičke mikrotalasne radijacije, koje ne mogu biti objašnjene osim ukoliko se u priču ne uvedu drugi univerzumi i gravitacioni uticaj koji oni imaju na naš. Continue reading “Univerzum postaje mnozina, tj Univerzumi” »

    Mesec se steže, rasteže i puca?

    Friday, March 9th, 2012

    Nove snimke na kojima se na Mesečevoj površini jasno vide ožiljci u obliku udubljenja i dugih uskih dolina otkrivaju da su na Zemljinom satelitu još relativno nedavno postojale tektonske aktivnosti, javljaju NASA-ini stručnjaci

    Continue reading “Mesec se steže, rasteže i puca?” »

    Zlatna sredina zemlje

    Tuesday, November 15th, 2011

    Gasenje zvijezda i sunca

    Wednesday, August 10th, 2011

    Pa kada se zvijezde ugase. (77- Al-Mursalat, 8)

    U periodu objave Kur’ana u narodu je preovladavalo mišljenje kako svjetlost zvijezda ima odliku vječnog trajanja. Iz tog razloga, kur’ansko kazivanje da će zvijezde izgubiti svoj sjaj predstavlja još jednu od mudžiza, uzme li se u obzir da se u periodu objave Kur’ana nije znala unutarnja struktura zvijezda, kao ni činjenica da će zvijezde potrošitit svoju energiju. Continue reading “Gasenje zvijezda i sunca” »

    Od nastanka do kraja svemira

    Wednesday, August 10th, 2011

    Onoga Dana kada smotamo nebesa kao što se smota list papira za pisanje. Kao što smo počeli prvo stvaranje, tako ćemo ga povratiti – to je obećanje Naše, Mi smo doista kadri to učiniti. (21- Al-Anbiya’, 104)

    Želimo vam skrenuti pažnju na jedan interesantan. U ajetu se kaže da će Uzvišeni Allah svemir povratiti u stanje prvog stvaranja. U tom smislu, da bismo shvatili kraj svemira, podsjetimo se ajeta, koje smo analizirali u prva tri poglavlja i koji govore o početku svemira (Veoma je značajno i to što se ajet koji govori o početku svemira [21- Al-Anbiya’, 30] i ajet koji govori o njegovom kraju [21- Al-Anbiya’, 104] nalaze u istoj kur’anskoj suri). Continue reading “Od nastanka do kraja svemira” »

    NAUČNO POREĐENJE QUR’ANA I BIBLIJE

    Friday, June 10th, 2011

    Ako samo brzo pogledate Bibliju i Qur’an, možete uočiti nekoliko stvari koje izgledaju da su skoro iste, ali ako ih detaljnije analizirate, vidjećete da su kao „nebo i zemlja“. Samo koristeći istorijske detalje, veoma je teško za nekoga koji je slabo upoznat sa Hrišćanstvom ili Islamom, da uoči koja je knjiga ispravna, a koja ne. Međutim, ako poredite relevantne (odgovarajuće) dijelove i jedne i druge knjige sa naučnim znanjem, onda ćete sami uočiti istinu.

    1. STVARANJE UNIVERZUMA (SVEMIRA) ZA 6 DANA?
    Prema Bibliji, u prvoj knjizi Stvaranja, u poglavlju prvom, svemir je stvoren za 6 dana, pri čemu je svaki dan definisan kao period od 24 sata. Iako se i Qur’anu spominje da je svemir stvoren za 6 „ejjaam“, „ejjam“ je množina dana, u arapskom jeziku „ejjam“ znači 1) dani; ILI 2) duži vremenski period.

    Kada Qur’an kaže da svemir stvoren za 6 „ejjama“, onda se odnosi na stvaranje nebesa i zemlje za 6 dužih vremeskih perioda, i nauka nema prigovora ovome. Stvaranje svemira trajalo je nekoliko milijardi godina, što je pobilo Bibliju koja kaže da je svemir stvoren za 6 dana po 24 sata.

    2. SUNCE STVORENO POSLIJE DANA?
    Biblija kaže u poglavlju 1, stihovi 3-5, u knjizi Stvaranja da je fenomen dana i noća stvoren prvog dana stvaranja Univerzuma od strane Boga. Svjetlost koja cirkuliše u svemiru rezultat je kompleksnih reakcija zvijezda; ove zvijezde su stvorene, prema Bibliji (Stvaranje, 1:14-19) četvrtog dana! Nelogično je da je svjetlost (fenomena dana i noći) stvorena prvog dana, a uzrok svjetlosti je stvoren 3 dana kasnije. Šta više, postojanje dana i noći kao dijelova jednog dana je samo zamislivo poslije stvaranja Zemlje i njene rotacije oko Sunca. Nasuprot ovim stavovima Biblije, Qur’an ne daje nikakva netačna tvrđenja u vezi Stvaranja. Odavde je apsurdno reći da je Muhammed SAVS preuzeo neke dijelove o stvaranju svijeta (op: kao što neki nepravednici govore) iz Biblije, a da je sam izostavio ove nelogične i maštovite dijelove Biblije (op: tj. čovjek iz 7. vijeka nije mogao znati činjenice iz 20. vijeka pa da „probere “ od Biblije ono što je netačno, a ono što je tačno da „prebaci“ u Qur’an)

    3. STVARANJE SUNCA, ZEMLJE I MJESECA?
    Prema Bibliji, Knjiga Stvaranja, poglavlje 1, stihovi 9-13, Zemlja je stvorena 3. dana,a prema stihovima 14-19, Sunce i Mjesec su stvoreni 4. dana. Kao što znamo, Zemlja i Mjesec su nastali iz Sunca. (op: dijelova Sunca su se odvajali. Zatim ako bi ti dijelovi bili isuviše mali, oni bi se brzo hladili, i nastajale bi planete i njihovi sateliti.) Prema tome, stvaranje Sunca i Mjeseca poslije stvaranja Zemlje je sasvim suportno utvrđenoj ideji o formiranju sunčevog sistema

    4. VEGETACIJA (BILJKE) STVORENE 3. DANA A SUNCE 4. DANA?
    Prema Bibliji, Knjiga Stvaranja, poglavlje 1, stihovi 11-13, vegetacija je stvorena 3. dana, dok je prema 14-19, Sunce stvoreno 4. dana. Kako je moguće da se vegetacija pojavila prije nego što je Sunce stvoreno, kako se to tvrdi u Bibliji? (op: za onu braću i sestre koji malo slabije barataju prirodnim naukama, ili su pak zaboravili: da bi biljke mogle sebi stvarati hranu – šećer glukozu – iz ugljen-dioksida, CO2, i kiseonika, O2, potrebna je energija Sunčeve svjetlosti)

    Da je poslanik Muhammed SAVS zaista autor Qur’ana i da je kopirao neke dijelove Biblije, kako je onda uspio da „zaobiđe“ fatalne greške koje Biblije sadrži? Qur’an ne sadrži nijednu jedinu činjenicu koja je suportna nauci.

    5. OBOJE, SUNCE I MJESE, EMITUJU (ZRAČE) SVJETLOST?
    Prema Bibliji, i Sunce i Mjesec, zrače svoju svjetlost. U Knjizi Stvaranja, poglavlje 1, stih 16, se kaže: „I načini Bog dva velika svjetlila – veće da vlada danom, manje da vlada noću – i zvijezde.“
    Međutim, nauka nam danas kaže, da mjesec nema svoje sopstveno svjetlo. To potvrđuje Qur’anski koncept da je svjetlost Mjeseca reflektovana (op: tj. Mjesečeva svjetlost je samo Sunčeva svjetlost koja se odbila od površine Mjeseca). Misliti da je poslanik Muhammed SAVS prije 1400 godina ispravio ove naučne greške u Bibliji, a onda to prepravljeno prepisao u Qur’an je nešto potpuno nezamislivo.

    6. ADEM (AS) JE ŽIVIO NA ZEMLJI PRIJE 5800 GODINA?
    Prema genealogiji Isusa Hrista u Bibliji, od Isusa preko Ibrahima (AS) do prvog čovjeka na Zemlji, tj. Adema AS prošlo je otprilike 5800 godina:
    Od Adema AS do Ibrahima AS ………1948
    Od Ibrahima AS do Isusa AS…………1800(otprilike)
    Od Isusa AS do danas………………….2000
    UKUPNO……………………………………58 00(zaokruženo)

    Još jedna činjenica stvara dodatnu konfuziju. Naime Jevrejski kalendar je sada otprilike u 5800. godini!

    Postoji više nego dovoljno dokaza iz arheologije i antropologije koji kažu da se prvo ljudsko biće na Zemlji pojavilo prije više desetina hiljada godina, a ne samo 5800, kao što Biblija kaže.
    Qur’an kaže da je Adem AS bio prvi čovjek, ali nije rekao kada se pojavio, za razliku od Biblije. Ono što je Biblije rekla sasvim je nekompatibilno sa modernom naukom

    7. NOJ – NUH AS I POTOP
    Biblijski opis potopa u stvaranju, poglavlje 6, 7 i 8 ukazuje da je potop bio univerzalan i da je uništio sve živo na Zemlji, izuzev onih koji su bili zajedno sa Nojem AS u lađi. Opis nam ukazuje da se potop desio 1656 godina poslije Adema AS odnosno 252 godine prije Ibrahima AS, u vrijeme kada je Noj AS imao 600 godina. Prema tome, potop se morao desiti negdje u 22. ili 21. vijeku prije nove ere.

    Ova priča o potopu, data u Bibliji, je suprotna sa naučnim činjenicama iz arheoloških izvora koji kaže da su 11. dinastija u Egiptu i 3. dinastija u Vavilonu postojali bez civilizacijskog prekida i bez uticaja ičega značajnog što bi se moglo desiti u 21. vijeku prije nove ere. Ovo pobija Bibliju da je cio svijet bio potopljen. Nasuprot Bibliji, Qur’anska prezentacija potopa i kazivanje o Nuhu AS nije u suprotnosti sa naukom ili arheologijom: 1) Qur’an ne daje nikakve podatke o tome kada je bio potop; 2) prema Qur’anu, potop nije bio univerzalni fenomen koji je uništio sve na Zemlji. Qur’an kaže da se potop odnosio samo na Nuhov AS narod.

    8. MUSA – MOJSIJE AS I FARAON EKSODUSA (PROGONA)
    Priča o Musau AS i Faraonu je veoma slična u Qur’anu i Bibliji. I jedna druga knjiga se slažu da se Faraon udavio kada je pokušao da prati Musaa AS. Međutim Qur’an daje još jednu, dodatnu informaciju u Suri Junus (10. poglavlje) u ajetu 92:

    Danas ćemo izbaviti samo tijelo tvoje da bi bio poučan primjer onima poslije tebe”, – ali mnogi ljudi su ravnodušni prema Našim poukama. (Prevod značenja Junus, 92)

    Dr Maurice Bucaille je nakon potpunog istraživanja dokazao da je faraon Ramzes II umro dok je Musa AS bio u Medjenu, premda je on prema Bibliji proganjao Israelćane. Merneptah, sin Ramzesa II, je u stvari bio taj faraon za vrijeme eksodusa. 1898. godine mumificirano tijelo Merneptaha je nađeno u Dolini Kraljeva. 1975. godine, dr Maurice Bucaille je sa drugim doktorima dobio dozvolu da istražiju Merneptahovu mumiju. Istraživanja su pokazivala da je Merneptah najvjerovatnije umro od davljenja ili od šoka koji je neposredno prethodio davljenju. Prema tome, Qur’anski ajet koji kaže da će Allah sačuvati njegovo tijelo kao znak, je ispunjen time što se sad mumija Merneptaha čuva u sobi Kraljevskih Mumija u Egipatskom Muzeju u Kairu.

    Ovaj ajet je pokrenuo dr Maurice-a Bucaille-a, koji je tada bio hrišćanin, da izučava Qur’an. Kasnije je napisao knjigu „Biblija, Qur’an i nauka“ i priznao je da autor Qur’ana ne može biti niko drugi nego sam Bog Uzvišeni. Nakon toga je primio Islam.

    PODRUCJE ASTRONOMIJE

    Friday, June 10th, 2011
    Kada pogledamo savremena naucna dostignuca iz ovog polja koja tek danas potvrduju, ono što je receno u Kur’anu prije 1400. g. Allahovo subhanehu ve te’ala obecanje se ispunilo:
    “Mi cemo im pružati dokaze Naše u prostranstvima svemirskim…” Kaže Allah subhanehu ve te’ala o tome: “…i sve u kosmosu plovi.” Ja sin 40
    A do otkrica da se u svemiru sve krece došlo je tek krajem XVII vijeka. Kada se vratimo u historiju naci cemo da je crkva spaljivala naucnike koji su govorili: “Zemlja se krece”. To je zato, jer je crkva svoje vjerovanje zasnivala na pogrešnim podacima koje su crpili iz iskrivljenih vjerskih izvora. U vrijeme objave Kur’ana nije bilo moguce covjeku da kaže: “sve se u kosmosu krece”. Da li je neko u VI vijeku imao mogucnosti da ode svemir, i da li je imao mogucnosti da ga istražuje. Continue reading “PODRUCJE ASTRONOMIJE” »

    OTCJEPLJENJE ZEMLJE

    Friday, June 10th, 2011

    Naucnici su utvrdili da se Zemlja otcijepila od nebesa odnosno da je nastala nakon jake eksplozije u svemiru. Medu naucnicima došlo je do razilaženja po pitanju mjesta na kojem se Zemlja otcijepila od nebesa. Jedni kažu da je se Zemlja odvojila od Sunca, a drugi da se odvojila od neke druge zvijezde. Allah subhanehu ve te’ala je ovu istinu prenio ljudima prije XIV vijekova preko covjeka koji nije znao ni pisati niti citati.

    Kaže uzvišeni Allah: “Zar ne znaju nevjernici da su nebesa i Zemlja bili jedna cjelina, pa smo ih Mi iskomadali, i da Mi iz vode sve živo stvaramo? Zar necete vjerovati?” Enbija’ 30

    Ovaj ajet otkriva još jednu istinu, a to je da voda predstavlja osnovu za postojanje života. Naime, neki naucnici su utvrdili da jedna vrsta bakterija može živjeti bez zraka, ali bez vode ne može živjeti. Allah subhanehu ve te’ala nam na tu cinjenicu ukazuje prije više od XIV vijekova.

    ZVIJEZDA SIRIUS

    Wednesday, April 20th, 2011

    U časnoj knjizi Kur’anu nalazi se jedan ajet veoma kratak, zanimljiv, a on glasi:
    “We enneHu Huwe Rabbu Ši’ra”, što u prijevodu znači:
    “I da je On, On Gospodar Siriusa.” (Kur’an, 53:49)

    Gore pomenuti ajet usmjerava naše misli ka nebu, i to u sektor sazvježđa Veliki Pas (Canis Major). Vjerovatno su se mnogi zapitali razmišljajući o ovom ajetu, šta je to Sirius i zašto baš njega Allah Svemogući spominje. Odgovor je jasan: Sirius je najsjajnija zvijezda vidljivog neba. Zbog tog sjaja su ga neki stari narodi obožavali, smatrajući ga božanstvom. Klasični komentar ovog ajeta je da on stavlja do znanja da je uzaludno klanjati se Siriusu, jer Allah je njegov Gospodar!
    Sirius se nalazi na veoma rijetkom dijelu Mliječne Staze (naše galaktike), pa ga nije teško pronaći na večernjem zimskom nebu, obzirom na njegov sjaj. Ako ga uporedimo sa zvijezdama koje vidimo u isto vrijeme, Sirius je više od četiri puta sjajniji od Kapele (Alfa Kočijaša) i Rigela (Beta Oriona), koji spadaju u deset prividno najsjajnijih zvijezda neba. Površinska temperatura Siriusa je 10.000 °C, a Sunca 6.000 °C.
    Na bazi temperature izveden je zaključak da Sirius po jedinici površine zrači 7,7 puta više svjetlosti od Sunca. Također je njegova masa 2,3 puta veća od Sunčeve. Za one koji bi htjeli vidjeti zvijezdu o kojoj govori Kur’an, treba napomenuti da je Sirius u ljetnjim mjesecima nevidljiv, jer i izlazi i zalazi u toku dnevne svjetlosti.
    Npr. 1. jula izlazi u 8 sati i 30 minuta, na sred neba je u 13 sati, a zalazi u 18 sati. U zimskim mjesecima treba ga tražiti na južnom sektoru neba, dosta nisko nad horizontom. Pet najsjajnijih zvijezda neba su: Sirius (prividni sjaj -1,47), Arktur (-0,06), Vega (0,04), Kapela (0,05), Rigel (0,14).

    Što se tiče prijevoda ovog ajeta, svi bosanski prevodioci Kur’ana uglavnom ga ispravno prevode.
    Međutim, kad je u pitanju njegovo tumačenje, onda tu nailazimo na čudne komentare koji su po svoj prilici rezultat neznanja ili nedovoljno uloženog truda u sagledavanju činjenica o Siriusu.
    Zbog toga je interesantno pogledati kako su naši najpoznatiji prevodioci komentarisali ovaj ajet.
    U ovom razmatranju poslužićemo se kartom sjevernog neba “Severni hvezdna obloha 2000” koja je štampana u Pragu 1985. godine.
    Komentar u prijevodu Pandža-Čaušević:
    “Stari su Arapi obožavali zvijezdu Sirius ili Sjevernjaču, pa se ovim časnim ajetom ističe da to nema nikakve vrijednosti, jer je Gospodar te zvijezde Allah, pa im ona ne može ništa pomoći.”
    Naš komentar: Treba znati da se Sirius može vidjeti nad južnim horizontom u sazviježđu Canis Maior (Veliki Pas) i da ima veliku lučnu udaljenost od zvijezde Polaris (Sjevernjače), prema kojoj je usmjerena Zemljina osa rotacije. Sem toga, Sjevernjača je daleko slabijeg sjaja od Siriusa, pa je naprosto neshvatljivo otkud poistovjećivanje ove dvije zvijezde.

    Komentar u prijevodu Besima Korkuta:
    “Sirius, zvijezda koju je arapsko pleme Huza smatralo bogom.”
    Naš komentar: U prvim izdanjima Korkutovog prijevoda Kur’ana nalazi se skoro istovjetan komentar kao kod Čauševića, što pokazuje da je on preuzet iz tog prijevoda, a to je tvrdnja da je Sirius Sjevernjača. Kasnije je taj komentar nestao, jer su redaktori ovog prijevoda vjerovatno uočili grešku, pa su sporni dio komentara izbacili iz novijih izdanja.

    Komentar u prijevodu Enesa Karića:
    “Eš-Ši’ra jeste zvijezda plamteća, koju zovu još Mirzamu-l-Džewza (zvijezda Gama u Orionu), a koju je jedna skupina Arapa obožavala. Ovim se ajetom ukazuje da je Allah dž. š. Gospodar te zvijezde i da Njemu treba da ljudi robuju, a ne zvijezdama (niti bilo čemu drugom osim Njemu).”
    Naš komentar: Netačna je tvrdnja da je Sirius zvijezda Gama Oriona.
    1. Tačno je da se Sirius nalazi u sazviježđu Veliki Pas (Canis Maior), a ne u sazvježđu Orion.
    2. Tačno je da je Sirius zvijezda Alfa u sazviježđu Veliki Pas, a ne zvijezda Gama u Orionu.
    3. Tačno da je zvijezda Bellatrix Gama Orionis, a ne Sirius.

    Još neke činjenice o zvijezdi Sirius
    Sirius je značajna zvijezda, ona nije najsjajnija zvijezda u našoj galaktici, ali je za nas najsvjetlija zbog njene relativne blizine od svega 8,7 svjetlosnih godina, te je otud jedan od Sunčevih susjeda. Ona je dvostruko veća od Sunca i sjajnija je 23 puta. Zvijezdu Sirius prati daleko manja blijeda zvijezda poznata kao Sirius B. Previše slabašna da bi se vidjela bez savremenih teleskopa, Sirius B je izuzetan primjer “bijelog patuljka”, beskrajno gustog objekta (kašika njenog materijala težila bi 2,5 tone!) prosječnog prečnika 32.000 km.
    Sirius (prevedeno sa grčkog) znači “prženje” ili “iskrenje”, a lahko je vidjeti zbog čega. Na sjevernim geografskim širinama ova se zvijezda ne diže naročito iznad horizonta. Zbog toga njeno svjetlo mora putovati kroz deblji dio atmosfere da bi stiglo do nas, u poređenju sa zvijezdom koje je direktno iznad glave. Čak i u najmirnijim zimskim večerima Zemljina atmosfera je turbulentna. Gledajući u Sirius primjetićete njegovo bljeskanje, kao da mijenja boje – bijela, plava, zelena, plava, narandžasta, itd.
    Ovo nema ništa sa samom zvijezdom. Fenomen koji se događa je poznat kao treperenje i on je rezultat distorzije zvjezdane svjetlosti kad ona prolazi kroz Zemljinu atmosferu – što je zvijezda niže i što je svjetlija, to će treperenje biti izraženije.

    ŠEKKUL KAMER – RASCJEPLJENJE MJESECA

    Wednesday, April 20th, 2011

    KOMENTAR KUR’ANSKOG AJETA 54:1
    U časnom Kur’anu nalazimo u suri Mjesec (El-Kamer) ajet koji glasi:
    “Približio se čas i razdvojio se Mjesec” (Kur’an, 54:1)

    Da li se Mjesec razdvojio iznad doline blizu Mekke prije hidžre Muhameda Poslanika a.s. ili objavljeni ajet u Kur’anu govori o budućem događaju, koji se očekuje pri kraju vremena?
    Rječničko značenje pojedinih riječi ajeta je sasvim jasno. Međutim to nam mnogo ne pomaže, odnosno nije sporno značenje ajeta nego njegovo tumačenje. Uglavnom se tumačenja ovog ajeta svode na troje:
    1. Da su Mjesec vidjeli razdvojenim u dolini Mekke Poslanik a.s., njegovi drugovi i neki od nevjernika,
    2. Da poslaničko prošlo vrijeme (perfekt u ajetu) označava budućnost, te da će rascjepljenje Mjeseca biti znak približavanja Kijametskoga dana,
    3. Da je Mjesec već rascjepljen, ali ne i razdvojen.

    Opis događaja. Događaj se zbio na Mini u vremenu prije Poslanikove hidžre. Na mjesto gdje je sjedio Poslanik bili su sakupljeni i neki nevjernici. Oni su od Poslanika tražili nekakav znak. On je rekao: “Pogledajte u nebo !” Najednom se Mjesec raspolutio, jedan dio je otišao prema istoku a drugi prema zapadu, a brdo je bilo između. Kada su ovo čudo svi dobro vidjeli dvije polutke Mjeseca su se sastavile. Nevjernici su počeli govoriti da je Muhammed opčinio njih ili je opčinio Mjesec, ali samo čudo nisu poricali jer su ga vidjeli.
    Astronomski podaci. Uz pretpstavku da se rascjepljenje dogodilo pet godina prije Hidžre (u 617. godini) raspolažemo slijedećim astronomskim podacima o pomračenjima Mjeseca u toj godini:
    – Djelimično pomračenje Mjeseca koje se dogodilo 26. aprila 617. godine u 17:48 sati i koje je bilo djelimično vidljivo,
    – Djelimično pomračenje Mjeseca koje se dogodilo 20. oktobra 617. godine u 03:09 sati i koje je bilo vidljivo.
    Kako se ovdje radi o rascjepljenju Mjeseca, onda pomračenja ne igraju neku značajnu ulogu u ovom razmatranju, očito treba ići sa pretpostavkom da se Mjesec razdvojio kada je bio u uštapu, dakle pun Mjesec, a ne Mjesec koji je bio u prvoj ili zadnjoj četvrti ili mlađak.
    Obzirom da nema preciznije vremenske odrednice ovog događaja, osim da je to bilo pet godina prije Hidžre, nije moguće doći do preciznijih podataka koji mjesec u godini je bio tada po redu i kada je bilo vrijeme njegovog uštapa.

    PRVO TUMAČENJE (Da se Mjesec iznad Mekke razdvojio). Čudo rascjepljenja Mjeseca zabilježio je Imam Muhammed Ibn Ismail El-Buhari u svojoj knjizi Sahih El-Buhari. Većina njegovih hadisa govori o rascjepljenju Mjeseca na dva dijela. Jedan od njih, a prenosi ga Enes bin Malik, glasi: “Stanovnici Mekke su od Poslanika tražili da im pokaže čudo. Tako im je on pokazao rascjepljenje Mjeseca na dvije polovine, između kojih se dobro vidjelo brdo Hira.” Ovo čudo je zabilježio također Imam Ebul Husein Muslim Ibn el-Hadžadž u svojoj knjizi Sahihul Muslim, gdje preko Abdullaha Bin Mesuda kaže:
    “Mjesec se racijepio na dvoje za života Allahovog Poslanika. Jedan dio Mjeseca zaklanjalo je brdo, a drugi je bio iznad brda te, je Allahov Poslanik rekao: ”Budite svjedoci ovome!”
    U drugom hadisu, koji prenosi isti autoritet, postoji razlika u opisu događaja, a kaže se da je jedan od Mjesečevih dijelova bio iza brda, a da je drugi bio sa ove strane brda.
    Hadis iz Sahih Muslima, a prenesen preko Enesa, glasi: “Stanovnici Mekke su tražili od Allahovog Poslanika da im pokaže čuda (znakove) pa im je on dva puta pokazao rascjepljenje Mjeseca.”
    Ovo je jedini hadis koji govori o tome da se Mjesec razdvojio dva puta. Samo Allah zna istinu.
    Šejh Ebu Ala Sajed El-Mevdudi u svom komentaru prvog ajeta sure El-Kamer piše: “U ovoj suri su mekkanski nevjernici upozoreni na svoju tvrdoglavost i upornost, s kojom nastupaju protiv Allahovog Poslanika.” Jedan zadivljujući fenomen rascjepljenja Mjeseca bio je očit znak istine da se proživljenje, o kojem im je Poslanik donosio radosne vijesti, može dogoditi i da je ono blizu. Velika sfera Mjeseca razdvojila se pred njihovim očima na dva udaljena dijela. Dijelovi su se razdvojili i razmakli toliko jedan od drugog da su gledaoci sa Zemlje jedan dio vidjeli iza brda, a drugi ispred brda. Zatim su se u jednom trenutku dijelovi spojili. Ovo je bio očit dokaz istine da univerzum nije niti vječan, niti besmrtan. Velike zvijezde i planete mogu se razdvojiti dezintegrisati, sudariti jedna sa drugom i sve što je opisano u Kur’anu, vezano za Sudnji dan može se dogoditi.
    Materijalistički filozofi i njihovi imitatori koji pokušavaju da bace sjenu na Muhammedovo čudo rascjepljenja Mjeseca kažu: “Da je se rascjepljenje Mjeseca dogodilo, to bi znao sav svijet i događaj bi bio zapisan u svim istorijskim knjigama.”

    Rascjepljenje Mjeseca demonstrirano je kao dokaz poslanstva. Ono se dogodilo trenutno pred grupom poricatelja u noći kada je narod spavao. U isto vrijeme bilo je prepreka koje su spriječile da drugi vide taj događaj , kao što je magla, oblaci, vremenske razlike u pojedinim dijelovima svijeta.Sem toga nauka je bila nerazvijena u to vrijeme tako da su istraživanja bila veoma limitirana. Ovo čudo zbog toga nije bilo usmjereno na to da ga vidi čitav svijet i da o njemu pričaju svi historičari.

    Krajnja tvrdoglavost nevjernika bila je u to vrijeme jako izražena. Ipak kada je Kur’an najavio događaj rascjepljenja i kad se Mjesec rascjepio, niko od njih se nije usudio poreći taj događaj o kojem govori ajet mada su oni svi poricali i odbacivali čitav Kur’an. Da ovaj događaj nisu svjedočili nevjernici, oni bi odbacili ajet 54:1 i ovu priliku iskoristili protiv Poslanika a.s. Ni Poslanikova biografija niti istorijski izvještaji ne poriču ovaj događaj. Ono što je zabilježeno kao istorija jeste da ajet kaže da će oni reći da je to očita magija, ističući da su oni događaj zvali sihrom. Govorili su: “Ako su karavani sa drugih mjesta bili svjedoci događaju, onda je istina, a ako ne onda je magija.” Kada su karavani koji su stizali iz Jemena i drugih mjesta obavijestili nevjernike slijedećeg jutra da su oni bili svjedoci tom događaju, nevjernici su rekli: “Bože sačuvaj, magija Ebu Talibovog siročeta uticala je na nebesa!”

    Jedan od prvih učenjaka kao što je Sad Addin At-Taftazani je rekao:”Događaj rascjepljenja Mjeseca je mutevatir isto kao isticanje vode između Poslanikovih prsta i napajanje čitave vojske, ili plakanje drvenog stuba na koji se Poslanik a.s. naslanjao dok je govorio hutbu.
    Čuda su se događala da bi se dokazala tvrdnja poslanstva, da bi se poricatelji uvjerili, a ne da bi ih se prisililo da vjeruju. Ovo čudo je trebalo da ubijedi one koje su već čuli za poslanstvo Muhammedovo. Da bi se ono vidjelo iz drugih dijelova svijeta ili demonstriralo na nesumnjivo jasan način, to bi bilo suprotno mudrosti Stvoritelja i cilju ljudskog djelovanja u kosmosu. Da je mudri Stvoritelj, u skladu sa željama materijalističkih filozofa ostavio Mjesec u istom stanju nekoliko sati da bi to pokazao čitavom svijetu, i da su ovu činjenicu zabilježili svi historičari, to bi se tretiralo kao običan astronomski događaj koji ne bi bio vezan za poslanstvo Muhammeda a.s. i ne bi bio smatran dokazom poslanstva. Ili, to bi bilo jedno očito čudo koje bi prisililo ljude da vjeruju i lišilo ih slobodne volje. Kao posljedica ugalj i dijamanti (ili Ebu Džehl i Ebu Bekr) bili bi isti – cilj ljudskog bitisanja u univerzumu bio bi izgubljen. To je bio razlog što ovaj događaj nije bio pokazan čitavom svijetu i što nije zabilježen u svim knjigama istorije.

    Obzirom da se događaj zbio trenutno i u vrijeme kad su ljudi spavali on naravno nije bio svugdje viđen. Čak i da su ga neki ljudi vidjeli oni ne bi vjerovali svojim očima; pa čak i kad bi vjerovali, takvi individualni izvještaji ne bi činili značajnu temu za istoričare.

    Rascjepljenje Mjeseca nije bio proizvod slučaja niti se ono dogodilo kao rezultat prirodnog uzroka; uobičajeni prirodni zakoni se otuda ne mogu primjeniti na ovaj slučaj. Ustvari mudri Stvoritelj Sunca i Mjeseca je dao da se on dogodi kao dokaz poslanstva Njegovog Poslanika i da više svijetla baci na njegovo djelovanje.

    Prema Mewdudiju, tradicionalisti i komentatori se slažu da se događaj zbio na Mini u Mekki pet godina prije Poslanikove hidžre u Medinu. Mjesec se razdvojio na dva različita dijela pred njihovim očima. Ta dva dijela su se razmakla jedan od drugog toliko da su gledaoci iz Mekke vidjeli jednu polovicu Mjeseca s jedne strane brda, a drugu sa druge strane. Zatim su se u jednom trenutku dvije polovine spojile. Ovo je bio očit dokaz istine da sistem univerzuma nije ni vječan ni besmrtan, on se mogao rastrojiti. Ovaj događaj pokazuje da se velike zvijezde i planete mogu rascijepiti, dezintegrisati, sudariti jedna s drugom, itd.

    Kada se radi o pomračenju Mjeseca, danas milioni ljudi nisu svjesni toga, kada će pomračenje početi, kada će se Mjesec vratiti u svoj originalni sferni ili kružni oblik, uprkos tome što se tačni proračuni putem sferne geometrije o vremenu i trajanju pomračenja objavljuju u novinama.
    RASCJEPLJENJE MJESECA IPAK VIĐENO NA MALIBARU ! Iako rascjepljenje Mjeseca nije zabilježeno u historijskim knjigama, u jednoj knjizi nalazimo trag. Priča o primanju Islama od strane maharađe Malibara generalno se pripisuje događaju rascjepljenja Mjeseca. Priča kaže da je maharađa ležao na svom krevetu na najvišem spratu palate. On je scenu rascjepljenja vidio, a kasnije je saznao da je poslanik Arabije pokazao ovo čudo svom narodu, pa je tako primio Islam.
    DRUGO TUMAČENJE (Da će se rascjepljenje Mjeseca dogoditi u budućnosti). Većina biblijskih proročanstava, koje je objavio biblijski prorok Isaija zapisana su u Starom zavjetu u prošlom vremenu. Ovi biblijski tekstovi pokazuju da u svetim knjigama poslaničko prošlo vrijeme upravo pokazuje budućnost. Ima prevodilaca Kur’ana, kako muslimana, tako i nemuslimana koji smatraju da je rascjepljenje Mjeseca predznak Sudnjeg dana, a proklamacija u ajetu 54:1 da se ono dogodilo predstavlja jedno prethodno upozorenje na događaj, koji će sigurno naići.
    Sudnji dan je blizu, ali ljudi odbijaju i zaboravljaju Objavu, kao što su činili narodi Nuha, Ada, Sem’uda, Luta i faraona. “Ima li iko da primi pouku”, pita Kur’an.
    Evo nekoliko kur’anskih ajeta, koji pokazuju da Allah dž.š. nije Muhammedu a.s. slao čuda da bi mu pomogao da uspostavi vjeru:

    “A sprječava Nas da pošaljemo znakove, jedino što su ih poricali raniji. I dali smo Semudu devu jasnim (znakom), pa su joj učinili zulm. A znakove smo slali samo (kao) zastrašivanje.”
    (Kur’an, 17:59)

    “Pa pošto im je došla Istina od Nas, rekoše: “Zašto (mu) nije dato slično šta je dato Musau?” Zar nisu nevjerovali u ono šta je dato Musau od ranije? Rekoše: “Sihra dva, međusobno pomažuća”, i rekoše: “Uistinu, mi smo u svako nevjernici.”
    (Kur’an, 28:48)

    Jusuf Ali u svom komentaru ajeta 54:1 piše: “Poslanikovo čudo Kur’ana je drugačije i ono je trajnije od blještavo bijele Musaove ruke i njegovog štapa.”

    “I govore oni koji ne vjeruju: “Zašto mu se ne spusti znak od Gospodara njegovog?” Ti si samo opominjač, a svaki narod imao je vodiča.”
    (Kur’an,13:7)

    Da spomenemo još nekoliko ajeta, koje treba imati na umu:

    “Allah je Taj koji je podigao nebesa bez stubova koje vidite, zatim se postavio na Arš. I potčinio je Sunce i Mjesec; svakoje plovi do roka određenog. Upravlja stvar; razlaže znakove, da biste vi u susret Gospodara svog bili sigurni.”
    (Kur’an, 13:2)

    “Sunce i Mjesec su po proračunu.”
    (Kur’an, 55:5)

    “Sunce – ne treba njemu da dostigne Mjesec, niti noći da pretekne dan. A sve u orbiti plovi.”
    (Kur’an, 36:40)

    U univerzumu vladaju precizni matematički zakoni koji svjedoče Allahovu mudrost i Njegove blagodati Njegovim stvorenjima, jer svi mi na račun te blagodati imamo toplotu i svjetlost, godišnja doba, promjene u atmosferi, od kojih život na našoj planeti ovisi.
    Muhammed Asad, jedan od velikih islamskih učenjaka, o rascjepljenju Mjeseca kaže:”Većina komentatora u ovom ajetu vidi osvrt na fenomen koji je posvjedočilo nekoliko Poslanikovih drugova. Kao što je opisano od strane Poslanikovih ashaba, Mjesec se jedne noći pojavio razdvojen. Ma kakva bila priroda ovog fenomena, praktički je sigurno da se kur’anski ajet ne odnosi na to, nego na budući događaj, odnosno, pokazuje šta će se dogoditi, kada se približi Sudnji dan. (Kur’an često koristi prošlo vrijeme da bi označio budućnost, a posebno u poglavljima, koja govore o zadnjem danu i o danu proživljenja. Ova upotreba prošlog vremena ima cilj da naglasi garantovanost onoga što će se dogoditi). Tako Ragib sasvim opravdanim smatra da izraz “Mjesec se razdvojio” nosi u sebi kosmičku kataklizmu-kraj svijeta, koji će se dogoditi prije dana proživljenja. Kao što je spomenuto u Zamahšeriju, ovakvo tumačenje ima podršku nekih ranih komentatora Kur’ana.
    TREĆE TUMAČENJE (da je Mjesec već rascjepljen). Pitanje koje se može nametnuti, jeste kako čitati prevedeni tekst, a da on bude u harmoniji sa datim objašnjenjem? Pogledajmo doslovni prijevod kur’anskog ajeta 54:1 od profesora Artura Arberija: “Primakao se čas: Mjesec je rascijepljen.”
    Arberijev rad ima određenu reputaciju među muslimanskim i nemuslimanskim učenjacima, kao čisto akademski, objektivan i bez predrasuda.
    U apologetskoj literaturi vezanoj za ovaj ajet ponegdje se mogu naći upravo ovakve tvrdnje da je Mjesec već rascijepljen, da su naučnici otkrili da na Mjesecu postoji linija podjele, itd.

    Međutim, u vjerodostojnoj astronomskoj literaturi ne postoje takve tvrdnje niti otkrića, iako na Mjesecu kao što je to slučaj i sa Zemljom postoje rasjeline većih dimenzija, ali daleko od toga da se za njih može tvrditi da su upravo ono na što cilja citirani ajet rascjepljenja.
    Ovdje svakako treba spomenuti još jedno tumačenje.
    Neki smatraju da je ovaj ajet čisto metaforički izraz i da on znači to da je istina o dolasku Sudnjeg dana jasna kao Mjesec, što je teško uklopiti, pogotovo prihvatiti kao istinito tumačenje.

    Ostaje nam da tragamo i razmišljamo, a Allah najbolje zna.

    Neutronske zvijezde – Pulsari

    Wednesday, April 20th, 2011

    Približimo se Kur’anu!

    Sura Et-Tarik počinje neobičnom zakletvom:

    86:1. Tako mi neba i Onog koji udara,

    86:2. A šta znaš ti šta je Taj koji kuca,

    86:3. Zvijezda prodorna!

    U rječnicima arapskog jezika naći ćemo da tarik označava onog koji kuca, koji udara, koji kuje, lupa.

    Nedžm označava zvijezdu.

    Sakib označava onog koji buši, prodire, prožiže, koji bljeska, koji zasvijetli.

    Allah dž.š. se dakle zaklinje zvijezdom (nedžm), koja proizvodi impulse nalik na udare ili kucanje (tarik), istovremeno odašiljući gigantske bljeskove svjetlosti, radio talasa, gama ili X zraka (sakib)! Continue reading “Neutronske zvijezde — Pulsari” »

    Izlazak Sunca sa zapada

    Wednesday, August 25th, 2010

    Nauka o astronomiji je potvrdila da se brzina kretanja Marsa usporila prema istoku, u par zadnjih nedjelja u tolikoj mjeri da primjećujemo “treperenje” između istoka i zapada. U srijedu 30 jula, kretanje Marsa prema istoku je STALO. U periodu između avgusta i septembra Mars je promijenio kretanje u pravcu zapada – što znači da ce sunce na Marsu izlaziti sa zapada. Ovaj čudan fenomen suprotnog kretanja je nazvan “Retrograde Motion” – retrogradno pomjeranje. Većina naučnika tvrde da će ovaj fenomen zahvatiti sve planete, makar jedanput, i da je Zemlja jedna od njih. Zemlja će se jednoga dana kretati u suprotnom pravcu, što će omogućiti da sunce izađe sa zapada. To se može skoro desiti! Continue reading “Izlazak Sunca sa zapada” »

    Naša galaksija

    Tuesday, August 24th, 2010

    Kaže Uzvišeni:
    Zar ne vidiš da je Allah mudro nebesa i Zemlju stvorio. Ako htjedne, vas će udaljiti i nova stvorenja dovesti“ (Ibrahim, 19.) Položaj Zemlje u solarnom sistemu, kao i u samom svemiru još je jedan od dokaza savršenog Allahovog stvaranja.
    Zadnja astronomska otkrića su pokazala važnost drugih planeta za opstanak Zemlje. Jupiterova veličina i položaj ispostavilo se da je ključna. Astrofizički proračuni su pokazali da Jupiter kao najveća planeta u sistemu, daje stabilnost orbitama Zemlje i drugih planeta. U članku „Koliko je Jupiter poseban“  George Wetherill [1] kaže: Continue reading “Naša galaksija” »

    Ponavljanje rijeci

    Sunday, August 22nd, 2010
    Pored do sada iznesenih ?udotvornih karakteristika, Kur’an posjeduje i “matemati?ku mudžizu”. Jedan primjer ove mudžize je zajedni?ki broj ponavljanja odre?enih rije?i. Odre?ene rije?i koje su u izvjesnom me?usobnom odnosu na krajnje zbunjuju?i na?in se u Kur’anu ponavljaju u istom broju. Dolje su navedene rije?i ove vrste i broj njihovog ponavljanja: Izraz “sedam nebesa” se u Kur’anu spominje sedam puta. “Stvaranje nebesa (halku semavat)” tako?er se sedam puta ponavlja:

    Vjetrovi koji oplodjuju

    Sunday, August 22nd, 2010
    U jednom kur’anskom ajetu se skre?e pažnja na “oplodnju” kao osobinu vjetra i da, kao posljedica toga, nastaje kiša:
    “Mi šaljemo vjetrove da oplo?uju, a iz neba spuštamo kišu da imate šta piti – vi time ne možete raspolagati.„ (Al-Hijr, 22)
    U ajetu se skre?e pažnja da se u prvom stadiju nastanka kiše nalaze vjetrovi.
    Me?utim, sve do po?etka DžDž vijeka bilo je poznato jedino da vjetar raznosi oblake, kao jedina veza izme?u vjetra i padanja kiše. Što se, me?utim, ti?e otkri?a moderne meteorologije, ona su pokazala da vjetrovi imaju ulogu “oplo?avanja” prilikom nastanka kiše. Continue reading “Vjetrovi koji oplodjuju” »

    Nebeski svod

    Sunday, August 22nd, 2010
    Allah u Kur’anu na slijede?i na?in skre?e pažnju na jednu zanimljivu karakteristiku nebeskog svoda:
    “I to što je nebeski svod osiguran Naše je djelo, a oni se ipak okre?u od znamenja koja su na njemu.„ (Al-Anbiya’, 32) Ova karakteristika nebeskog svoda je dokazana nau?nim istraživanjima XX stolje?a.
    Atmosfera koja okružuje našu planetu ima krajnje presudnu ulogu u održanju života na Zemlji. Spaljivanjem uništava meteore raznih veli?ina koji se približavaju Zemlji i onemogu?ava da oni padnu na površinu Zemlje, ?ime bi nanijeli veliku štetu živim bi?ima. Continue reading “Nebeski svod” »

    Zemljina zaobljenost

    Sunday, August 22nd, 2010
    “Nebesa i Zemlju je sa ciljem stvorio; On no?u zavija dan i danom zavija no?…„(Az-Zumar, 5)
    Formulacije koje se koriste u ajetima koji nas upoznaju sa kosmosom su izuzetno zanimljive. Rije? koja je u prethodnom ajetu prevedena kao “zavijati” je arapski glagol “tekvir”. Doslovno zna?enje ovog glagola je “zavijati nešto oko ne?ega što je okruglo”. (U arapskim rje?nicima ova rije? se koristi za glagole koji u sebi sadrže okrugle predmete; naprimjer za “omotavanje ?alme oko glave”.) Continue reading “Zemljina zaobljenost” »

    Orbite

    Sunday, August 22nd, 2010
    Kada se u Kur’anu spominje Sunce i Mjesec, isti?e se, tako?er, da oni, svaki pojedina?no, plove po svojim orbitama:
    “I no? i dan Njegovo su djelo, i Sunce i Mjesec, i svi oni nebeskim svodom plove.„ (Al-Anbiya’, 33)
    ?injenica da Sunce ne posjeduje stati?an položaj, da ono plovi po jednoj odre?enoj orbiti, u drugom ajetu saop?ava se na slijede?i na?in: Continue reading “Orbite” »

    Nastanak i sirenje kosmosa

    Sunday, August 22nd, 2010

    Pojavljivanje kosmosa se u Kur’anu spominje na slijede?i na?in:

    “On je nebesa i Zemlju iz ni?ega stvorio! „ (Al-An’am, 101)

    Ova kur’anska ?injenica je u potpunom skladu sa suvremenim nau?nim otkri?ima. Definitivan zaklju?ak do kojeg je danas došla moderna astrofizika upu?uje na ?injenicu da je cijeli kosmos, zajedno sa materijalnom i vremenskom dimenzijom, nastao u nultom trenutku jednom velikom eksplozijom. Teorijom Velike eksplozije (Big Bang) dokazano je da je cijeli kosmos nastao iz ni?ega, eksplozijom samo jedne ta?ke prije, otprilike, 15 milijardi godina. Ova teorija je ujedno i jedino nau?no objašnjenje nastanka i po?etka kosmosa, koja je prihva?ena od strane svih nau?nih krugova. Continue reading “Nastanak i sirenje kosmosa” »

    Kosmos

    Saturday, August 21st, 2010

    Uzvišeni Allah je objavio: Mi smo nebo mo?i Svojom sazdali, i Mi smo, uistinu, Oni koji ga šire. (Prijevod zna?enja Ez-Zarijat, 47.) Ve? je spomenuto stanje kosmosa u kojem se on širi, razvija i postaje ve?i. Ovo je prvi otkrio Edwin Hubble posmatraju?i galaksije kroz teleskop. Gledaju?i takozvani crveni pomak (Crveni pomak – pri udaljavanju jednog objekta, recimo galaksije, od posmatra?a, elektromagnetni talasi postaju izduženi i sve poznate oznake u spektru svjetla galaksije se pomjeraju prema crvenom dijelu elektromagnetnog spektra) zaklju?io je da se pretežno sve galaksije udaljuju od nas. Continue reading “Kosmos” »

    Nauka bez vjere je osakacena, a vjera bez nauke je slijepa

    Saturday, August 21st, 2010

    Želim vam  napomenuti da Kur’an nije nau?na enciklopedija, Kur’an je knjiga  ZNAKOVA ajeta! Postoji preko šest hiljada znakova,odnosno ajeta,od kojih njih preko hiljadu govori o nauci. Ima ljudi kojima je dovoljan jedan ajet. Nekim ljudima treba deset ajeta da bi prihvatili istinu. Nekima možda treba stotinu,a ima nekih ljudi … Continue reading “Nauka bez vjere je osakacena, a vjera bez nauke je slijepa” »